Ameri znaju zašto Karamarko šuti 
i koliko pistacija pozoblje Milanović

Zamislite da je neki novinar prije samo mjesec dana napisao da Amerikanci špijuniraju cijeli svijet te da prate svaki naš telefonski razgovor, napisani mail, pa čak i najobičniji trač na chatu o “groznoj frizuri i boji kose kolegice iz vanjske politike”. Naravno da bi ga i oni koji stvari ne uzimaju baš onako kako kaže CNN i američki veleposlanik proglasili teoretičarom zavjere, koji u svom neznanju stvara konstrukcije koje spadaju u novinarsku fikciju. To bi se dogodilo prije samo mjesec dana, ali ne i danas jer nam je ludo hrabri ili samo “ludi” američki obavještajac Edward Snowden otkrio da su svijet i društvo u kojemu živimo puno gori od najzapletenijih i najmaštovitijih teorija zavjere. Nikada nisam stvari uzimao zdravo za gotovo i uvijek sam pokušavao “naći pravi razlog” zašto se događaju neki procesi, ali ovo što nam je napravio Veliki američki brat prešlo je i moju inače vrlo bujnu maštu. Američke tajne službe nadgledaju baš sve pa dnevno raspolažu milijardama podataka. Naravno, nakon ovakve spoznaje ne treba ući u paranoju i u svemu vidjeti mračnu pozadinu kada je i nema, ali zato još manje treba prihvatiti službenu istinu najmoćnijih vlada. Pronaći istinu u takvom svijetu zapravo je najteže jer su vrlo blizu ekstremi kada na jednoj strani prihvaćamo da budemo “ovce” ili u suprotnom kada u svemu vidimo urotu. Zanimljivo je da se hrvatska Vlada nije oglasila o zadiranju u privatnost svojih građana iako je znala samouvjereno izdavati priopćenja o tome što se događa u Sjevernoj Koreji.

Naši građani traže odgovore na pitanje koliko ih strane obavještajne službe duboko “skeniraju”. Sasvim je opravdano posumnjati da su vodeći ljudi u politici i gospodarstvu izloženi još detaljnijim, dubinskim analizama. Vjerojatno našeg premijera danonoćno prate, gledaju što radi, s kim se sastaje pa čak i koliko je “mjerica” pistacija pozobao tijekom jednog radnog dana. Možda nam je sada i jasnije zašto je Ivo Sanader otišao onako iznenada i gotovo bez pozdrava. Ako Amerikanci znaju sve o nekom anonimnom Hrvatu ili Kinezu, onda je teško povjerovati da nisu znali da Ivo Sanader baš najviše voli satove skuplje od 20.000 eura. Još su lakše mogli otkriti crne vrećice s milijunima kuna koje su Sanaderovi pobočnici tako revno donosili na uzdarje “najdražem vođi”. Tko zna, možda rezultate rada naših špijuna prije na stol dobije Obama nego Josipović. Sada malo više razumijem i Tomislava Karamarka koji ne komunicira s nepoznatima ako baš ne mora i koji se najbolje osjeća u poznatom društvu i s ljudima koji dijeli iste vrijednosti kao i on. Čovjek je bio dugo godina šef obavještajnih službi pa valjda zna što sve Amerikanci mogu. Ali možda ni šutnja nije neko Karamarkovo blago jer što ako su Amerikanci izmislili neki softver koji čita i misli. Dok je cijeli svijet zaokupljen “špijunskom aferom stoljeća”, tajnovita Bilderberška skupina zasjedala je u luksuznom hotelu pokraj Londona. Tamo se okupilo oko 150 svjetskih moćnika među kojima su i bivši američki državni tajnik Henry Kissinger, britanski premijer David Cameron, ali i supružnici Hillary i Bill Clinton. Iako se skupovi Bilderberška skupine održavaju još od 1954. godine, tek se u posljednjih nekoliko godina stidljivo pojavljuju izvješća u glavnim svjetskim medijima. Bilderberška skupina uvjerava svijet da nisu svjetska vlada koja kreira globalnu politiku, ali je svejedno teško prihvatiti da su oni tamo iz čiste zabave i da “mole Boga”. Nakon najnovijih događaja legitimno je upitati se što se to oni tamo zapravo dogovaraju te zašto to ne žele objaviti. Vrijedi zabilježiti i da je Bill Clinton, odmah nakon sastanka Bilderberške skupine, izjavio da Zapad treba izvesti vojnu intervenciju u Siriji upravo onako kako je to učinio devedesetih na Balkanu. Ne treba ići tako daleko i u svemu vidjeti urotu, ali svijet doista nije idilično globalno selo kako nam ga prikazuju vodeći svjetski mainstream mediji i vlade velikih država.