Apostolski nuncij u Zari, a biskupi u EU

Blago li je Zadru, on je već u Europskoj uniji. Točnije, u Italiji. A kako je ona u EU, onda je i Zadar. Može se to iščitati iz usklika apostolskog nuncija Cassarija koji je na kraju čitanja bule o imenovanju novog zadarskog nadbiskupa zadarskom kleru veselo rekao: “Čestitam, Corragio e viva Zara!”. Odnosno, na hrvatskom – hrabro i živio Zadar.

Na što su se neki svećenici Zadarske nadbiskupije skamenili od užasa, jer im nimalo nije zamirisala Italija i EU s početka ovoga teksta, nego ona Mussolinijeva Italija, kojoj je Zadar, kao i golemi dio priobalja, Pavelić s lakoćom predao na upravljanje i zloporabu. Nuncij Cassari vjerojatno nije ni znao da će usklikne li na službenom vatikansko-talijanskom jeziku “Viva Zara!” napraviti golemi gaf i pokazati nikakvo poštovanje ne samo prema novom nadbiskupu i zadarskoj Crkvi nego napose prema nedavno preminulom nadbiskupu zadarskom mons.

Ivanu Prenđi, koji bi od muke i tuge sigurno sada umro da ga smrt nije zadesila prije gotovo dva mjeseca. Toliko je truda ulagao posljednjih godina da se Zadru izbriše vatikanska jurisdikcija i da se vrati pod okrilje HBK, kao i sve ostale biskupije, da ga je već očaj hvatao kada je vidio koliko nerazumijevanje njegove brige nalaze među nekim kolegama biskupima. A da je čuo iz usta samoga papina nuncija da viče “Viva Zara”, to sigurno preživio ne bi.

No, koincidencija je htjela da se taj apostolski gaf preklopi s najavom predstavljanja biskupskog stava o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Dugo se i temeljito pripremao taj biskupski dokument i bit će zanimljivo vidjeti ga u ponedjeljak u njegovoj cijelosti. Neke njegove konture već se mogu nazrijeti iz dosadašnjih biskupskih nastupa i crkvenih stavova, a oni se ukratko mogu sažeti kao “eurorealizam”.

Premda se episkopatu i istaknutim svećenicima prigovara da su euroskeptici i eurofobi, njihov stav je zapravo eurorealističan, za razliku od propagandno-političkoga koji se često gubi u bespućima euroljublja i eurooptimizma bez pokrića. S druge strane, upravo Vatikan daje Hrvatskoj punu podršku i snažno lobira da što prije uđe u EU. Međutim, krivo je misliti da to Vatikan čini zato da bi Hrvatsku EU izručio osiromašenu i obeznađenu, demoraliziranu i s gaćama na štapu. Čini to stoga što realna politika govori da se bez ujedinjenja neće moći napredovati, ali da istodobno treba sačuvati sve svoje posebnosti, da se ne smije nauditi karakteru nacije, ponosu ljudi i zdravlju prirode kojom smo okruženi.

Za očekivati je da će i cijeli biskupski dokument biti prožet upravo tom idejom. Dakle, Hrvatske u EU, ali ne na koljenima i obezglavljene, nego uspravne i ponosne. No, kako bi nam to trebalo uspjeti uza sva ova svakodnevna slamanja sa svih strana, teško je reći. Nadati se da će biskupi i na to ključno pitanje dati svoj odgovor, jer će im se, ne odgovore li upravo na ovaj pretpristupni vapaj cijele zemlje, dugo i pomno pisani dokument pretvoriti u obični politički pamflet, kakvima hrvatska stvarnost svakodnevno obiluje. A u koji ide i usklik “Viva Zara!”, koliko god to nekome sada čudno zvučalo.