Kolumna

Arkanov i Rajkov pokop, dva različita običaja

Foto: Reuters
Arkanov i Rajkov pokop, dva različita običaja
28.09.2009.
u 17:25
Tko se još sjeća pravoslavnog svećenika Milorada Đurđevića i njegova sramotnog odbijanja da vojnika Rajka Jovanovića pokopa pod hrvatskim državnim barjakom i s vojnim počastima?
Pogledaj originalni članak

Od svih hrvatskih javnih skandala najskandalozniji je skandal brzi zaborav svih skandala. Planu kao šibica i ugase se prije nego što bilo tko stigne bilo što zapamtiti. Tako je bilo i sa skandaloznim pogrebom na groblju Sv. Spasa u Šibeniku, koji se dogodio prije nepuna tri tjedna.

Tko se još sjeća pravoslavnog svećenika Milorada Đurđevića i njegova sramotnog odbijanja da vojnika Rajka Jovanovića pokopa pod hrvatskim državnim barjakom i s vojnim počastima? Možda bih zaboravio i ja da ne naiđoh na knjigu o životu i smrti srpskog junaka Željka Ražnatovića Arkana. Taj delija krvavih ruku ubijen je 15. siječnja, a pokopan 20. siječnja 2000. na beogradskom Novom groblju.

Bio je vojnik (zapovjednik Srpske dobrovoljačke garde, zloglasnih “arkanovaca”) i pravoslavac, pa je ispraćen “po pravoslavnom i vojničkom običaju”. “Po pravilima Srpske Pravoslavne Crkve”, tumači taj običaj šibenski paroh Đurđević u službenom priopćenju “sa vjerskim obredom koji se obavlja u crkvi, nespojivo je izvođenje bilo kakvih vojnih ili državnih počasti koje podrazumijevaju upotrebu naoružanja... Vjerski obred sahrane podrazumijeva molitveni ispraćaj pokojnika u miru u vječni pokoj.

U slučaju pokojnog Rajka Jovanovića, opjelo je obavljeno po pravilima naše Crkve.” Nemojte da se zavitlavate, vjerojatno bi na to rekao Marko Lopušina, autor knjige o Arkanu, jer “pravoslavni i vojnički običaj” u Beogradu podrazumijeva i opijelo, i gardijske odore, i državni barjak, i počasne plotune.

Arkanov lijes bio je prekriven srpskom zastavom, nosili su ga (u kapelu, iz kapele) isključivo uniformirani gardisti. Trubači su “sa instrumentima okrenutima prema zemlji”, u pratnji zbora, odsvirali srpsku himnu “Bože, pravde” i druge prikladne skladbe, dvojica “sveštenika u crnom sa belim prošaranim mantijama iz srpske Patrijaršije” klatila su kandila, a na kraju se “oglasila i garda. Odjeknula su tri plotuna”.

Kad su, pak, minula 33 dana, na grobu su “trojica sveštenika i četvorica crkvenjaka održali opelo za pokoj duše”, dok je “s leve strane grobnice postrojen bio počasni vod gardista u maskirnim uniformama”. Sve po starom “pravoslavom i vojničkom običaju” koji, očito, vrijedi za Arkana u Beogradu, ali ne i za Rajka u Šibeniku. Možda je sramotu, ipak, najbolje što prije zaboraviti.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

AN
ana
15:14 29.09.2009.

Hrvatska povijest je prepuna ovakvih zaborava, i zato smo taoci te povijesti - i to prije svega u vlastitoj domovini, ali i u percepciji Hrvatske u inozemstvu. A radi se jednostavno o dostojanstvu naroda, o držanju do sebe i do svojih vrijednosti - o domoljublju u najplemenitijem smislu te riječi. No, ovakvi \"zaboravi\" doveli su do toga da se gotovo svaki čin iskazivanja domoljublja dovodi u pitanje, lako i prelako , bez argumenata, proglašava fašistoidnim ustaštvom i opasnošću za europske, demokratske vrijednosti. Ne postoji zemlja na svijetu gdje je iskazivanje rodoljubnih osjećaja tako stigmatizirano i da izaziva toliku nelagodu kod dijela vlastitog naroda. Situacija je , nažalost, takva da ne pruža previše optimizma, a domoljubima jedino preostaje da se tješe čitajući prekrasne domoljubne stihove Petra Preradovića. Hvala Vam za ovaj članak, gospodine Pavičiću!

DR
draga1955
11:08 29.09.2009.

Nažalost, primjedba je točna, sada se govori, ali domovnicu nije dobio. Žalosno. O pravoslavnim popovima imam definirano mišljenje, iako nam je Bog zajednički.

ZZ
zzbabac
00:03 29.09.2009.

Profesore, sta se cudite? Naravno da ce nasi skojevci brzo zaboraviti tamo nekog pravoslavnog popa, jer su oni desetljecima bruseni protiv katolicke crkve.