Da u Austriji i Njemačkoj već dugo vrije i kuha između Beča i Berlina, s jedne, te Turske, s druge strane, već je dugo poznato. Međutim, nakon najnovijeg intervjua turskog veleposlanika u Austriji Kadrija Teczana bečkom listu Die Presse ti su odnosi dovedeni do usijanja. Drugim riječima, došli su do one točke nakon s koje će biti teško odnose ponovno vratiti u normalno stanje. Nakon intervjua turskog veleposlanika “slobodnjaci” (FPÖ) traže da Austrija smjesta prekine diplomatske odnose s Turskom, a da ambasador Teczan napusti Beč. Čak je i socijalistički kancelar Fayman turskog veleposlanika kritizirao kao “posve neprofesionalnu osobu”.
“Slobodnjaci” (FPÖ), radikalno-nacionalistički nasljednici Jörga Haidera, na nedavno održanim izborima udvostručili su svoje glasove, čak su u tradicionalno “crvenom” Beču dobili između 26 i 28 posto glasova. Svoj munjeviti uspjeh zahvaljuju prije svega antiturskim i antimuslimanskim predizbornim sloganima.
Veleposlanik Teczan je u svom razgovoru najprije kritizirao njemačku kancelarku Angelu Merkel i njenu nedavno izrečenu tvrdnju da je u Njemačkoj “multikulturalno društvo mrtvo”. To je u nekim zemljama EU izazvalo čuđenje, pa čak i zgražanje, pogotovo ako tome pribrojimo nedavno izrečene, upravo šokantne rasističke teze novopečenog njemačkog filozofa i političara Thila Sarazina koje u intelektualnom smislu grubo vrijeđaju muslimanske useljenike.
Ambasador Teczan je u svom razgovoru najprije postavio pitanje u čemu je uopće austrijski problem? Podsjetio je da se u Turskoj, primjerice, grade crkve, a da još nije zabilježena ni jedna demonstracija protiv takve gradnje, dok se, s druge strane, u Austriji potpisuju peticije u kojima se zabranjuje gradnja džamija. Političke stranke svakodnevno lijepe plakate po gradovima na kojima zahtijevaju da se ne grade minareti jer tobože ne odgovaraju europskom krajoliku.
Teczan nadalje optužuje austrijsku ministricu unutarnjih poslova Mariju Fekter da gotovo svaki problem koji iskrsne s Turcima ili drugim muslimanskim useljenicima, bilo da je riječ o administrativnom, bilo useljeničko-socijalnom problemu, rješava represivno. Primjerice, izgoni i deportacije ilegalnih muslimanskih imigranata su gotovo svakodnevna pojava. Tezcan nadalje kaže da su Austrijanci na svojim putovanjima, koja ih nerijetko vode i u daleke zemlje, zainteresirani za svaku kulturu, dok kod kuće, u Austriji, ne žele nikakvu kulturnu razmjenu. Najtužnije je u svemu tome da novine sada vrve od e-mailova u kojima najveći broj čitatelja poručuje Turcima i muslimanima da što prije odu odakle su došli.
Znakovito je da je istovremeno u Hrvatskoj, koja će uskoro ući u Europsku uniju, trenutačno najpopularnija jedna turska televizijska serija. Znaju li Austrijanci da su baš zbog te TV serije gotovo rasprodana sva putovanja u Istanbul? Znaju li da je u Zagrebu džamija, možda čak najveća džamija na europskom kontinentu?
Kolumna
Austrijanci i njihovi problemi s Turcima
Nakon intervjua turskog veleposlanika u Austriji odnosi dviju država došli su do točke usijanja
UTRKA ZA PANTOVČAK
Tko bi ušao u drugi krug da su danas izbori? Evo što kažu ankete
Prema prikupljenim podatcima, u drugom krugu Milanović pobjeđuje, a za njega glasa većina glasača Ivane Kekin i čak gotovo polovina Selak Raspudić. Glasovi Buljevih birača više se prelijevaju HDZ-ovom kandidatu nego Milanoviću. Ipak, Milanović osvaja gotovo 54 i pol posto.
DRUGU GODINU ZAREDOM
FOTO 'Kafanska večer' napunila zagrebačku Arenu ljubiteljima folka, pogledajte atmosferu na koncertu
pokazalo istraživanje
Vjerojatno ste cijeli život krivo mjerili krvni tlak: Ovako ćete dobiti točne rezultate
Stručnjaci su otkrili određeni položaji odgovaraju drastičnom povećanju sistoličkog tlaka
Nova metoda
Jednostavno je i sigurno za korištenje, no većina Hrvata je još uvijek skeptična: 'Više ne nosim klasičan novčanik'
Čak i oni koji nisu na “ti” s tehnologijom s njima nemaju što zabrljati jer je sve toliko jednostavno i intuitivno.
Podcast Pričajmo o novcu
Kako se influencerica snalazi u svijetu financija? Matea Frajsberger otkrila svoje trikove za štednju
@ Oziris, ne bih se složio s tobom, da je kao što veliš „Rješenje je u smanjivanju broja pridošlica, prebacivanju proizvodnje u nerazvijene zemlje itd“. Tu priču sam i ja kao naivčina „pušio“ prije desetak godina. Na duge staze ne može opstati ovakva naopaka globalizacija sve bogatije i malobrojnije elite Zapada(Bilderberger&Co i za bakšiš potkupljene nacionalne elite) koja beskrupuluozno iskorištava sirovine, um i rad Istoka (Kina, Indija) i Juga (Afrike i J. Amerike). Da je tome tako pokazao je i 1. I 2. Svjetski rat raspad (barem politički prividno) kolonijalnog svjetskog poretka. Ako već globalizacija s privatizacijom profita od strane elita i socijalizacijom dugova od strane sve siromašnijih radnika sa Zapada, a pogotovo nemilosrdno izrabljivanih zemalja Istoka i Juga, onda moramo dozvoliti i malo slobodniji protok tih istih siromašnih ljudi k nama (Zapadu), a ne samo njihove jeftine robe, koju nam ti „naši“robovi neoliberalizma smiju jeftino proizvoditi da bi mi živjeli u relativno prividnom luksuzu sjedeći u toplim uredima u „tercijarnom“ sektoru. Ne možemo dugoročno htjeti ovce i novce ili da se ...bemo, a da nam ne uđe. A za ono drugo što veliš, „prebacivanje proizvodnje u nerazvijene zemlje „ iliti famozni Outsourcing, to je, već sredjeročno gledano, pravi autogol Zapada: Pogledaj samo momentalnu ovisnost Amerike o Kini („Chimerika“, kako je to nazvao prof Niall Ferguson), koja je prebacila svoju industriju u Kinu, a Kinezi americkim dolarima svake minute kupuju sirovine i energente diljem Afrike i svijeta u vrijednosti preko 1 milijun US dolara, čime u biti financiraju američki rat i inflaciju ili, slikovito govoreći, globalnog i teško naoružanog junkija(USA), ovisnog o kineskoj proizvodnji i nadi da će Kinezi zauvijek igrati i trgovati s već debelo precijenjenim dolarom: Infrastruktura u USA se se već godinama raspada, Ameri sada, iako još vojno vladaju svijetom, su bijesni ko Njemci u tridesetima(Njemci su tada, za razliku od USA danas, bili najjača i najizrabljivanija industrijska sila, bez vojne moći, dok im nije došao „Fuehrer“).