Bajić na konju, 
a Lazo na terenu

S obje obale, lijeve i desne, vladajuće i one koja će to tek biti, krenula je paljba po glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću zbog slučaja Milena Šenator – Miroslav Kutle – Ivo Sanader, u kojem Šenator tvrdi da joj je Kutle rekao da će novac dati Sanaderu. Spasitelji svijeta i okolice prikupili su umjesto policije i tužitelja sve dokaze i donijeli presudu pa policije, tužitelja, odvjetnika i suda tu i ne treba, samo valja kontaktirati s Interpolom i tražiti izručenje.

U podignutoj temperaturi nitko se valjda i ne pita je li dovoljan dokaz protiv nekoga riječ svjedokinje koja, primjerice, nije niti vidjela Sanadera. Možda jest, a možda i nije, a dovesti tako krupnu ribu pred sud i propasti, prevelik je rizik za opreznog Bajića. I tu je zacijelo u pravu jer takav bi fijasko unazadio pokušaje Hrvatske da se obračuna s korupcijom, upravo onako kako je prije deset godina neoprezno ulijetanje tužiteljice Dunje Pavliček u obračun sa zločinačkom organizacijom, koji je propao na sudu, za dugo vremena zaustavilo pravi obračun s danas već, hvala na pitanju, jako dobro razvijenom i po cijeloj zemlji razgranatom hrvatskom mafijom.

Iz desnog krila vladajuće stranke, pak, lansiraju ponovo vijesti koga bi rado vidjeli na Bajićevu mjestu, jer mnogima u HDZ-u aktivnosti koje pecaju jednu po jednu ribu iz kruga vladajućih nimalo ne odgovaraju. Tako bi Bajiću mogao biti kompliment to što ga ruše slijeva i zdesna, no ipak nije posve tako, jer javnost nema pravih informacija o tome što se zaista događa u Državnom odvjetništvu i malo tko vjeruje da su oskudni dokazi glavni razlog što neke afere još nisu na sudu, a ne politička ili neka druga intervencija.

No, kad je najgušće, Bajić na teren šalje Lazu Pajića, jednog od svojih zamjenika, koji ostavlja sličan dojam kao Željko Rohatinski, neupitne stručnosti i poštenja, baratajući isključivo činjenicama i ne ostavljajući mnogo prostora za nagađanja. Tako je Pajić na optužbe Milene Šenator da je njezin iskaz Bajić “prodao medijima povezanima s Kutlom” nabrojio tko je sve, osim tužiteljstva, imao taj iskaz – policija i tajne službe – te istaknuo da nikoga ne optužuje.

I u drugim slučajevima bilo bi jako dobro znati kako radi koja služba u lancu koji treba dovesti pred sud kriminalce i korumpirane političare, no to se može doznati vrlo rijetko, pa ostaje tek Bajić kao javnosti poznat lik na koga ide sva paljba. Malo se tko pita koliko neovisno o ministru ili vladi radi policija, kako je to bilo u Sanaderovo vrijeme, ima li dovoljno hrabrih ljudi koji bi svjedočili na sudu, poput Ljerke Krajnović u procesu protiv riječkog kirurga Ognjena Šimića, ili je puno lakše takvima samo čestitati i šutjeti i dalje...

Možda smo i dosad mogli više doznavati o tome svemu, zašto se, primjerice, svako prisluškivanje završi odavanjem... Bajić je sada dobio i neupitnu podršku predsjednika Ive Josipovića, koji se kao profesor kaznenog prava koji sad može imati puno informacija sasvim sigurno jako dobro razumije u tužiteljski posao, pa njegova podrška znači puno. Predsjednik u ovom trenutku vidi Bajića kao jahača koji je čvrsto obuzdao divljeg konja korupcije, a na Bajiću je, eto, da jaše i dalje... Ili barem kaže ako tko zasmeta...