Najveći hrvatski korupcijski procesi, od istraga i optužnice protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, svih postupaka protiv njegova potpredsjednika Vlade Damira Polančeca te ljudi koji su bili na čelu državnih tvrtki, banaka pa i samog HDZ-a kao političke stranke, mogli bi, na kraju, svi zajedno pasti u vodu.
To će se, naime, dogoditi obistine li se najave da će Ustavni sud, nakon što je pune dvije i pol godine pustio da se primjenjuje restriktivni zakon, donijeti odluku da su ključne norme Zakona o kaznenom postupku (ZKP) - neustavne. Izgledna je varijanta da bi se ustavni suci priklonili tvrdnji odvjetnika i dijela profesora prava kako ZKP toliko obiluje inkvizitorskim odredbama da USKOK istragama ozbiljno krši ljudska prava.
“Upućeni” kažu da će Ustavni sud ukidanjem znatnog dijela odredbi ZKP-a podrezati pandže USKOK-u, ali će izbjeći da izravna posljedica njegove odluke bude poništenje procesa koji su već u tijeku. Navodno će se ostaviti prijelazno razdoblje za prilagodbu. Praktično, to bi značilo da će Ustavni sud eutanazirati USKOK, ali s odgodom djelovanja. Drugim riječima, pustit će se da se procesi protiv Polančeca, Sanadera, HDZ-a, Fimi medije i drugi dovrše, da sudovi donesu presude. Ali, za sve istrage koje će se nakon toga otvarati, vrijedit će drugačija pravila. Ovlasti tužitelja bile bi puno manje, a povećana prava obrane. To bi pak Ivi Sanaderu i ostalim zvijezdama korupcijskih postupaka širom otvorilo vrata Europskog suda za ljudska prava i omogućilo da u konačnici dokažu da su žrtve političkog progona.
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u tom bi scenariju mogao dati ruku Monici Macovei, bivšoj rumunjskoj ministrici pravosuđa, i zaključiti da je, poput nje, poslužio kao džoker za ulazak u Europsku uniju. Macovei je, sjetimo se, svojedobno bila europski simbol borbe protiv korupcije, da bi se danas pretvorila u ženu s čijim imenom europski činovnici popunjavaju kvote na antikorupcijskim seminarima. Macovei je imenovana ministricom pravosuđa u vrijeme kada je Rumunjskoj kao visoko korumpiranoj zemlji glavni uvjet za ulazak u Europsku uniju bila postavljena borba protiv korupcije. Macovei je kao predsjednica Rumunjskog helsinškog odbora bila pogodna za tu dužnost jer je već imala epitet borca za pravdu. Svoj zadatak u izvršnoj vlasti shvatila je vrlo doslovno i, vjerujući da doista ima mandat da Rumunjsku pretvori u pošteno društvo, optužila je za korupciju pola vladajuće garniture uključujući i svog nadređenog - tadašnjeg premijera Adriana Nastasea. Predano je dokazivala da su premijer i njegova klika glavni zaštitnici korupcije u Rumunjskoj. Macovei se pljeskalo sve do trenutka kada je Rumunjska ušla u EU. Nakon toga je grubo smijenjena, a postupci koje je otvorila redom su doživjeli neuspjeh na sudu.
U neku ruku slično kao Macovei, i Bajć je ZKP koji predviđa tužilačku istragu (osumnjičeni ne zna da se ona pokrenula, tužitelj sam ispituje svjedoke, blokira imovinu, može od suda zatražiti prisluškivanje čak i razgovora osumnjičenog s odvjetnikom, obrani ne daje uvid u spis sve dok ne ispita osumnjičenog...) dobio u trenutku kada Hrvatska više nije imala izbora, nego je, želi li ući u EU, morala učiniti konkretne antikorupcijske poteze.
No, zadnja je ostala u rukama Ustavnog suda. Čim je ZKP koji daje velike ovlasti tužitelju bio izglasan, Odvjetnička komora je Ustavnom sudu podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti toga zakona. Ustavni suci čiju je većinu delegirao upravo HDZ za Sanaderova premijerskog mandata i šefovanja tom strankom, ne donose nikakve odluke. Već dvije i pol godine zahtjev za rušenje jednog od najvažnijih zakona u državi čuvaju u ladici. U međuvremenu taj zakon živi, po njemu se provode istrage, a u dobrom dijelu slučajeva već i sudi. No, nitko ne zna s kakvim ishodom i kakvim posljedicama. Možemo se nadati da nismo kao Rumunjska, odnosno da nam nije jedini cilj ulazak u EU, a nakon toga ćemo sve po starom.
Bajić se najbolje snalazi u revolucionarnom pravu. Oblikovanom po naputcima druga Tita i oca Dragutina.