Bajka o ministru supermenu

Naivne li priče! Traži se ministar, navodno i potpredsjednik Vlade, koji bi išao ispred poduzetnika i rušio birokratske prepreke zbog kojih Hrvatska nikako da postane zemlja blagostanja. U situaciji kada jednom potpredsjedniku Vlade visi nad glavom najmanje 15 mjeseci zatvora zato što je prečicom spašavao tvrtke i osiguravao im državnu pomoć, Vlada traži novog žrtvenog jarca koji bi radio isto što i Damir Polančec. Žalio se tako Borislav Škegro da kao građanin i poduzetnik godinama ne uspijeva realizirati nekoliko sjajnih projekata, ali sve bi bilo drugačije da se njega ili, recimo, Đuru Popijača promovira u superministra. Tri telefonska poziva općinskim službenicima, dva maila zagrebačkom gradonačelniku, jedno ozbiljno pismo naslovljeno na bankara Franju Lukovića, dva zabrinuta pogleda u smjeru Mladena Bajića i njegova Državnog odvjetništva i – problem riješen.
 
Pedeset takvih intervencija i evo nama one dvije-tri milijarde eura koje je Hrvatska udruga poslodavaca identificirala u zamrznutim projektima. Kad investitori vide kako je prvima dobro krenulo, druge godine će iz “zamrzivača” izvući četiri milijarde, treće osam i prije nego što završi mandat ministra supermena, eto Hrvatske korak do Švicarske!?
 
Vladina potraga za superministrom problematična je i bez toga što nema političara i poduzetnika koji bi, poučeni sudbinom Damira Polančeca ili manje poznatog no jednako tragičnog Ivana Gotovca, ušli u takav rizik ili potpisali bilo kakvu odluku prije nego što to prije njih učini predsjednik/ca vlade vlastoručno. U prisutnosti brojnih novinarskih kamera, dakako! Korupcijski će se lanci valjda otpetljati, ali nevezano za njih, uvođenje superministra u vladu daleko je od normalnog stanja. Priznanje je nemoći državne administracije da ustroji precizna, javna i svima razumljiva pravila po kojima se u zemlji živi, rađa, stvara i umire. Zar bi sada poduzetnici trebali aktovku pod ruke, i u red na Markov trg, možda će se i brojevi početi dijeliti, da se ne čeka bezrazložno. Po kojim bi to kriterijima taj novi ministar procjenjivao koji je projekt dobar, koji loš, čeka li se na dozvole premalo ili previše? Čemu sve druge službe i institucije ako se problem može riješiti telefonskim pozivom jednog čovjeka?
 
I tko bi to stvarno bio? Netko moćniji i od premijera? Sve je to samo bacanje prašine u oči, još jedno predizborno kupovanje vremena koje puno govori i o odnosima snaga u samoj Vladi. Hrvatska se nalazi u teškoj ekonomskoj krizi, pitanje je hoće li poboljšanja u okruženju pomoći da se barem zaustavi osipanje, a u isto vrijeme zemljom upravlja slaba vlada, ministri koji čas znaju, čas ne znaju što rade, boje se i sebe i drugih. Idućih godinu dana puno veći doprinos stvaranju dobre poduzetničke klime može dati lokalna uprava jer oni ipak nisu opterećeni izbornom kampanjom i skandalima. Županije iz sjeverozapadne Hrvatske, Istra ili neke nove oaze u Dalmaciji dobar su primjer kako se gospodari lokalnim resursima.