Balkan i Baltik u dobrim rukama

Pod motom “Europa bez prepreka” Česi će 1. siječnja od Francuza preuzeti polugodišnje predsjedanje Europskom unijom.

Iako su program francuskoga predsjedništva EU još prije njegova početka bili minirali Irci – jer je priprema za stupanje Lisabonskoga ugovora na snagu trebala biti njegova okosnica – a dogodila se kriza u Gruziji, pa prelijevanje američke novčarske i gospodarske krize na Europu, Sarkozy je ipak uspio ostvariti većinu svojih prioriteta, pa i kada se do zadnjega časa činilo da neće uspjeti – poput, npr., prihvaćanja klimatsko-energetskoga zakonskoga paketa.

Zbog slovenske blokade nije također uspio s Hrvatskom otvoriti sva i zatvoriti veći broj pregovaračkih poglavlja; uspio je, međutim, na noge postaviti Sredozemnu uniju, s Ircima se dogovoriti o jamstvima za novi referendum o Lisabonskome ugovoru, a Slovencima se, za to što su ga dva mjeseca navlačili za nos, osvetio tako što će se ta jamstva ratificirati u sklopu hrvatskoga Pristupnoga ugovora. Češkoj nakon Sarkozyja neće biti lako.

Ne samo stoga što premijeru Mireku Topolaneku manjka Sarkozyjeve karizme. Ne toliko ni stoga što je druga nova zemlja članica koja preuzima Predsjedništvo – Slovenija je probila led, a njezin je zadatak bio da, uz potporu Europske komisije, pazi da ništa ne pokvari; to je, uz poneki stres koji je svojim kolegama izazvao Dimitrij Rupel, uglavnom uspješno odradila. Ni stoga što je mala – predsjedništva sićušnoga Luksemburga su među najuspješnijima. Iako Topolanek više ne zastupa strogi neoliberalizam – i njega k pameti priziva ovogodišnji raspad te ideologije koja za sobom u ponor povlači veći dio svjetskoga gospodarstva – u Hradčanima stoluje predsjednik Vaclav Klaus. On neoliberalizam i dalje bezrezervno zagovara, a istodobno nastoji što drskije pokazivati svoju krajnju euroskeptičnost. Pa će Topolanek, uz brigu za upravljnje Unijom, stalno morati paziti kakvu novu spačku Klaus sprema.

Nov odnos sa SAD-om
Prioritete svojega predsjedništva Česi su podijelili u tri skupine: gospodarstvo, energetiku i vanjske odnose. U gospodarstvu ipak ne odustaju od liberalizma, pa je sva prilika da neće naići na jednodušnu potporu svim svojim namjerama koje je Topolanek sažeo u fraze: “Povećati europsku konkurentnost, poboljšati potrošačko povjerenje i povjerenje malih i srednjih tvrtka u tržišno gospodarstvo; učinkovito se i razumno baviti novčarskom krizom, nastaviti liberalne preobrazbe proračuna i europskih politika, posebice Zajedničke poljoprivredne politike, te promicati zaposlenost”.

Češka veleposlanica pri EU Milena Vicenova dodala je da će češko predsjedništvo nastojati ukloniti “sve preostale prepreke na jedinstvenome europskome tržištu”, posebno naglašavajući prepreke kretanju radne snage – Česi se još ne mogu zaposliti u četirima zemljama članicama, objasnila je – te pružanju usluga. No, kako je kompromisna Direktiva o uslugama tek nedavno prihvaćena, i to nakon dugogodišnjih teških pregovora, na posljednje bi mogli odmah prestati rasipati napore.

U energetici Topolanek ističe da je “ključno za budućnost i sigurnost EU da ima zajedničku energetsku politiku i da djeluje kao jedna u pregovorima o opskrbi energentima”. Kako misli nagovoriti Nijemce i Talijane da prestanu razbijati europsko jedinstvo i odustanu od dvostranih pregovora s Moskvom, Topolanek ne kaže. Česi će voditi pregovore o podjeli među zemljama članicama kvota za 20-postotno smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova do 2020. godine. Sve su se zemlje o tome zajedničkome cilju suglasile na prosinačkome summitu EU, no sada slijedi taj najteži dio.

U vanjskim odnosima Česi spominju “nov početak odnosa EU i SAD-a”, odnosno “uvođenje EU u novo razdoblje uravnoteženijega i mnogostranoga pristupa globalnim izazovima”. U istome sklopu M. Vicenova navodi i proširenje, odnosno “ključan napredak Hrvatske k članstvu”, te “otvaranje dvaju pregovaračkih poglavlja s Turskom”, kao i Summit EU – Balkan. “Istočna politika”, odnosno jačanje veza s Bjelorusijom, Ukrajinom, Moldavijom, Gruzijom, Armenijom i Azerbajdžanom, “ali bez obećanja članstva”, također je na češkome dnevnome redu.

Češka započinje svoje predsjedanje a da, jedina uz Irsku, nije ratificirala Lisabonski ugovor. Prema riječima M. Vicenove, učinit će to u veljači.

U lipnju, pretkraj češkoga predsjedanja, bira se novi sastav Europskoga parlamenta. Nakon što su se zemlje članice dugim cjenkanjem uspjele dogovoriti o podjeli broja zastupnika prema Lisabonskome ugovoru, sada će pod češkim vodstvom iznova pregovarati o novoj podjeli prema starome Ugovoru iz Nice koji ostaje na snazi najmanje tijekom cijele 2009. godina.

Nastavak Kyota
Susljednome švedskome predsjedništvu, u drugoj polovici godine, prioritet će biti “osuvremenjivanje europskoga proračuna”, najavila je ministrica za europska pitanja Cecilia Malmstroem. Tijekom švedskoga predsjedanja povest će se, naime, rasprava o proračunskome okviru EU nakon 2013. godine, a Šveđani su već najavili da će se usprotiviti tome da se za Zajedničku poljoprivrednu politiku nastavi izdvajati 40 posto zajedničkoga novca; tu ih čeka žestok sukob s Francuzima.

Od Francuza se Šveđani razlikuju i po čvrstoj potpori ulasku Turske u članstvo te po zauzimanju za ukidanje svih prepreka slobodnoj trgovini. Tijekom švedskoga predsjedanja u Kopenhagenu će se održati međunarodna konferencija o nastavku Sporazuma iz Kyota. Postizanje dogovora o novim ciljevima i mjerama za očuvanje klime i okoliša, “u čemu EU mora imati vodeću ulogu ne bi li uvjerio SAD i Kinu”, Šveđani ističu kao svoj “najviši cilj”. Novoga američkoga predsjednika Baracka Obamu ipak neće biti tako teško uvjeriti. Drugi je važan švedski cilj “poboljšanje gospodarskoga rasta, konkurentnosti i zaposlenosti u EU”, no priznaju da je “malo prerano da se za to procijene novi ciljevi i mjere”. Malmstroemova, međutim, naglašava da je “važno reći ‘da’ slobodnoj trgovini i otvaranju tržišta”.

Posebnu će pozornost Šveđani posvetiti baltičkome području, posebice suočavanju s ugrozama tamošnjega okoliša.

Sredinom švedskoga polugodišta započet će postupak imenovanja novoga povjereničkoga kolegija Europske komisije. Čini se da će Jose Manuel Durao Barroso sačuvati predsjedničko mjesto u još jednome mandatu, a sigurno je da će se povjerenik za unutarnje tržište Charlie McCreevy, kojega optužuju da je previše sklon financijašima te da je stoga sukrivac za posljedice prelijevanja američke krize u Europu, vratiti u Dublin.

U 2009. europska će središnja blagajna raspolagati sa 133,8 milijarda eura, 2,5 posto više nego u 2008. ili 1,3 posto ukupnoga nacionalnoga dohotka (GNI) u EU. Oko 60 milijarda eura ili 45 posto europskoga proračuna izdvajat će se za programe istraživanja, inovacija, zapošljavanja i područnoga razvoja, uključujući mjere za odgovor na trenutačnu gospodarsku krizu. Svota za istraživanja bit će 11 posto veća nego u 2008., a za inovacije čak 22 posto kako bi se potaknula konkurentnost i prijelaz na niskougljično gospodarstvo. Poljoprivreda je na drugome mjestu sa 40-postotnim udjelom.