Bandić je dijete SDP-a

Teško je vjerovati da će Bandić dati ostavku na mjesto gradonačelnika Zagreba, koliko god bi to odgovaralo njegovoj opoziciji, a očito će od sada u Skupštini imati samo opoziciju. Teško je isto tako vjerovati da će ta opozicija krenuti u referendum i zatražiti od građana da smijene Bandića, kojeg su sa solidnim rezultatom izabrali prije samo devet mjeseci. Referendum je skup, na njega mora izaći najmanje 50 posto ljudi i samim tim je u ovom trenutku rizičan.

Ni želja da se Bandiću srežu krila kroz stvaranje skupštine Holdinga koja ne bi bila jedan čovjek na tankim je nogama. Iako se SDP poziva na tumačenje Ministarstva uprave, koje njima ide u prilog, Bandićevo okruženje, koje se raspitivalo jednako kao i druga strana, tvrdi da nema šanse da to prođe na nadležnom sudu.

Jednom je već presuđeno u Velikoj Gorici da je ‘čovjek- skupština’ u skladu sa zakonom, a i neka druga poduzeća imaju takvu situaciju - jer je HDZ po običaju zbog sebe i svojih interesa želio kontrolu i napravio zakon kojim će je pokriti- te bi eventualna drugačija presuda bila shvaćena kao politička odluka suda, presedan koji je skrojen da doda nož u Bandićeva leđa. Dakle, ako svi planovi propadnu s Bandićem će se u Zagrebu određeno vrijeme ipak morati kohabitirati. Da su toga svjesni i ovi koji su sada krenuli u ofanzivu pokazuju i diskretni razgovori s Bandićevim ljudima u kojima im se nudi uloga ‘premosnice’ između SDP-a i gradonačelnika. Neki su za sada odbili, zgroženi idejom po kojoj bi trebali ispod žita dogovarati, dok bi se prema van vodila nepoštedna borba no SDP ne gubi nadu da će nekoga pronaći osobito ako i Bandić u tome prepozna svoj interes.

SDP i Bandić morat će se naime sretati, gradonačelnik koji je tvrdoglav poput njega mogao bi još napraviti puno problema prije nego odluči koja mu je politička budućnost, a SDP-u, koji je pred unutarstranačkim izborima u kojima mu je pozicija čelnog čovjeka zagrebačke organizacije itetaka važna, mora napraviti preciznu taktiku, ali i strategiju za osvajanje glavnog grada u slučaju prijevremenih izbora u Zagrebu. Koliko god se činilo da je situacija zrela, jer je Bandić oslabljen rezultatima koje je na predsjedničkim izborima postigao u Zagrebu, nije ni SDP u blistavoj formi.

Odlazak, dobrovoljni ili prislini, dijela Bandićevih ljudi ostavlja gorčinu kod mnogih esdepeovaca, a kod onih koji su bili više- manje pasivni podržavatelji Bandićeve kandidature i strah da će se čišćenje spustiti do najniže razine. Bandić ih je djelomično utješio najavom osnivanja nove stranke u kojoj će, ako žele, moći naći utočište no to je tek plan. U međuvremenu ništa ne može izbrisati način na koji je SDP davao podršku svom gradonačelniku godinama i braneći njegove poteze i zatvarajući oči pred načinom na koji je vodio grad. Bandić je dugo bio itekako željeno dijete SDP-a i proizveo je kroz godine na vlasti i sam mnogo slične ‘djece’ koja su umrežena sitnim interesima bilo kroz grad ili kroz stranku, a neka od te ‘djece’ su uredno pretrčala od svog zaštitnika Bandića na drugu stranu i sada bruse zube na dojučerašnjem mentoru.

Paradoks cijele priče s Bandićem i SDP-om je da je on na kraju morao otići jedino zbog kandidature za predsjednika. Kroz sve godine u kojima su se mnogi hvatali za glavu zbog njegovih postupaka nitko se nije našao pozvanim preispitati kako Bandić djeluje na imidž stranke.

Tek kada je posrnuo u prevelikoj ambiciji svi su odjednom progledali. Neće biti čudo ako se, poput Šeksa i Hebranga nakon poraza Ive Sanadera, sada po novinama jave oni koje je Bandić tlačio svih tih silnih godina. On ih je tlačio, a oni se penjali oko njega poput bršljana. I stoga bi za SDP bilo najbolje da ne talasa previše oko Bandića. Kad se o njemu radi ta stranka nema ni čistu savjest ni čiste ruke.