Bandić tek počinje...

Bilo bi to prejednostavno: Bandić izgubi predsjedničke izbore, pokrije se po ušima i nestane. Za SDP nema bolje situacije, ali na njihovu žalost ni nerealnije. Odlazak Milana Bandića nije i kraj njegova odnosa sa SDP-om. Jer, Bandić će progovoriti.

A kad progovori, bit će to sigurno zabavno. Čovjek koji je najavio da će orati po Hrvatskoj, a pokazao je da je spreman i puzati po BiH da bi svojim biračima dokazao koliko je dosljedan i nepokolebljiv, sigurno ima što reći o svojoj bivšoj stranci i teško da će publiku razočarati kada krene u obračun s SDP-om.

Propagirajući “socijaldemokratsko-kršćanski nauk” na Bandićev način možda i neće stići do Pantovčaka, ali poznajući njegov način može se sumnjati da bi ga neuspjeh doveo do pomisli da je možda vrijeme da ode u političku mirovinu.

To je možda logično za svakog drugog političkog gubitnika, ali ne i za Bandića. Uostalom i Jadranka Kosor je izgubila predsjedničke izbore pa je danas premijerka, a to očito može probuditi nadu bez obzira na posve različit kontekst.

Ona je pokazala da je strpljenje u politici bitno, a Bandić je čovjek koji ne vraća mač u korice dok god misli da ima šansu; nije stoga čudno što je već počeo u svojim javnim nastupima puštati priču da će sve što ima reći kad završi utakmica. Posebno je zagolicala njegova najava da će progovoriti o izlizanosti koncepta partitokracije.

Bandić je spreman krenuti protiv prevlasti dviju stranaka, uvjeren je da se ta priča izlizala, i vidi u tome svoju šansu.

Ako neće Mesić, on će biti vođa trećeg bloka. Smatra da sve one koji su mu davali podršku može u svojoj novoj političkoj koncepciji okupiti oko sebe. Uostalom i njegov savjet lojalnim mu esdepeovcima da ne izlaze iz stranke u vrijeme kad je on izbačen tumači se kao čuvanje jezgre koja bi mu mogla zatrebati ako ne uspije u pohodu na Pantovčak.

“Spavači” su tu da se pokrenu kad bude trebalo, a on je spreman voditi borbu na više fronti. Svjestan da ankete nisu pokazivale očekivani uzlet nakon njegove dugo odgađane kandidature za predsjednika, Bandić će aktivirati “plan B”. Pobijedi li Josipović, Milanović će to upisati u svoj trijumf, a ne bi bilo loše ni da nakon toga odradi prijevremenu izbornu konvenciju i pokuša potvrditi svoju poziciju. Jer Bandić mu ne namjerava dati dug predah. Rat će početi vrlo brzo, jer je u igri prvo Zagreb, a nakon toga i cijela Hrvatska.

Utrka za gradonačelnika Zagreba i Bandićeva nezavisna lista, koja bi trebala izboriti što veći broj vijećničkih mjesta u Gradskoj skupštini, stavila bi Bandića prvi put u direktno suprotstavljenu poziciju SDP-u, a eventualni uspjeh u Zagrebu bio bi motiv da njegova lista, pojačana ostalim nezavisnim “prijateljima”, krene i diljem Hrvatske na parlamentarne izbore.

U SDP-u znaju za Bandićeva razmišljanja, jer “špijuni” postoje i na jednoj i na drugoj strani, i razvija se zanimljiva “podzemna” aktivnost među različitim strujama koje jedna drugu pokušavaju potkopati. No stranka se trenutno gubi u dogovorima sa zagrebačkim hadezeovcima kako bi Bandiću zagorčali život nakon predsjedničkih izbora.

Viđeni su po običaju po raznim restoranima kako šuškaju zaboravljajući da Bandić doista više nije njihov problem i da se trebaju otarasiti te fiksacije, jer unutar stranke imaju trenutno većih problema. Istodobno naime u zagrebačkom SDP-u ratuju kako bi smanjili šanse Željke Antunović da preuzme Bandićevo mjesto u zagrebačkom SDP-u umjesto da odrade poštene unutarstrančke izbore i prihvate njihove ishode.

Rezultat je kao i obično pomutnja u redovima SDP-a koju će iskoristiti svi drugi, a oni će se nakon toga moći po već uhodanom im običaju samo čuditi. SDP je naime duboko nestabilna stranka koju vode ljudi koji osobne obračune podređuju stranačkim interesima i ponovo potvrđuju da ne mogu sagledati situaciju ni dva dana, a kamoli godinu dana unaprijed. A za to vrijeme Bandić puže li puže.