Banke će spašavati kreditori, a ne porezni obveznici

U domaćoj javnosti Frankfurt ulazi u fokus kad se počne raspravljati tko će predstavljati Hrvatsku na listopadskom sajmu knjiga, najvećem na svijetu, koliko stoji slanje izaslanstva, tko će to platiti i kakva korist od svega toga. Potpuno je nepoznato da se u Frankfurtu u studenom održava Euro Finance Week, na kojem su dvorane na glavnim prezentacijama i okruglim stolovima pretijesne za sve zainteresirane, koji za ulaznice plaćaju i do 800 eura, unatoč tome što su za zdravo društvo solidne financije u najmanju ruku jednako važne kao književnost i pismenost.

Kako je na otvorenju naglasio regionalni ministar pravde Jörg-Uwe Hahn, uz Bruxelles i Strasbourg, koji su administrativna prijestolnica Europe, Frankfurt je financijsko središte – tu je smještena Europska centralna banka. I ne samo to. Prema Hahnovim riječima, Frankfurt postaje još i europski centar za mobilnost i za internet. Grad s oko 700.000 stanovnika udaljen je tek nešto više od 700 kilometara od Zagreba. Iz Frankfurta je Europska centralna banka 20. studenog obavijestila svjetsku javnost da za mjesto čelnice ujedinjene supervizije europskih banaka kandidira Francuskinju Daniele Nouy, koja će svoju kandidaturu braniti pred Europskim parlamentom 27. studenog.

Uglavnom, u europskim je financijama živo, promjene su goleme, a pitanje jedinstvenog nadzora banaka bile su jedna od glavnih tema i ovogodišnjeg frankfurtskog financijskog sajma. Riječ je o još jednom koraku prema ujedinjenju europskog financijskog sustava. Guverner Boris Vujčić u svojim je nastupima ove godine pokušao za tu temu zainteresirati hrvatsku javnost, no bez većeg uspjeha. Prema njegovim riječima, Hrvatska će još neko vrijeme čekati uključivanje u jedinstveni mehanizam iz nekoliko razloga: zato što sustav u Hrvatskoj dobro funkcionira, smatra Vujčić, zato što koristi od uključivanja nisu još najjasnije a dobar dio hrvatskih banaka uključen je u jedinstveni nadzor posredno, putem nadzora njihovih banaka majki.

Jedinstveni bankovni nadzor dio je višegodišnje obnove povjerenja u bankovni sustav općenito. Najveće europske banke, kao što je poznato, imaju globalne operacije, ne samo kontinentalne. Kako je istaknuo jedan od sudionika, njihov uspjeh je internacionalni, no kad su neuspješne, to je najčešće nacionalni problem, problem poreznih obveznika pojedine zemlje. Kod uspostave jedinstvenog nadzora ne radi se dakle samo o usklađivanju zajedničkih načela ocjene kvalitete bankovne imovine, procjene loših kredita i stabilnosti banke nego i o rješavanju problema banaka koje pokažu slabosti u funkcioniranju. U Sjedinjenim Državama je nakon izbijanja krize 2008. više od 500 banaka upalo u teškoće, no problemi su (osim u izuzetnim slučajevima državne sanacije najvećih) uglavnom rješavani preuzimanjem ili likvidacijom. U Europi je drukčije. U Frankfurtu je ključna mantra bilo prebacivanje tereta i na kreditore, a ne samo na vlasnike banaka (tzv. bail-in), metoda koja se navodno pokazala uspješnom na Cipru. Drugim riječima, teret odgovornosti dijelom se prebacuje i na stranu koja ulaže u banku. Ako je tako, ako je smanjen teret koji pada na porezne obveznike, državne vlasti ne bi smjele dodatnom regulacijom otežavati bankovno poslovanje. Utoliko, detaljan nadzor i transparentnost poslovanja postaju još važniji.

Ako je smanjen teret koji pada na porezne obveznike, država ne bi smjela dodatnom regulacijom otežavati bankovno poslovanje

Suština bankovnog poslovanja, uostalom, sastoji se u uspostavi povjerenja i u razumnom sagledavanju rizika (zbivanja u budućnosti). Globalizacija i internacionalizacija, koje banke nisu mogle zanemariti ako su željele opstati na tržištu, udaljila ih je donekle od korisnika usluga. Na razlici između banaka koje imaju blizak odnos s klijentom i onih koje prodaju proizvode “nepoznatom kupcu” posebno su inzistirali predstavnici tradicionalnih, lokalnih njemačkih banaka, koje njeguju kontinentalnu tradiciju kooperacije. Tražile su da se kod uspostave jedinstvenog nadzora uzme u obzir njihov pristup kojim su održale stabilnost bankovnog sustava i zadržale visoku profitabilnost i posljednjih, kriznih godina.

Uostalom, uloga je banaka da u teškim vremenima osiguravaju stabilnost, a u vrijeme prosperiteta podržavaju gospodarsku aktivnost. Hrvatske su banke posljednjih godina ostvarile upravo te uloge, što hrvatska javnost zanemaruje, a posebno jedan značajan dio politike. Kod daljnje regulacije hrvatskog financijskog sustava i uključivanja u europsku financijsku arhitekturu ključno je pozitivno vrednovanje činjenice o tome da je sustav zadržao stabilnost. Unatoč svemu. Inače se reže posljednja čvrsta grana na kojoj se sjedi.

Autor je direktor analiza, istraživanja i komunikacija u Hrvatskoj udruzi banaka.

Stavovi u tekstu samo su njegovi, a ne stavovi tijela HUB-a ni njegovih članica.