Banke i dalje pljačkaju

Jedna replika u Saboru može vas dovesti do neslućenih zaključaka i podataka. U jučerašnjoj raspravi o oporbenom prijedlogu ustavnih promjena, koje obuhvaćaju i odredbe o kriminalu u pretvorbi i privatizaciji, Damir Kajin osvrnuo se i na privatizaciju banaka te spomenuo kako Goran Marić, HDZ-ov predsjednik Odbora za financije i državni proračun, rabi čas jedan čas drugi broj milijardi kuna kojima su banke sanirane te poslije prodane za sedam milijardi. Marić mu je replicirao rekavši da je uvijek navodio samo jedan iznos za sanaciju – 87,4 milijarde – te da banke nisu prodane za sedam nego za 5,4 milijarde kuna.

Iz krize monetarnom politikom
Iskoristio sam tu repliku kao povod za razgovor s tim vrsnim stručnjakom, jednim od rijetkih koji u raspravama u Hrvatskom saboru ima hrabrosti konkretno govoriti o konkretnim temama i s konkretnim podacima. Malo će me zateći tvrdnjom: “Najveći dio sadašnjih hrvatskih gospodarskih i financijskih nevolja prouzročili su protagonisti za zemlju pogubne ekonomske politike 1999. godine – iskoristili su Tuđmanovu bolest i prodavali banke”.

Posljedice su katastrofalne, što pokazuju i podaci. Od 2001. do 2009. aktiva je svih banaka sa 148,4 milijarde kuna narasla na 370,6 milijardi – veća je dva i pol puta, a godišnje se povećavala prosječno 30 posto. Neto dobit svih banaka 2001. bila je 894 milijuna kuna, a 2008. godine – 4,6 milijardi!

Veća je više od pet puta, a godišnje je rasla prosječno 60 posto. U cijelom tom razdoblju ostvareno je ukupno 23,5 milijardi kuna profita zahvaljujući ekstremnom iscrpljivanju gospodarstva i građana. Da su se zadovoljile prosječnom dobiti ostvarenom na razini 2001. godine, ona bi bila upola manja, što znači da su građani i gospodarstvo dodatno iscrpljeni za 11,3 milijarde kuna. Profit bi tim bankama bio još veći da im menadžeri nemaju goleme zarade – predsjednik uprave u jednoj banci ima godišnja neto primanja 5,3 milijuna kuna, a u jednoj drugoj 3,3 milijuna.

– Efektivna je kamatna stopa banaka – ističe Marić – 13 posto, što onemogućava gospodarski razvoj Hrvatske. Dakle, onoga tko nema novca, pa ga je prisiljen uzimati u banci, opterećuje se nepodnošljivim uvjetima. Istodobno, onome tko ima novca, pa ga u banci deponira, daje se pasivna kamata od 7 posto, a takva je kamata zloguk signal za budućnost zemlje, kao što je povišena temperatura u čovjekovu tijelu znak bolesti. Time se šalje poruka kako je bolje ništa ne raditi nego riskirati poduzetništvom.

– Nedavno ste u Saboru rekli da se iz recesije izlazi i dobrom monetarnom politikom – podsjećam Marića. – U teoriji je mnogo prihvatljivija fiskalna politika kao sredstvo izlaska iz krize, ali u cijelom je svijetu u praksi bitna i monetarna politika. Držim da je nužna koordinirana fiskalna i monetarna politika kako bi se postigli zajednički nacionalni ciljevi, kao što su porast BDP-a i održavanje zaposlenosti, stabilnost cijena itd.

Stopa pričuve previsoka
Dobro je da imamo stabilan tečaj kune, stabilan financijski sustav, ali te dvije činjenice nisu cilj nego sredstvo izlaska iz krize. Bez nižih kamatnih stopa otežane su nove investicije, a na razinu kamatnih stopa utječe se isključivo monetarnom politikom. Drukčijom, selektivnom politikom treba doći do nižih kamatnih stopa, pogotovu za kupnju stanova i novih tehnologija.

Zatim navodi podatak da je u nas jedinstvena stopa pričuve od 14 posto za sve kredite – i za stanove, i za nove tehnologije, i za gradnju tvornica, kao i za kupnju dionica. U EU je obvezna pričuva 2 posto, a kad bi u nas za stambene kredite i proizvodnju bila tolika, kamate bi bile mnogo manje, mnogo bi se više stanova prodalo i mnogo više proizvodilo.

Umjesto odgovora, uvrede
Iste regulatorne mjere HNB-a za sve kredite nisu prikladne, premda i u sadašnjem stanju banke imaju prostora za manje kamate. Nedavno je Marić u Saboru govorio i o neskladu između pada BDP-a i rasta nezaposlenosti. Taj je nesklad posljedica otpuštanja radnika i u profitabilnim tvrtkama u kojima za to nema nikakva razloga.

Primjer je za to TH-T. U toj tvrtki na 8,3 milijarde kuna prihoda ostvare 2,3 milijarde dobiti, a u posljednje tri godine imali su profit od milijardu eura! Nema, dakle, nikakva razloga za otpuštanja radnika. Osim toga, tolika dobit na toliki prihod u tržišnom je gospodarstvu neprihvatljiva. Time se dodatno otežava ionako nezahvalna pozicija Vlade u ovim otežanim, recesijskim uvjetima. Velika nereda u Hrvatskoj ima i na financijskom tržištu. Cijeli je svijet, napominje Marić, u recesiji i depresiji zbog špekulacija i malverzacija na tom tržištu. I dok se drugdje razračunava s tim nepodopštinama, pa su tako nedavno u SAD-u uhićene 24 osobe u jednom danu – što se događa u nas? Evo primjera.

U Plivi nitko nije odgovarao zbog zloporabe povlaštenih informacija, premda je bila podnesena kaznena prijava. Ali zato sada na sudovima redom dobivaju sporove mali dioničari koji su tom zloporabom oštećeni, a tvrde da su oštećeni 46 milijuna kuna. Ove podatke, a i podosta drugih, Marić je iznosio u saborskim raspravama pa su mu neki moćnici koji su se prepoznali uzvraćali, ali ništa ne opovrgavajući nego uglavnom – vrijeđajući i optužujući. Tako se nisu bili kvalificirali ni za repliku barem kao jučer Damir Kajin.