Odnos između Njemačke i SAD-a u prošlosti nije bio najbolji, a za mandata Georgea W. Busha znatno je pogoršan. Barack Obama za njemačku je javnost od početka bio poželjan kandidat. U Berlinu se od njega sada očekuje da popravi poljuljani odnos između vodeće svjetske sile i Njemačke, najveće države u EU. U Njemačkoj su uskoro parlamentarni izbori. Za ljevicu Obama je “njihov” čovjek, što se već obilato koristi u predizbornim prepucavanjima između socijaldemokratskog kandidata Steinmeiera i kancelarke Angele Merkel. Predsjednik države Horst Köhler upozorio je da Nijemci ne bi smjeli Obamu već na početku zasuti vlastitim viđenjima politike.
Njemačka javnost i politika smatraju da je Amerika skrivila svjetsku gospodarsku recesiju, da je kriva za energetsku krizu i miniranje ekološkog sporazuma, da je kriva za ratove, što sve, dakako, ide u prilog Rusima i dodatno opterećuje odnose Amerike i Njemačke. Sigurno je da se Obama za svog budućeg posjeta Njemačkoj neće ograničiti samo na tapšanje po ramenu, nego će, kao i Bush, tražiti da Nijemci povećaju svoje postrojbe u Afganistanu, da se tamo ne ograničavaju samo na pomoć u izobrazbi, nego da se uključe i u borbena djelovanja na jugu zemlje, što je u Njemačkoj izrazito nepopularno. Neka pisma čitatelja u medijima već upozoravaju da su Nijemci baš s demokratskim predsjednicima, poput “sanjara” Wilsona i “ratnog huškača” Roosevelta imali problema. Ako je Roosevelt bio “ratni huškač”, što je onda bio Hitler? U poljuljanim odnosima između Njemačke i SAD-a do sada je uvijek bio kriv George W. Bush.
Hoće li odnosi između Njemačke i Sjedinjenih Država sada biti bolji? Postavlja se pitanje hoće li se politika Berlina u budućnosti osloboditi bismarckovskog sindroma, po kojemu je za njemački položaj na kontinentu najvažniji odnos s Rusijom? Ili je ipak važniji onaj s Amerikom? Kako će se razvijati odnosi bude li Amerika stalno na oprezu da u Berlinu ne otkrije namjesnike Vladimira Putina?
Dolaskom Obame u njemačko-američkim odnosima mogao bi nastupiti trenutak istine.