Barack Obama je u istočnoj Europi zabio autogol

Datum nije mogao biti lošije izabran: 17. rujna 1939. sovjetske su trupe Poljacima, koji su se zadnjim snagama očajnički branili od nadmoćne Hitlerove vojske, udarile u leđa, zadavši im smrtni udarac.

Time je započela rusko-njemačka dioba Poljske. Istoga je dana navečer, ali 70 godina kasnije, američki predsjednik Barack Obama telefonom javio poljskom predsjedniku Donaldu Tusku da Amerika nakon osam godina ipak odustaje od postavljanja raketnog štita u Poljskoj i Češkoj.

Politička priča o štitu nije bila nimalo laka jer je instaliranje američkih radara i raketa kod jednog dijela tamošnjeg stanovništva već iz ekoloških razloga nailazilo na žestoke kritike. Vlade tih zemalja imale su pune ruke posla da ljude uvjere u sigurnosno-političku korist štita. Sada se osjećaju poput pokislih kokoši, koje su ostale same u napuštenom dvorištu.

Lech Walesa je rekao da su Amerikanci Poljake upotrijebili za svoje političke ciljeve, a onda ih odbacili kao “staru krpu”. Slično je u svojem blogu pisao i bivši predsjednik Vaclav Havel. Ne zaboravimo da je i češki premijer Topolanek morao odstupiti upravo zbog tog famoznog štita. Naravno da su Amerikanci u ovom trenutku neke bivše istočnoeuropske zemlje, kao Poljsku, Češku, ali i Rumunjsku, žrtvovali zbog svog interesa da se nagode s Rusijom.

Ali problem je dublji. Za Poljake je članstvo u EU, doduše, dobrodošlo. Ali nije toliko važno kao ono u NATO-u, jer za razliku od NATO-a, EU nema geopolitičku težinu. Poljaci su stoga svoje savezništvo s Amerikom shvatili prije svega kao garanciju za opstanak u sjeni velikog ruskog susjeda, ne zaboravljajući pritom ni Hitlera ni Drugi svjetski rat. Obama si je u nekadašnjoj istočnoj Europi zabio autogol.

Odnosi između Amerike i tih zemalja više neće biti prisni kao što su bili dosad. S druge strane, postavlja se pitanje: što su Amerikanci promjenom politike dobili? Malo ili gotovo ništa. U Rusiji vlada trijumfalizam koji bi mogao ohrabriti jastrebove. Moskva je doduše za kontrolu iranskog nuklearnog programa.

Ali Rusi i dalje odbijaju uvođenje sankcija iranskom predsjedniku Ahmadinedžadu, koji ne propušta nijednu priliku da negira holokaust nad Židovima. Amerikanci i Rusi u jednom povijesnom trenutku mogu postati partneri. Ali oni nikada neće biti saveznici. To je jedna od najvećih iluzija Baracka Obame.