\"Moramo zaustaviti Ameriku da započne rat u Siriji. Zar ne čuju glas svog naroda koji ih moli da se ne upuštaju u nove ratne avanture na Bliskom istoku? Obama, Kerry i njima skloni mediji rade prekovremeno da bi naciji predstavili sliku neizbježnosti rata te demoralizirali i paralizirali antiratnu opoziciju koja predstavlja veliku većinu ljudi u Sjedinjenim Državama. Mi odbacujemo koncept neizbježnosti ovog napada. Sva snaga odlučivanja ne leži u rukama ratnih kreatora. Narod se protivi novom ratu. Moramo se organizirati, organizirati i organizirati. Ne zaboravite da postoje duboke podjele i u vrhu političke i ekonomske elite vezano za agresiju na Siriju. Njihovo protivljenje ne temelji se na moralnim načelima, nego strahuju da nakon početka rata neće znati kontrolirati kaos koji će zavladati na nacionalnoj i globalnoj sceni. U takvim političkim okolnostima narod koji se protivi može imati odlučujući utjecaj na Bijelu kuću i druge centre svjetskog imperijalizma.\"
Tim su riječima Amerikanci okupljeni u nevladinim antiratnim udrugama pozvali svoje sunarodnjake da zaustave Kongres u izglasavanju intervencije u Siriji. Obama je sve nervozniji i nestrpljiviji slušajući te poruke, ali tvrdi da kao predsjednik Amerike ima dužnost štititi demokratske vrijednosti i vladavinu prava pa i Konvenciju o zabrani korištenja kemijskog oružja. Državni tajnik John Kerry donio je u Obaminu vladu Bushovu i retoriku neokonzervativaca govoreći da je \"Amerika nezamjenjiva nacija i najvažnija u svijetu za očuvanje mira\".
Velika većina naroda ne želi da njihova zemlja bude dežurni svjetski policajac i intervenira po svim kriznim žarištima dok se broj nezaposlenih ne smanjuje i Amerika se bori s gospodarskim oporavkom. Teško je bilo i zamisliti da će antiratne udruge samouvjerenost Johna Kerryja uspoređivati s Cheneyevom, Rumsfeldovom i Wolfowitzevom, republikanskim jastrebovima kojima je Sirija na popisu za intervenciju još od 2001. U prvoj Obaminoj predsjedničkoj pobjedi 2008. deseci milijuna Amerikanaca glasovali su za njega, a ne za Johna McCaina i učinili su to s velikom strasti i uvjerenjem da će prestati ratovi na Bliskom istoku. Obama je zato i dobio Nobelovu nagradu. Danas su mnogi od njih u šoku gledajući kako se Obama i McCain ponašaju \"kao da su braća\" i zajedno uvjeravaju građane da u je u Siriji \"ugrožena i američka nacionalna sigurnost\".
McCaina nazivaju kraljem ratovanja jer još ne postoji nijedan rat u američkoj povijesti tijekom njegova života koji nije odobrio, a danas je Obamin najvažniji saveznik u Kongresu. Ne čudi stoga što su Obamini glasači razočarani. Američki mediji prenose snimke iz Rusije gdje se Obama na sastanku s čelnicima država članica skupine G2O rukovao s Putinom, ali su izmijenili hladne osmijehe. Ruski lider nakon kratkog susreta u četiri oka još odlučnije podupire Assada. Obama se ponaša kao uvrijeđeno dijete, a Putin poput najvećeg demokrata na svijetu poziva na mir i utišavanje ratnih truba. New York Post na naslovnici donosi fotografiju Obame i Putina poput dviju ruskih babuške prozivajući američkog lidera što je odbijao razgovarati s ruskim koji na \"svojoj strani\", uz Kinu, ima čak i papu Franju.
Odnosi Moskve i Washingtona nisu bili lošiji od Hladnog rata. I što može učiniti američki narod u situaciji kad njihov navodno miroljubiv predsjednik tvrdoglavo želi rat, Vijeće sigurnosti je na mrtvoj točki, NATO je ostao na marginama, Arapska liga nema snage te ne postoji strategija po kojoj će u Siriji biti razmještene mirovne snage, pobunjenici su razoružani i Assad doveden na mirovnu konferenciju u Ženevu? Jedino im ostaje organizirati prosvjede i zaprijetiti senatorima i kongresnicima da više nikad neće dobiti njihov glas. Kao što ga ne bi dali ni Obami da su danas predsjednički izbori u Americi jer sada je zaražen ratnim virusom nazvanim McCain!