3D printeri uskoro u svakom domu

Po svemu sudeći, 2014. bit će prekretnica za 3D printere u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Dosad relativno skupa oprema cjenovno je iz dana u dan sve pristupačnija, a tehnologija 3D printanja sve je većih mogućnosti. Dok su se prije samo nekoliko mjeseci maksimalne veličine isprintanih modela mjerile u centimetrima, danas je situacija drugačija. Sveučilište Južne Kalifornije razvilo je 3D printer velikih proporcija koji u samo 24 sata može isprintati kuću od 280 kvadratnih metara. Robotska ruka nanosi sloj po sloj materijala gradeći kuću na temelju nacrta unesenog u računalo.

– Napravili smo veliki 3D printer koji umjesto plastike ili metala nanosi beton. Ovakve se nastambe, zbog svoje niske cijene i velike brzine gradnje, mogu koristiti u prirodnim katastrofama pogođenim područjima, ali izvan Zemlje, recimo za nastambe na Mjesecu ili na Marsu – kaže za iQ profesor Behrok Khoshnevis, voditelj projekta.

Građevinske 3D printere nećete uskoro vidjeti u prodaji, no s “običnim” 3D printerima situacija je drugačija. Cijene su im već pale na pristupačnu razinu pa su 3D printeri sve češći na popisu opreme dizajnerskih i modelarskih studija ili konstrukcijskih ureda. Ma koliko 3D printeri bili tehnologija budućnosti, njihov princip rada prilično je jednostavan. Za razliku od tokarskog stroja koji do željenog oblika dolazi skidanjem materijala sa sirovine, 3D printeri rade suprotnim procesom. Kroz glavu printera koja “plovi” iznad bazne ploče brizga se tanak sloj materijala, najčešće otopljene plastike. Materijal se brizga samo tamo gdje se nalazi pojedini dio predmeta, gdje se nalazi šupljina, brizganje se zaustavlja. Kada prijeđe cijelu površinu, glava printera diže se za nekoliko desetinki milimetara i slaže sljedeći sloj. Za sada je cijeli proces spor, figuricu od desetak centimetara 3D printer “složi” za sat vremena, no preciznost je zapanjujuća. Zahvaljujući preciznim glavama odstupanja su vrlo mala, a potrebe za dodatnom obradom gotovo i nema. Ne čudi zato da se pojedini prilično složeni oblici sve češće daju na izradu tvrtkama koje raspolažu 3D printerima umjesto tokarskim radionicama ili ljevaonicama.

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

– Klijenti nam za izradu predmeta 3D printerom donose sve više nacrta. Prije nekog vremena radili smo šahovske garniture u kojima su bijele figure predstavljale Hrvate u njihovoj specifičnoj odori, dok su crne figure predstavljale Mlečane. Radili smo i liru u koju je kupac potom smjestio glazbenu kutijicu. Treći nam je pak klijent na izradu donio nacrt postolja ležaljke za sunčanje kakva se koristi na jahtama. Patentirao je čep koji ne oštećuje površinu, ne grebe drvo na jahtama. Kako bi se predstavio kupcima u SAD-u, nije im otišao s nacrtima, već s komadom ležaljke. Naravno, dobio je posao, kaže Goran Brajčić, direktor splitske Dalije, jedne od hrvatskih tvrtki koja posjeduje 3D printer. Uređaj s nekoliko glava za brizganje i koji može istovremeno printati u nekoliko boja nabavili su prošle godine za oko 3000 eura. To je bila probna investicija kada su iz Velike Britanije nabavili 3D printer koji kao sirovinu koristi plastične trake. Nešto skuplji, ali zato puno precizniji modeli 3D printera koriste materijal u prahu a “tope” ga, odnosno printaju uz pomoć laserskih zraka.

– Planiramo uskoro nabaviti i 3D printer za prah, a tada možemo ući i u složenije poslove. Tada možemo ponuditi izradu modela arhitektima i dizajnerima. Kada kupac od nekog dizajnera jahte naruči plovilo, on mu uz pomoć 3D printera može načiniti mali model broda sa svim funkcionalnim detaljima. U tom poslu postoji tržišna niša i ona će se sljedećih mjeseci sve više širiti – kaže Brajčić.

Da su njegovi stavovi o sve većoj popularnosti i pristupačnosti 3D printera točni, pokazuje i njihova ponuda. Ne samo da je 3D printere ili kitove za njihovu gradnju moguće kupiti na eBayu gdje im se cijena kreće od nekoliko stotina američkih dolara naviše nego ih sada ima i na domaćim internetskim portalima i oglasnicima poput Njuškala, gdje im se cijena kreće od 4 do 17 tisuća kuna, ovisno o modelu. Najveću prepreku široj uporabi 3D printera u ovome trenutku ne predstavlja njihova cijena, već složenost uporabe. Modeli predmeta koji se želi isprintati moraju biti pripremljeni u vektorima, s programima za 3D modeliranje, što nadilazi znanja prosječnog korisnika računala. No Adobe je najavio da će se 3D modeli obrađeni u sljedećoj verziji Photoshopa moći izravno ispisivati s računala na 3D printeru. No za napredniju uporabu 3D printera zasigurno će trebati malo bolje poznavanje pojedinih programa za modeliranje.

– U tome vidimo poslovnu priliku. Ponudit ćemo tržištu ne samo po narudžbi isprintane predmete nego i same 3D printere, i to uz obuku korisnika. Cilj je kupcu pokazati što uređaj može učiniti, obučiti ga da printerom vlada, da ga koristi do punih mogućnosti – kaže Brajčić.