Assassin’s Creed Unity - igra s velikim potencijalom koji nije ostvaren

Serijal Assassin's Creed većini je nepotrebno predstavljati. A nastavak, naveliko reklamirani Unity, nestrpljivo se čekao. Nadali smo se da će donijeti nebrojene sate zabave, kao što su to činili svi nastavci dosad, čak i oni s malo manje uvjerljivom pozadinskom pričom (sjećate se poluengleskog Indijanca, gusara?). Kakvi su doživljaji sada kad je igra izašla?

Počnimo od pozadinske priče. Novi Assassin's Creed (AC) prati dosadašnju tematiku o skupini pojedinaca koji u budućnosti uz pomoć stroja Animus istražuju genetska sjećanja svojih predaka. U ovom nastavku kompanija Abstergo, koju kontrolira viteški red templara, koristi Animus kao masovnu simulaciju koju pojedinci iz cijelog svijeta tretiraju kao virtualnu igru i, dok su priključeni, Abstergo skuplja njihova genetska sjećanja u potrazi za relikvijama iz prošlosti... Tu se većina nas smrtnika izgubi jer nakon sedam nastavaka, ako niste dosad pratili priču, više ništa ne može pomoći, cijela je priča toliko kompleksna i nategnuta da ćete prije objasniti Illuminate dvogodišnjem djetetu. Ukratko, u ovom nastavku u ulozi ste mladića zvanog Arno u vrijeme Francuske revolucije, koji nakon što svjedoči ubojstvu svog zaštitnika biva krivo optužen za njegovo ubojstvo te donosi jedinu pravu odluku – pridružuje se redu atentatora (Assassina) i ubija nebrojene članove populacije, policije, vojske i kriminalaca kako bi se osvetio. I tu nailazimo na prvi problem! Arno nema nikakve prijašnje veze s Assassinima, pridružuje im se iz plitke i nerazvijene želje za osvetom, ne veže ga ni čast ni neka viša zadaća, nego sasvim slučajno naleti na člana reda koji ga regrutira.

Kako se igra odvija u Francuskoj u doba revolucije, naravno da svi likovi govore engleski s forsiranim francuskim naglaskom, što ne da zvuči smiješno nego nadasve retardirano; da se radi o nekom niskobudžetnom proizvodu neke male programerske kuće, oprostio bih to, ali ovo je Ubisoft, multimilijunska tvrtka koja ima financijske mogućnosti da to obavi puno, puno bolje. Ali to nije ono što je najveći Ubisoftov propust, naime dok ovo pišem, upravo izlazi treći veliki patch za ovu igru. Unity je katastrofalno loše programiran, igra je prepuna grešaka i nestabilnija je od stanja u Ukrajini. Igra ima puno grafičkih problema, mnogi su se igrači potužili da ne mogu igrati na najvećim postavkama jer se igra sustavno rušila, gubila teksture ili su teksture blicale, događala su se propadanja kroz pod, zaglavljivanje u zidovima... Takva gomila programerskih gafova tako velikoj kompaniji nije se smjela dogoditi, a ovo i nije jedini naslov na kojem je Ubisoft podbacio u 2014. godini.

Ako se udaljimo od gomile po meni neoprostivih grešaka (moguće je da su dosad većinom popravljene, ali s obzirom na cijenu koju plaćate za mainstream naslov, to nije isprika), igra nudi predivnu grafiku kad je možete vrtjeti bez problema, a i dizajn okoline je zaista lijep. Mjesto radnje je Pariz i zbilja je predivno i detaljno napravljen. U ovom nastavku AC-a možete istraživati i interijere građevina, a ne samo zidove i krovove, što je zgodno, ali i tu je Ubisoft napravio gaf, naime već dobro razrađeni puppet-sistem, kojim upravljate likom dok trči i penje se po okolini, dobio je još nekoliko gumba za nekoliko funkcija koje u teoriji zvuče dobro, npr. virenje iza ugla ili klizanje ispod prepreka ili preko stola, međutim sve to funkcionira dobro dok vas nitko ne vidi, a kad se upali alarm i morate početi bježati, sve to samo onemogućava brz bijeg jer Arno, umjesto da skoči kroz prozor, zbog navedenih funkcija objesit će se za rub ormara ili popeti na stol, što zna biti iritantno kad vas proganja rulja naoružanih Francuza koji na vama žele isprobati tek naoštren mač.

Kad smo kod mačeva i druge opreme, u ovom nastavku svoj lik možete naoružati širokom paletom opreme, što bi bilo jako dobro kad primarna uloga vašeg lika ne bi bila ubojstvo iz sjene. Nekako mi se čini da kubure, puške, koplja i sjekire nemaju puno veze sa skrivanjem iz sjene, nego više s općim pokoljem. Iako ovo daje igri raznolikost, zapravo je potpuno nepotrebno, s druge strane nadogradnja i kupnja nove odjeće dižu statistike vašeg lika i funkcioniraju dobro, ali što se oružja tiče, za cijelu igru dovoljni su vam mač i dimne bombe. A skrivena oštrica, koja je jedna od ikona ovog serijala, sada je potpuno kontekstualna i ne može se koristiti u borbi, a kako dijeli gumb s običnim napadom, zna se dogoditi da, umjesto da ubije metu ispred sebe skrivenom oštricom, Arno odluči zamahnuti sabljom ka grkljanu protivnika iza sebe koji je potpuno slučajno naišao u krivom trenutku, što dovodi do alarma, meta bježi, ponovno vas progoni gomila naoružanih Francuza, u trku se Arno odluči popeti na stol, rulja ga sustiže i na licu mjesta od njega napravi jastučić za igle. Misija propala, krenimo ispočetka... tu većina nas baca monitor kroz prozor.

Jedna od bitnih komponenti Unityja jest kooperativni mod, tj. drugi igrači mogu se pridružiti vašoj igri i rješavati misije s vama, što je itekako zabavno i dobro odrađeno pod uvjetom da igrate s ljudima koje znate, nasumični igrači jako su rijetko od koristi i većinom samo smetaju. No ovu opciju svakako treba isprobati.

Assassin's Creed Unity itekako je dobro koncipirana igra s velikim potencijalom koji nije ostvaren zbog Ubisoftove nesmotrenosti ili pak ambivalentnosti prema proizvodu za koji su otpočetka vjerojatno smatrali da će se prodati bez obzira na cijenu, samo zbog imena i velikog broja fanova. Ako ste i sami fan, predlažem vam da prvo na Ubisoftovim forumima provjerite u kojem je trenutačno igra stanju jer 60 eura nije malo za igru prepunu programerskih propusta!