Automobili već danas komuniciraju i to sa – svima. Modeli mnogih marki imaju frazu – poput 'Hey, Mercedes' – kojom se pokreće interakcija s glasovnim asistentom, kako bismo mu naredili da podesi navigaciju, klima-uređaj, provjeri vremensku prognozu... I to je komunikacija koja je vozačima najočitija jer oni sami razgovaraju s autom. No, ono što nije baš tako uočljivo, a ipak je već neko vrijeme tu, poruke su koje automobil šalje vezano za situaciju u prometu.
Primjerice, kad se na instrumentnoj ploči ukaže poruka da na nekoliko kilometara ispred nas automobili stoje u koloni. S jedne strane, takve poruke već doživljavamo zdravo za gotovo i ne zamaramo se previše pitanjima otkud i kako one u pravom trenutku "skoče" pred naše oči. S druge strane, svjesni smo sve veće umreženosti svega oko nas, pa tako i automobila koji su zadnjih godina više računala na kotačima nego puka prijevozna sredstva.
Već smo u veljači 2020. godine, nakon prvih probnih vožnji osme generacije Volkswagenova Golfa, pisali kako je novi Golf neprestano umrežen. Kao prvi model marke Volkswagen, Golf je već tada upotrebljavao kolektivnu inteligenciju prometa putem značajke Car2X i tako prediktivno upozoravao na opasnosti.
U djelotvornost sustava uvjerili smo se kad nas je Golf 8 informacijom na instrumentnoj ploči upozorio da je na zaustavnom traku autoceste 100 metara ispred nas zaustavljeno vozilo – drugi Golf 8. Naime, sustav je vidio automobile i prometnu infrastrukturu s istovjetnom Car2X značajkom. To ipak ne znači da vozilo neke marke vidi samo druga vozila iste marke. Itekako svjesni u kojem se smjeru sve kreće, proizvođači automobila još su se prije više godina udružili kako bi zajednički razvijali sustav povezivosti i komuniciranja automobila međusobno, ali i automobila s infrastrukturom, poput semafora. Takav sustav – naravno, dovršen i testiran u realnom prometu, jednom riječju: uspješan – preduvjet je za potpuno autonomnu vožnju.
Dokud smo s tim stigli? Tehnologija V2X (engl. vehicle to everything, vozilom prema svemu) odnosi se na inteligentni prometni sustav u kojem su svi cestovni subjekti, uključujući vozila, pješake, bicikle, motocikle i infrastrukturne jedinice međusobno povezani. Ima mnogo podskupina kao što su V2V (vozilo-vozilo), V2I (vozilo-infrastruktura), V2N (vozilo-mreža) i V2P (vozilo-pješak) komunikacije. Kako je tehnologija napredovala, a povezanost jačala, i vozila su postala pametnija. Današnji automobili opremljeni su stotinama senzora koji vozaču daju korisne informacije o stanju u prometu, od pomoći su u navigaciji ili otkrivanju prepreka. Bilo je, dakle, samo pitanje vremena kada će vozila i u realnom prometu moći međusobno komunicirati.
No, da bi sustav zaživio u potpunosti, da bi vozilo moglo, primjerice, autima iza sebe javiti da se pripreme na kočenje jer semafor samo što nije "pocrvenio", umrežiti treba i prometnu infrastrukturu. Tada bi i same ceste mogle dojaviti da valja prilagoditi brzinu jer su na njima radovi ili je kolnik oštećen. Mogućnosti su velike, a sve imaju zajednički nazivnik – sigurniji promet.
Zašto trebamo da vozila međusobno komuniciraju, da bilježe kuda se i kako krećemo? Svake godine u prometnim nesrećama u svijetu pogine 1,35 milijuna ljudi. Stavimo sada na stranu nesreće koje se događaju zbog mehaničkih kvarova. Većina nesreća dogodi se zbog pogrešnih odluka vozača. Zamislite scenarij u kojem senzori u automobilu mogu komunicirati s vozilima u blizini. Ako automobil ispred vas vidi prepreku i mora naglo zakočiti, automobil iza se može obavijestiti o tome i dati vozaču dovoljno vremena da uspori. Nesreća se ne mora dogoditi. A dogodi li se, mreža povezanih automobila može pomoći u optimizaciji ruta čime se smanjuje vrijeme putovanja.
Vozilo hitne pomoći moglo bi unaprijed isplanirati najkraći put, a isto bi mogli raditi i ostali auti, što bi generalno uštedjelo gorivo i smanjilo gužve na cestama. Pješaci i biciklisti mogli bi preko svojih pametnih telefona biti vidljivi prometnoj infrastrukturi koja bi onda vozila upozorila na potencijalnu opasnost i potrebu da prilagode brzinu, a i neoprezni bi pješak na zaslon mobitela u koji gleda mogao dobiti upozorenje prije nego iskorači pred automobil.
Automobili i vozila općenito sve do nedavno bili su samo neinteligentni načini prijevoza, 'hladna' prijevozna sredstva kojima je čovjek dizajnom nastojao udahnuti malo prividne emocije. Potpuno su se oslanjali na vozača koji je donosio sve odluke, poput procjenjivanja intenziteta prometa ili rizika da mu pješak ne istrči pred automobil. Kao rezultat toga, mogućnost ljudske pogreške bila je prilično visoka. Štoviše, vozači često donose pogrešne odluke, zbog čega zemlje diljem svijeta zbrajaju prometne nesreće i njihove žrtve.
Kako je tehnologija napredovala, a s njom i povezivost, vozila su postajala sve pametnija. Danas automobili sami čitaju prometne znakove, prilagođavaju brzinu, sami koče kad procijene da vozač ne vidi biciklista ili drugo vozilo te da neće stići reagirati i zaustaviti se na vrijeme. Konceptni automobili – koji su predložak za buduće aute – nerijetko znaju pročitati vozačevo raspoloženje te mu prilagoditi glazbu i ambijentalnu rasvjetu.
Video - Prolazak autom preko Pelješkog mosta dan nakon svečanog otvorenja