Europa želi brzi internet za sve, to je zapisano i u Digitalnoj agendi 2020., te je pred državama članicama, lokalnom upravom i samoupravom i telekomima veliki zadatak - omogućiti razvoj optičke infrastrukture, jer bakrena jednostavno u Digitalnoj agendi nema smisla. I tu će i države i telekom regulatori i telekomi morati naći zajednički jezik, ali i novac, jer bez toga brzog širokopojasnog pristupa interneta za sve neće biti. Građani EU do 2020. godine trebaju imati dostupne minimalne brzine interneta do 30 Mbit/s, a 50 posto građana EU trebalo bi imati brzine do 100 Mbit/s.
Da bi se tako ambiciozan cilj postigao, postoji zapravo samo jedno rješenje, a to su pristupne mreže nove generacije (NGA – Next Generation Access) temeljene na optičkoj infrastrukturi koja može biti napravljena na nekoliko tehnoloških platformi od kojih je jedna i HFC. Mreže temeljene na HFC tehnologiji danas su dostupne u više od 370 tisuća kućanstava u Hrvatskoj i pružaju brzine do 120 Mbit/s uz mogućnosti daljnjeg povećanja brzina budućim razvojem HFC tehnologije i širenjem optičke infrastrukture.
U praksi to znači da video visoke rezolucije i veličine 2 GB možete preuzeti za nešto više od 2 minute, a glazbeni sadržaj s količinom glazbe jednakom audio CD-u za samo 45 sekundi. Time je sasvim jasno da postojeća bakrena infrastruktura (stare telefonske žice) za pristup internetu bazirana na ADSL tehnologiji neće biti dovoljna za ispunjenje preuzetih obveza iz Digitalne agende. Iako bi neki možda mogli reći da će VDSL moći ispuniti barem one minimalne zahtjeve Digitalne agende, problem nastaje zbog zagušenja mreže koja nije bazirana na optici, već na bakrenoj infrastrukturi koja je i dalje najraširenija u Hrvatskoj. Bez obzira na maksimalne brzine, stvarne su brzine mnogo manje od onih koje propisuje Digitalna agenda.
Pojasnimo malo te tehnološke razlike. Pristupne mreže nove generacije, u usporedbi sa sadašnjim mrežama koje su temeljene na bakrenim paricama odnosno starim telefonskim žicama, omogućuju znatno veće brzine, prijenos podataka na mnogo veće udaljenosti, i to gotovo bez slabljenja signala. Tako da se neovisno o lokaciji stana ili poslovnog prostora sa znatno manjom potrebnom energijom ostvaruju velike brzine prijenosa, čak i do 1 Gbps te su, što je vrlo važno, gotovo neosjetljive na elektromagnetske smetnje, što u konačnici osigurava bolju kvalitetu.