'Demokracija je pred uzmakom jer je utemeljena na sustavu iz 19. stoljeća'

Kakva nas budućnost očekuje? Hoće li čovjek prevladati ratove, siromaštvo, nedostatak resursa i zasad neizlječive bolesti? I kolonizirati druge planete? Budućnost nije jednostavno predviđati, a kamoli točno pogoditi. To pokazuje i primjer iz 1899. godine kada je francuski umjetnik Jean-Marc Côté napravio seriju slika s futurističkim prikazima svijeta budućnosti u tada dalekoj 2000. U 21. stoljeće čovjek nije ušao leteći lako poput ptica i znanja iz knjiga ne upijamo mljevenjem i Matrixovim slanjem u mozak preko žica. Ni SF filmovi nisu se baš puno iskazali u preciznom predviđanju nadolazećih desetljeća. Da je predviđati budućnost nezahvalno, potvrđuje nam i Britanac Mark Stevenson, futurist, poduzetnik, govornik i autor bestselera “Mi stvari radimo drukčije” i “Optimističan obilazak budućnosti”.  Stevenson je stručnjak za globalne trendove i inovacije i bit će poseban gost na 12. Combis konferenciji koja će se održati od 23. do 25. svibnja u Poreču. Održat će predavanje pod nazivom “Budućnost i što ćemo učiniti s njom”, a s nama je razgovarao uoči samog događanja.

Zašto ne volite koristiti pojam ‘futurist’?

– Vrlo rijetko predviđam i zapravo uopće ne volim predviđati. Svatko tko vam kaže kako će svijet izgledati za 10 ili 20 godina arogantan je i u krivu. Predviđanja ljudskih bića gotovo su uvijek pogrešna i to zbog dva glavna razloga. Prvo, jer smo skloni predviđati na temelju svojih predrasuda i prema vlastitom referentnom okviru. Nastojimo predvidjeti nešto što se samo malo razlikuje od onoga što se već događa oko nas ili predviđamo samo ono što želimo vidjeti u budućnosti. Drugi razlog je to što je interakcija društva i tehnologije izuzetno kompleksna, a da bismo uopće i mogli nešto predvidjeti. 

Koji biste termin radije upotrijebili? 

Za sebe, ali i općenito, radije bih upotrijebio termin optimist. Smatram da biti optimist znači biti optimističan u svojim ambicijama. To ne znači pusto željeti, nego vjerovati da budućnost može biti bolja. Danas se suočavamo s velikim problemima u svijetu poput klimatskih promjena, društvene nepravde, rodne nejednakosti i moramo vrlo brzo pronaći rješenje za njih. Dakle, ako želite imati korisnu karijeru u tom smislu i pridonijeti boljoj budućnosti morate zamisliti kako budućnost može biti bolja, i onda posvetiti svoj život radu na tome. Filozof Daniel Dennett rekao je: “Najbolja definicija sreće je da pronađete nešto važnije od onoga što radite i da tome posvetite svoj život.” 

Koja si pitanja trebamo postavljati u vezi budućeg razvoja društva?

Treba razumjeti pitanja koja nam budućnost postavlja, bilo o klimatskim promjenama, jednakosti, socijalnoj pravednosti, financijskom sektoru ili umjetnoj inteligenciji. Upravo je to glavni cilj mog posla. Nastojim pomoći ljudima da odgovore na ta pitanja na način koji će, nadam se, učiniti svijet održivijim, humanijim i pravednijim. Ne znamo što će se dogoditi u budućnosti jer ne znamo kako ćemo odgovoriti na pitanja koja će budućnost staviti pred nas. No, moje je uvjerenje da ako na njih odgovorimo dobro i ako u sve uključimo velik broj ljudi, imat ćemo održiviji i širi pogled na budućnost. Tek tada imamo veće šanse za stvaranje svjetlije budućnosti. 

Sve više vidimo primjere disruptivnih tehnologija i kompanija. Hoće li se to još više nastaviti i u budućnosti, ili se nalazimo samo u transformacijskoj fazi, pokušavajući uspostaviti nove poslovne modele?

Ako nastavite sa svojim principom “business as usual”, bit ćete u potpunosti nepripremljeni na ono što dolazi. Mogu vam dati jedan primjer. Što se dogodi kada se kombiniraju tehnologija autonomnih i električnih vozila? S obzirom na to da električna vozila imaju puno manje pokretnih dijelova, mogu prijeći preko milijun kilometara, umjesto dosadašnjih nekoliko stotina tisuća, što mijenja cijenu po kilometru vožnje. To znači da će postati razumnije kupovati vožnju kao uslugu nego posjedovati automobil. To će imati ogroman učinak na prosječan obiteljski budžet te će jedna obitelj tako moći uštedjeti oko četiri tisuće eura godišnje jer više neće posjedovati automobil i trošiti novac na gorivo. Proizvodnja vozila smanjit će se do 70 posto, dok će se potrošnja nafte, samo u SAD-u, smanjiti za čak 30 milijuna barela dnevno. Također, nestat će i osiguranja vozila, jer vozila kao takvih više neće biti. Stoga, ako ste vlasnik osiguravajuće kuće za vozila ili tvornice automobila ili kompanije koja se bavi proizvodnjom goriva i nastavite poslovati kao da se ništa neće promijeniti u budućnosti, idete prema potpunoj katastrofi. Kao što Seth Godin kaže, u budućnosti će ostati samo dvije vrste kompanija – one hrabre koje će se prilagoditi novom načinu poslovanja, i one mrtve, ako nastave svoje poslovanje po principu business as usual. 

Dakle, kompanije se mogu ili promijeniti ili propasti? Ali, ljudima često treba vremena da se prilagode na nove trendove?

Mislim da ljudi ustvari ne razumiju koliko će značajne neke od promjena u budućnosti biti i koliko će se brzo to dogoditi. Ono što ja vidim je da se pomičemo iz svijeta “ekonomije razmjera ili obujma”, starog svijeta gdje su glavnu ulogu igrali veliki igrači i korporacije prema svijetu “ekonomije distribucije” u kojem mrežna rješenja mogu učiniti mnogo toga daleko bolje, jeftinije, efikasnije i bliže. Stoga, ako niste na to pripremljeni, postajete irelevantni, bez obzira na to gdje se u svijetu nalazili.

Je li točno pretpostaviti da je sljedeće desetljeće uvijek bolje, zbog generalnog napretka u tehnologiji, zdravstvu i gospodarstvu u svijetu? Hoće li budućnost biti optimističnija?

– Ne, ne vjerujem u to. Budućnost je konstantna bitka. Najveći problem koji imamo danas je što su naše institucije i način razmišljanja posve neprikladni za rješavanje problema s kojima se suočavamo. Primjerice u poljoprivredi, uz današnju stopu erozije tla ostalo nam je manje od 60 godina za žetve, tako da moramo početi mijenjati stvari, raditi ih bolje i drukčije. Polovica svjetske populacije nema pitku vodu, a 80 posto svjetske populacije živi pod težinom korumpirane države. Demokracija je pred uzmakom jer je utemeljena na sustavu koji je kreiran u 19. stoljeću, a treba se suočiti s problemima 21. stoljeća. Obrazovni sustav zaglavio je u 1950-ima, a zdravstvo je kreirano tako da čeka da se ljudi razbole kako bi profitiralo od njihova liječenja, radije nego da pomogne ljudima da budu zdravi, odnosno da ne obole.  

Što bismo onda trebali napraviti da se bolje pripremimo za budućnost?

U promišljanu o budućnosti vodim se nekim načelima. Prvo, svakako trebamo biti spremni raditi pogreške i iz njih učiti. Drugo, trebamo se obasipati sa što je više moguće novih ideja. Ako nastavite razgovarati s istih deset ljudi o istih deset problema i raditi na istih deset zadataka, nećete baš biti kreativni. Stoga, trebamo stvoriti kulturu koja je puno otvorenija prema novim idejama jer u budućnosti će vještina kreativnosti postati vještina koja će se najviše tražiti. Također, moramo naučiti gubiti. Većina ljudi ne može podnijeti gubitak i zato često njihova inovativnost s vremenom umire. I na kraju, ne smijemo biti cinični. Vjerujem u skepticizam i da treba dati prednost dokazima i činjenicama prije nego ideologijama, no cinizam je samo lijenost presvučena u mudrost. Biti ciničan znači biti odan statusu quo, a takvo razmišljanje neće ništa promijeniti.