Iako sam odavno čuo priče o toj web-stranici, i dalje mi je nevjerojatno da ona postoji. Gledam u nešto što mi izgleda kao lista za odstrel. Vidim fotografije osoba koje prepoznajem – uglavnom je riječ o poznatim političarima – a pokraj svake od njih navedena je određen iznos. Autor stranice, koji koristi pseudonim Kuwabatake Sandjuro, smatra da biste, da ste u poziciji platiti za nečije ubojstvo, uz pretpostavku da ne postoji apsolutno nikakva vjerojatnost da vas uhvate, to i učinili. To je jedan od razloga zbog kojeg je osnovao Tržište za atentate (Assassination Market). Na početnoj stranici nalaze se četiri jednostavne upute: dodajte ime na listu; dodajte novac u blagajnu pokraj imena osobe; predvidite kada će nastupiti smrt te osobe; tko pogodi, dobiva novac iz blagajne.
Tržište za atentate ne možete pronaći guglanjem. Nalazi se u skrivenom, šifriranom dijelu interneta, kojem ste donedavno mogli pristupiti samo uz pomoć preglednika (browsera) po imenu The Onion Router ili Tor. Tor je projekt Istraživačkog laboratorija mornarice Sjedinjenih Američkih Država, ali je prerastao u neprofitnu organizaciju koju dijelom financiraju američka vlada i razne grupe za građanska prava. Milijunima ljudi diljem svijeta omogućava da anonimno i sigurno pregledavaju internet.*
Tor funkcionira tako da višestruko šifrira računalne aktivnosti i usmjerava ih kroz nekoliko mrežnih čvorišta, odnosno onion routera i tako prikriva podrijetlo, odredište i sadržaj aktivnosti. Korisnike Tora ne može se pratiti, kao ni web-stranice, forume ili blogove koji postoje kao njegovi skriveni servisi koji koriste jednako šifriranje prometa kako bi prikrili svoje lokacije. Tržište atentata možda koristi usluge poslužitelja na nepoznatom dijelu interneta, ali se može pronaći prilično jednostavno. Za to je potreban samo jedan, i to besplatan softverski paket. Prijavite se, slijedite upute i čekate. Nemoguće je znati broj ljudi koji to radi, ali sada, u vrijeme dok ovo pišem, ako točno predvidim datum smrti Bena Bernankea, bivšeg predsjednika Federalnih rezervi, dobit ću otprilike 56 tisuća dolara. To možda izgleda kao neka besmislena oklada. Prilično je teško predvidjeti kad će netko umrijeti. Zato na Tržištu atentata postoji i peta uputa: dopušteno je da sami ostvarite svoje predviđanje.
Tržište atentata radikalni je primjer onoga što se može pronaći na internetu. Osim dobro poznatog svijeta Googlea, Hotmaila i Amazona, postoji i druga strana interneta – darknet.
Šifrirani svijet
Za neke je darknet šifrirani svijet Torovih skrivenih servisa, u kojem nitko ne može pratiti i identificirati korisnike. Za druge, to su sajtovi koje uobičajeni pretraživači ne indeksiraju: neistraženi svijet stranica zaštićenih lozinkom, nepovezanih stranica i skrivenih sadržaja koji su dostupni samo upućenima. To je postao posao i zajednički termin za brojne šokantne, uznemirujuće i kontroverzne zakutke neta – svijet zamišljenih kriminalaca i predatora svih vrsta. Darknet je u neku ruku sve navedeno, ali za mene je više ideja negoli konkretno mjesto: podzemlje odvojeno od interneta kojim se krećemo, a koje je, istovremeno, s njim povezano, svijet potpune slobode i anonimnosti u kojem korisnici mogu reći i raditi što god požele – bez cenzure, pravila i društvenih normi. To je svijet koji je jednako šokantan i uznemirujući, koliko i inovativan i kreativan, svijet koji nam je puno bliži nego što mislite.
Darknet je često u medijima – gotovo svakodnevno mogu se pročitati vijesti o mladim ljudima koji dijele pornografske sadržaje, o internetskim nasilnicima i trolovima koji maltretiraju nepoznate, o političkim ekstremistima koji šire takvu propagandu, o trgovini ilegalnom robom, drogama i povjerljivim dokumentima od kojih nas dijele samo klik ili dva – ali to je i dalje svijet koji je uglavnom neistražen i slabo shvaćen. Zapravo, malo se ljudi upustilo u takve, tamnije zakutke interneta i detaljnije istraživalo te stranice.
Radikalne društvene i političke pokrete počeo sam istraživati još 2007., kada sam proveo dvije i pol godine prateći islamske ekstremiste po Europi i Sjevernoj Americi, u pokušaju sastavljanja cjelokupne slike o iscjepkanoj i često nepovezanoj mreži mladih simpatizera ideologije Al-Qa’ide. Godine 2010., kad sam završio svoje istraživanje, činilo mi se da je svijet drukčiji. Svaki društveni ili politički fenomen na koji sam nailazio – od teoretičara zavjere do aktivista ekstremne desnice i kultura droge – bivao je sve prisutniji i sve aktivniji na netu. Često sam dvaput razgovarao s istom osobom – jednom na netu, a onda ponovo uživo – i činilo mi se da pričam s različitim ljudima. Otkrivao sam paralelne svjetove s različitim pravilima, različitim obrascima ponašanja, različitim protagonistima. Kad god bih pomislio da sam potpuno istražio neku online kulturu, otkrio bih nove, još neistražene, povezane i tajne dijelove. Za pristup nekima od njih trebalo je napredno tehničko znanje, dok je druge bilo jednostavno pronaći. Iako su postale sve važniji segment života i identiteta mnogih, te su lokacije na netu uglavnom nevidljive: izvan dometa i izvan vidokruga. Zato sam krenuo u potragu za njima. Put me odveo na neka nova mjesta, i na internetu i u stvarnome svijetu. Postao sam moderator zloglasne grupe za trolanje i proveo tjedne na forumima posvećenima samoozljeđivanju, izgladnjivanju ili samoubojstvima. Istražio sam kompleksni, zapetljani svijet skrivenih Torovih servisa, u potrazi za drogama i kako bih proučavao mreže za distribuciju dječje pornografije. Na popularnim društvenim mrežama promatrao sam internetske ratove između neonacista i antifašista i prijavljivao se na najnovije pornokanale, ne bih li istražio moderne trendove u erotici kućne produkcije. Posjetio sam skvot u Barceloni, derutnu radničku birtiju u kojoj žive anarhistički programeri bitcoina, s namjerom da porazgovaram s ekstremnim nacionalistima. U neuglednim spavaonicama vidio sam tri djevojke koje zarađuju pusti novac izvodeći seksualno eksplicitne manevre pred kamerom za tisuće svojih pratitelja. Za vrijeme istraživanja i uspoređivanja tih svjetova nadao sam se odgovoru na jedno teško pitanje: oslobađaju li upravo ta anonimnost i povezanost mračne strane naše prirode? Ako je odgovor ‘da’, kako?
Štiti i destruktivne i pozitivne
Darknet nije samo pokušaj razmatranja pozitivnih i negativnih strana interneta. Ista anonimnost koja omogućava funkcioniranje Tržišta atentata istovremeno štiti živote boraca za ljudska prava i aktivista. Na svaku destruktivnu supkulturu koju sam proučavao dolazi barem isto toliko pozitivnih i konstruktivnih.
Ova knjiga ne može se smatrati sveobuhvatnim opisom brojnih mračnijih supkultura koje prožimaju život na netu. Od Torovih skrivenih, šifriranih servisa do popularnih društvenih mreža, teško je reći koliko je rupa zapravo duboka. Umjesto toga, ovo je iskustvo jednog čovjeka koji je proveo dosta vremena u nekim od najmanje istraženih i najzabitijih kutaka interneta te pokušaj razumijevanja i objašnjavanja onoga što se u njima odvija. Na darknetu, shvatio sam, stvari često nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled.
* Tor je 2010. dobio nagradu Fonda za slobodni softver, kao projekt od društvene važnosti, dijelom i zbog usluga koje pruža zviždačima, borcima za ljudska prava i aktivistima u disidentskim pokretima.
>> Braća iz Cavtata posjetila mračni dio interneta i bitcoinima naručili 'speed'
Umjesto zamaranja ovim trkeljanjem bolje se educirajte ukucavanje u google: htg-explains-is-tor-really-anonymous-and-secure