Uz nepažnju i nepoštivanje prometnih propisa, među vodećim je uzrocima niske razine sigurnosti na našim cestama i loše stanje hrvatskog voznog parka. Prosječna starost svih vozila koja su 2017. obavila tehnički pregled je 13,99 godina, a osobni automobili u prosjeku su stari 12,95 godina.
- Čak 69% osobnih automobila na našim cestama starije je od 10 godina, a broj vozila koja ne zadovoljavaju na tehničkom pregledu iz godine u godinu polagano raste ili stagnira oko 22%. Kod osobnih automobila utvrđena neispravnost iznosi 23% - rekao je Goran Pejić, pomoćnik uprave za tehničke poslove Centra za vozila Hrvatske. Najviše je nedostataka nađeno na kočnicama - čak 29,87 posto. Slijede svjetla i pokazivači smjera s 22,34-postotnim udjelom u svim utvrđenim nedostacima, pa nedostaci na ovjesu i pneumaticima (11,49%) i kod ispitivanja ispušnih plinova (8,18%).
Kvarovi koji najviše utječu na sigurnost prometovanja na cestama su nedostaci na kočnicama, potrošeni pneumatici, neispravna stop svjetla i pokazivači smjera, nepričvršćeni dijelovi koji mogu otpasti u vožnji.
– Uglavnom se radi o nedostacima čije otklanjanje nije skupo, već bi se problem riješio zamjenom kočne tekućine, kočnih pločica, žarulje i sjenila na svjetlima, ali cijena zamjene ili popravka je neusporediva sa sigurnošću koja se time postiže na cesti. Potrošeni pneumatici, potrošene obloge na kočnim pločicama, neispravna svjetla, čine vozilo i njegove putnika izložene puno većoj vjerojatnosti za prometnu nesreću. Svaka kuna uložena u ispravnost ovih uređaja višestruko se vraća - upozorava G. Pejić.
Na ozbiljnost situacije ukazuje i stanje autobusa koji prevoze školsku djecu. Bolji autobusi obično voze duže rute, pa se nameće pitanje o stanju autobusa u kojima se voze djeca.
- Prosječna starost autobusa kojima se prevoze djeca je 16,72 godine, a struktura nedostataka koji se pronalaze na tim vozilima se ne razlikuje bitno od ostatka voznog parka. Prednjače nedostaci na kočnicama, na uređajima za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, ovjesu i pneumaticima... Starost tih vozila je zabrinjavajuća jer ta vozila ipak prevoze najosjetljivije članove našeg društva. Nažalost nemamo egzaktne podatke o starosnoj strukturi takvih vozila u drugim država članicama EU. Međutim to sigurno korelira sa općim stanjem cjelokupnog voznog parka, pa je tako za očekivati da je npr. u Austriji - čiji je prosjek starosti voznog parka na razini 7,5 godina - i starost ove kategorije puno povoljnija nego kod nas - rekao je G. Pejić.
Zadnjih godina raste unos rabljenih vozila. Prosječna starost rabljenih vozila koja su lani prvi put registrirana u Hrvatskoj je 9,63 godina (7,68 za osobne automobile), pa se očekuje daljnje starenje voznog parka. Starija vozila su podložnija kvarovima, a njihovi su vlasnici manje skloni održavanju. Stoga su takva vozila veći sigurnosni rizik i treba ih češće nadzirati.
- Vozilo je izloženo vibracijama, trošenju i atmosferskim prilikama zbog čega njegove dijelove treba povremeno obnavljati ili mijenjati. Starija vozila su podložnija svim tim negativnim utjecajima jer stanje tehnike u doba njihove proizvodnje nije poznavalo moderne materijale, elektronsku regulaciju rada motora i sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova, a i duže su izložena tim nepovoljnim utjecajima pa brže dolazi do neispravnosti i trošenja. Nadalje, efikasniji sustavi aktivne i pasivne sigurnosti puno su manje zastupljeni u starijim nego u mlađim vozilima - pojasnio je G. Pejić, istaknuvši i fenomen da su vlasnici starijih vozila manje skloni održavanju tih vozila jer smatraju da se u staro vozilo ne isplati ulagati.
- To je pogrešan način razmišljanja jer se ne ulaže u vozilo, već u vlastitu sigurnost, a posredno i u sigurnost ostalih vozača, putnika i pješaka. Iako je istina da je život skup i da je automobil potreba, a ne luksuz, ulaganje u vozilo bi trebalo biti prioritet nad nekim drugim manje važnim troškovima - smatra G. Pejić.
Pogledajte video o tome koliko vrijede vozačke dozvole i kada ih trebate zamijeniti:
Po osnovu predjenih km auto je star, istrosen a ne po godinama. Tehnicki pregled bi takodje trebalo obavljati poslije odredjenog br. predjenih km a ne godisnje, jer auto moze biti vozeno 5, 10 km a i 200000 km u godini. tj. izmedju dva t-pregleda.