Dronovi iz garaže ravnopravni čudima tehnike

Ima ih velikih poput aviona i manjih od ljudskog dlana. Mogućnosti njihove primjene gotovo su neograničene, od nadgledanja plinovoda u udaljenim regijama radi sprečavanja nesreća ili saniranja kvarova, u poljoprivredi ili očuvanju okoliša, snimanja pejzaža ili ljudi iz malo drugačijeg kuta, pa sve do javnosti najpoznatije primjene – bombardiranja pobunjenika u planinskim zabitima Afganistana ili pustinjama Iraka. Službeno se nazivaju bespilotnim letjelicama (engleski Unmaned Aerial Vehicles – UAV), a poznati su i pod nazivom dronovi.

Riječ je o, kako im i samo ime kaže, letjelicama kojima ne upravljaju piloti koji sjede u kabinama kao u avionima i helikopterima, nego se njima upravlja iz daljine. Ono što ih razlikuje od "običnih" letjelica na daljinsko upravljanje, kojima vlasnici upravljaju od paljenja motora do slijetanja, jest sposobnost autonomnosti određenog dijela ili cijelog leta. Kod njih polijetanje i slijetanje može biti potpuno automatsko, a zahvaljujući naprednim tehničkim rješenjima može se i programirati cijeli let tako da dron odleti, obavi posao i vrati se bez uplitanja čovjeka. Naravno, dronovi ne bi bili to što jesu kad se na njih ne bi montirale HD kamere.

Slepani dron za 1000 dolara

I dok je šira javnost poprilično dobro upoznata s djelovanjem dronova koji se koriste za vojne operacije, bilo za snimanje neprijateljskih položaja ili bombardiranje unaprijed određenih ciljeva, većina ne zna da se paralelno u svijetu pojavljuje zajednica vlasnika malih dronova koja je posljednjih godina znatno porasla, a njihovi dronovi, od kojih su mnoge sami napravili u garažama ili radnim sobama, u nekim su stvarima gotovo ravnopravni najvećim dronovima američke vojske.

Kako se neugledni dron veličine kućnog ventilatora, koji je netko "sklepao" u garaži za manje od tisuću dolara nakon što je skinuo upute s YouTubea, može mjeriti s, primjerice, Global Hawkom – 13,5-metarskim "čudovištem" i čudom moderne tehnologije vrijednim oko 150 milijuna dolara? Pa, stručnjaci kažu da može. Naravno da je razlika velika, primjerice Global Hawk može letjeti na visini od gotovo 20 kilometara i let mu može trajati 30-ak sati, dok dronovi iz kućne radinosti imaju autonomiju od oko pola sata, a lete na visinama od sto i nešto metara. Ali razlika između te dvije letjelice suštinski nije velika i odnosi se uglavnom na veličinu samog drona i snagu pogona, o čemu onda i ovisi koliko tereta može ponijeti.

Što se tiče samog principa leta i upravljanja, razlike gotovo i nema. A kad bi to zakoni dopuštali, vjerojatno bi se smanjile i razlike koje postoje. Naime, u državama koje su to zakonski regulirale, poput Velike Britanije, SAD-a ili Australije, privatno se može posjedovati i upravljati dronom koji nije teži od nekoliko kilograma, na visini od stotinjak metara, izvan naseljenih mjesta, a letjelica mora biti u vidokrugu vlasnika u svakom trenutku leta. U većini država ni komercijalna upotreba nije regulirana, a u nekima je zabranjena. No informacije objavljene u stručnim medijima govore da će u sljedećih nekoliko godina i SAD i Europa "otvoriti" svoje nebo za sve dronove koji bi tada, pretpostavlja se, mogli letjeti i avonskim rutama, ali bi možda dobili i neke svoje rute. To neće učiniti zbog simpatije koju gaje prema zaljubljenicima u bespilotne letjelice nego iz čisto financijskih razloga. Naime, svjetsko tržište dronova trenutačno se procjenjuje na oko šest milijardi dolara, a "otvaranjem" neba očekuje se da bi se ta brojka udvostručila u roku od tri-četiri godine. Sada se, prema nekim procjenama, mjesečno u SAD-u prodaje više od 1000 dronova civilne namjene.

Upravljanje mobitelom

Razlog prave revolucije koja se događa posljednjih godina u svijetu civilnih dronova je taj da su inače dosta sofisticirani, a zato i prilično skupi dijelovi pojeftinili do, za tu vrstu hobija, gotovo smiješno niskih cijena. Cijene su pale između 50 i 90 posto za neke dijelove, a umnogome je tome doprinio razvoj pametnih mobitela. Ti mobiteli, naime, u sebi sadržavaju žiroskope, GPS uređaje i mnoga druga rješenja koja se ugrađuju i u dronove, a koja su s vremenom postajala sve manja i sve jeftinija. Jedna od boljih stvari kod nekih modela jest što za upravljanje ne treba nikakva konzola pa vlasnik samo treba skinuti predviđenu aplikaciju za svoj pametni mobitel i letjelicom može upravljati povlačenjem prsta preko zaslona.

Uz mnogobrojne tvrtke po SAD-u i Europi najveći su proizvođači civilnih dronova kineske tvrtke koje su i dovele do rušenja cijene, a zanimljivo je da cijenu dalje ruše amateri širom svijeta koji svoje dizajne i umijeće izrađivanja dronova dijele besplatno na internetu, stavljajući videouratke na servise poput YouTubea. Poznavatelji prilika i trendova u svijetu bespilotnih letjelica procjenjuju da civilnih dronova ima mnogo više nego vojnih, a ugledni magazin Wired ide čak toliko daleko da zaključuje kako su dronovi prva tehnologija u povijesti u kojoj su industrija igračaka i hobisti pobijedili vojnu industriju na njenu terenu. Padaju i usporedbe s prvim osobnim računalima iz 1970-ih kada se njima i nije moglo mnogo toga raditi, ali se tehnologija uskoro razvila pa su danas nezamjenjiv dio svakodnevnice. Neki tako smatraju da bi dronovi uskoro mogli postati nezamjenjivi u našim životima.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će države regulirati "slobodu" kretanja dronova, ali i kažnjavati njihovu zloupotrebu jer su u oba smjera mogućnosti prilično velike.

>>Članak je objavljen u IQ magazinu.