Hajdi Ćenan na čelu je novoosnovane krovne udruge CRO Startup. Naime, Hrvatska je tek nedavno dobila prvu organizaciju koja će pokušati domaće startupe mapirati i podržati kroz vlastitu organizaciju te pozicionirati i izvan Hrvatske. O tome koji su im još ciljevi i planovi razgovarali smo s predsjednicom Hajdi Ćenan, koja je upravo ušla u upravni odbor Europske nezavisne startup organizacije ESN, u čijem sklopu je i CRO Startup.
Nedavno je osnovana prva startup udruga u Hrvatskoj. Izabrani ste da je vodite, koja je misija udruge? Koji su prvi koraci koje planirate poduzeti, odnosno koji su prioriteti?
Hrvatska startup scena proživljava svoj momentum. U zadnje nepune dvije godine, otkako je Infobip postao prvi hrvatski jednorog, svjedočimo “prekonoćnim” uspjesima mnogih naših postojećih startupa, kao i velikom broju novih inovativnih projekata koji se pojavljuju gotovo svakodnevno. I upravo je taj momentum nešto što trebamo iskoristiti kako bismo kreirali plodonosan i podržavajući ekosustav za startupe. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, svi dosadašnji uspjesi dogodili su se ne zbog postojećeg okruženja, već njemu usprkos, i isključivo na temelju ludosti, tvrdoglavosti i upornosti pojedinaca koji su pokrenuli te startupe. Međutim, upravo ti ljudi sada pružaju najveću podršku drugim startupima, bilo kroz razmjenu iskustava, povezivanje s bitnim akterima, mentoriranje ili čak i investiranje u njih. Ono što sada trebamo jest strukturiranje i olakšavanje cijelog tog procesa. Zato smo osnovali udrugu i okupili relevantne ljude te tako Upravni odbor čine Maja Brkljačić (AlgebraLAB), Mario Frančešević (CISEx/SeekandHit), Darko Jovišić (Robotiq.ai), Srđan Kovačević (Orqa), Nikola Pavešić (Infobip), Božidar Pavlović (Jackie agency), Marijana Šarolić Robić (Odvjetnički ured MSR) i moja malenkost (airt). Svatko od nas će se posvetiti aktivnostima iz četiri fokus-područja udruge o kojima ima najviše znanja i iskustva, a to su uklanjanje regulatornih barijera, objedinjavanje resursa i znanja, jačanje startup zajednice te pozicioniranje hrvatskih startupa na međunarodnoj sceni.
Na spomen startupa uglavnom se misli na početničke tvrtke u tehnosektoru. Je li doista tako? Kako zapravo definirate startup i tko su vaši članovi?
Još (uvijek) ne postoji univerzalna definicija startupa, ali postoji okvirni konsenzus koji kaže da se radi o tvrtkama s inovativnim proizvodima i rješenjima koja su ili tehnološka ili na neki način naslonjena na tehnologiju, koja mogu imati iznimno brzi rast i globalni doseg te koje nerijetko prihode (a posebice profit) ostvaruju tek u kasnijim fazama razvoja jer na početku ulažu znatna sredstva u istraživanje i razvoj. Međutim, startupi mogu nastati u bilo kojoj domeni i bilo kojoj industriji, ono što im je zajedničko jest inovativan pristup rješenju problema.
Kada se govori o regulativi, ističete da ponekad regulativa unaprijed nije dobra te da prereguliranost onemogućuje inovacije. Pojasnite malo taj stav. EU je u procesu donošenja niza zakona koji se tiču tehnoloških tvrtki, pa i startupa, kako gledate na njih, koji je najvažniji i što će se najviše odraziti na oblikovanje startup scene?
Reguliranje unaprijed podrazumijeva da se predvide svi mogući scenariji i njihove posljedice pa da se odmah definira što se smije, a što ne smije raditi. Inovacije, s druge strane, znače da se razvija nešto što vrlo moguće nije prije ni viđeno, da ne kažem da su inovacije često i nuspojava razvoja, nisu nužno nešto što se inicijalno krenulo razvijati. Startupima treba omogućiti testiranje i validiranje njihovih premisa kako bi mogli vidjeti što je to na što tržište reagira. Međutim, ako im se odmah u početku postave mnoge prepreke i ograničenja, mnoga rješenja se neće ni pokušati stvoriti, ili će se pokušati stvoriti u jurisdikcijama koja ta ograničenja nemaju. Amerika je kolijevka startup scene jer ne pokušava odmah regulirati. Dapače, pravni okvir je postavljen kako bi se što je više moguće olakšalo poslovanje, a reakcija dolazi tek nakon što se ustvrdi da neke prakse ili, primjerice, primjene neke tehnologije, nisu primjerene i da bi ih trebalo regulirati. Da, inicijativa Europske komisije da implementira Digitalno desetljeće i ubrza digitalnu transformaciju Europske unije je pohvalna, ali potrebno je popraviti i neke osnove koje i dalje muče startupe u skoro svim državama članicama, a posebice nas u Hrvatskoj: olakšati otvaranje i zatvaranje firmi, olakšati podjelu i prijenos udjela u startupima i time investicije u njih, omogućiti zaposlenicima udjele u vlasništvu kako bi se privukao i zadržao talent… ove osnove su u sklopu EU još uvijek toliko komplicirane da su mnogi startupi primorani seliti svoja sjedišta u neke druge države koje im to omogućuju.
Startupi su se do sada razvijali većinom stihijski, istina, postoje hubovi i sve je više natjecanja kroz koja se promoviraju, pa i akceleratora, no što bi po vama bilo ključno za brži razvoj startup scene?
Kada govorimo o financiranju, još uvijek smo statistička greška po bilo kojim pokazateljima. Razlog tomu velikim je dijelom “mladost” naše startup scene, a i naša veličina ne pomaže. Međutim, to nam ne može biti isprika s obzirom na to koliko je jednoroga producirala jedna tri puta manja Estonija koja u Europi ima jedan od najrazvijenijih startup ekosustava. Upravo je u tom “ekosustavu” ključ, jer on uz povoljnu regulativu i porezni sustav startupima omogućava da prosperiraju.
Jedna od najbitnijih stavki za njegov razvoj jednostavnost je investiranja u startupe, i to u najranijoj fazi kada možda i nemaju prihode, a sredstva ulažu u istraživanje i razvoj. Jedan od dobrih primjera kako to postaviti bez da otkrivamo toplu vodu jest Velika Britanija koja je to vrlo elegantno riješila kroz svoju SEIS investicijsku shemu – omogućila je porezne olakšice fizičkim osobama (anđelima investitorima) koje ulažu u visokovrijedne (tehnološke) projekte u njihovim početnim fazama. Na taj se način ne samo povećava broj takvih investitora već i broj startupa koji će lakše nastati ako znaju da postoji takav oblik financiranja i lakše prebroditi najkritičniji period.
Ublažavanjem rizika investicije kroz porezni okvir se također tim osobama omogućuje da plasiraju sredstva na tržište umjesto da ih “drže” na bankovnim računima, da diversificiraju svoja ulaganja te da sudjelujuu razvoju gospodarstva. S druge strane, samim startupima osigurava se siguran i dostupan izvor novca za pokrivanje troškova kada im je otežan pristup klasičnim načinima financiranja te se time utječe na ukupnu poduzetničku klimu u društvu i osigurava okolina koja potiče inovacije i otvaranje novih radnih mjesta. Time se podiže i ukupni razvoj i zrelost ekonomije na više razine kroz poticanje projekata koji osiguravaju i uvode primjenu novih tehnologija u skladu s globalnim trendovima.
Je li domaća startup scena dovoljno konkurentna na EU sceni ili globalnoj? Imamo dva jednoroga, to je svakako dostignuće, no imamo li još koju tvrtku koja je potencijalni jednorog u nekom kratkoročnom razdoblju?
Kako cjelokupna hrvatska startup scena nikada nije mapirana, ne možemo se ni usporediti s ostalim dijelovima svijeta, pa čak ni sa susjedstvom. Imamo nevjerojatne ljude i projekte, to znamo i vidimo na pojedinačnim primjerima koji u zadnje vrijeme pune medijske stupce, ali i veliki broj onih koji vrijedno rade daleko od očiju javnosti i za njih se (još) ne zna. Tako da je sve moguće.
Kako gledate na korporativne startupe, ima li tu Hrvatska, možda, svojevrsni potencijal?
Korporacije su ekosustavi sami za sebe koji uspješno ili manje uspješno uspijevaju iznjedriti startupe u svojim okvirima. Ako se uspiju organizirati i zaista posvetiti kreiranju inovacija unutar svojeg poslovanja, takvim startupima kasnije može biti i lakše jer već imaju podršku postojećeg sustava. Naravno, to i dalje ne znači da će ti startupi biti uspješni na tržištu jer način vođenja takvog biznisa, posebice na početku, ne može biti korporativan. Ali to ne znači da ne treba raditi na njima; dapače, spin-off rješenja postojećih tvrtki mogu postati vrlo uspješna. To pokazuje i sve veći broj projekata koje su pokrenule servisne firme, a koje paralelno razvijaju i svoje produkte. Zanimljivo je primijetiti da je većina tih produkata nastala kao rješenje problema s kojima su se upravo te tvrtke susretale i htjele su pojednostavniti upravo svoje poslovanje. To samo pokazuje da su inovacije uvijek poželjne.
Kada se radi o Hrvatskoj, većina startupa koncentrirana je u Zagrebu, djelomično zbog Sveučilišta, no tu je i Osijek, što je s ostalim dijelovima Hrvatske? Hoćete li i organizaciju razgranati? Ima li za to kapaciteta i stvarne potrebe?
Ponosna sam što smo u Upravnom odboru udruge uspjeli okupiti ljude iz različitih područja naše startup scene jer jedino tako možemo zaista kreirati ekosustav i najviše postići. Ta područja nisu samo tematska, već i geografska – Srđan je smješten u Osijeku, Mario u Splitu, a Nikola u Rijeci i Istri. Moram priznati da to inicijalno nije bio svjestan potez, ali očito jesmo osjećali potrebu da obuhvatimo i uključimo i druge dijelove Hrvatske.
Zagreb možda jest najveći centar, ali nije jedini, što pokazuju sve mnogobrojnije lokalne i regionalne inicijative koje se pojavljuju diljem države i s kojima se želimo umrežiti. Želimo stvoriti platformu za razmjenu znanja i iskustava koja će biti dostupna svima, objediniti resurse potrebne baš startupima i dati ih svima na raspolaganje, koordinirati aktivnosti i nastupati zajedničkim snagama… zajednica smo koja je jako dobra u samoorganiziranju, ali potrebno je povezati sve te fragmentirane aktivnosti i omogućiti startupima da nastaju i posluju od bilo kuda iz Hrvatske.
Vi inače i radite u startupu, aktivni ste i u drugim IT udrugama, primjerice CROAI udruzi, ili pak CISExu, vjerujem da ste i umreženi u EU udrugama, kako na Hrvatske potencijale gleda EU, jesmo li primamljivi investitorima? Može li, primjerice, otvaranje prema stranim studentima ili digitalnim nomadima pridonijeti jačanju i domaće IT scene u domeni startupa?
Nažalost, mnogi investitori još uvijek zaziru od investiranja u hrvatske tvrtke zbog naših regulatornih i poreznih okvira, a mnogi ni ne znaju za hrvatske startupe, njihovu kvalitetu i potencijal i na našu državu gledaju samo kao na atraktivnu turističku destinaciju. Zato nam je bitno i pozicioniranje Hrvatske kao zemlje s velikim startup potencijalom te je to jedan od razloga zašto smo i dio European Startup Network (ESN), najveće europske nezavisne startup organizacije. Kroz ESN, u čiji sam upravni odbor i ja upravo ušla, radim na povezivanju s drugim nacionalnim startup ekosustavima, razmjenjivanju najboljih praksi i promociji hrvatskih startupa, a svi zajedno surađujemo s Europskom komisijom i Parlamentom kako bi cijeli EU postao globalna sila za startupe.
Imate li neki poruku budućim članovima ili svima onima koji promišljaju o osnivanju startupa, hoćete li savjetovati i primati sve one koji tek pomišljaju na osnivanje starutpa i planirate li neke edukativne akcije?
Podrška je potrebna svima, onima koji su tek u fazi ideje i razmišljanja što i kako pokrenuti, onima koji su se odvažili na taj korak i taman su počeli, ali i onima koji su prošli već nekoliko faza razvoja i sada brzo rastu i šire se. Podrška je potrebna onima koji nisu nikada prije pokrenuli firmu, ali i onima koji već imaju uhodani, primjerice, servisni biznis, ali sada žele spin-offati proizvod koji su razvili. Podrška je potrebna onima koji su krenuli ili žele krenuti dok su još učenici ili studenti, ali i onima koji već imaju utakmica u nogama, ali se nisu nikada susreli s izazovima koje nosi vođenje startupa. Tu podršku želimo i planiramo pružiti svima njima. Naravno, nećemo moći realizirati sve odjednom, ali zato pozivamo sve koji su voljni podržati nas i pomoći svojim znanjima, proizvodima ili uslugama da se jave jer zajedničkim snagama možemo puno više i na kraju će nam svima biti bolje.. •