- Doživljavaju li vas drugi hakeri kao idola, kao nekakvu vrstu njihovog mitskog heroja? - pitanje je koji je novinar jednog britanskog dnevnog lista u srpnju 2005. godine postavio škotskom hakeru Garyu McKinnonu koji je mjesec dana ranije od američkih vlasti dobio "posebno priznanje" - proglašen je najopasnijim hakerom na svijetu zbog toga jer je između veljače 2001. i ožujka 2002. godine provalio u neke od najbolje čuvanih računalnih sustava na Zemlji - one Pentagona, NASA-e i američke vlade.
Odgovor danas 50-godišnjeg McKinnona ga je, blago rečeno, iznenadio. - Ne smatraju me nikakvih herojem, u biti me u tim nazovimo ih hakerskim krugovima doživljavaju kao potpunog idiota. I na neki način možda su i u pravu. Radio sam puno glupih stvari, ali sve samo zbog toga kako bi zadovoljio vlastitu znatiželju. U servere NASA-e i američke vojske provalio sam jer su me zanimali podaci o izvanzemaljcima, tajnim tehnologijama i besplatnoj energiji. Smatrao sam kako takve informacije, ako postoje, ne bi trebale biti skrivene od javnosti - otkrio je McKinnon motive svojih ilegalnih upada u stotinjak računala američke vojne mreže.
Dok je godinama provodio besane noći za računalom tragajući za dokazima o postojanju NLO-a McKinnon se potajno nadao kako će doživjeti sudbinu svog idola Davida - glavnog protagonista američkog znanstveno-fantastičnog filma WarGames koji se zahvaljujući svojoj nadarenosti za tehnologiju uspio povezati s tajnim superračunalom i pobjediti ga u virtualnoj igri te tako spriječiti treći svjetski rat.
- On je na kraju filma počeo raditi za američku vladu, pa je i meni prolazilo kroz glavu kako će i mene jednog dana otkriti, privesti i zatim zaposliti kao stručnjaka koji bi radio za njih. Ali naravno da život nije film - pomalo tužno zaključio je McKinnon koji je umjesto mjesta u Pentagonu ili NASA-i kao "nagradu" dobio desetogodišnju pravnu bitku koliko je trajalo natezanja između SAD-a i Velike Britanije oko njegovog izručenja.
Kada je zbog hakiranja američke vojne mreže prvi put uhićen u Londonu 2002. godine američki tužitelji tražili su njegovo izručenje te da mu se sudi zbog nezakonitog pristupanja podacima.
Ponovno je uhićen 2005. godine kada je SAD i službeno pokrenuo postupak protiv njega. Optužen je da je svojim hakiranjem ugrozio nacionalnu sigurnost SAD-a te im prouzročio štetu od 700 tisuća dolara, zbog čega mu je prijetilo čak sedamdeset godina zatvora.
- Prijatelji, novinari, poznanici, ljudi na ulici, ma svi su me godinama kontaktirali i bez iznimke mi govorili kako im je cijeli slučaj napet, zanimljiv i zabavan. 'Možda vama jest' uzvraćao sam, ali meni uopće nije. Mene je svega toga strah - bez oklijevanja je priznao McKinnon. Iako je 2012. godine britanska ministrica unutarnjih poslova Theresa May potvrdila kako neće biti izručen SAD-u jer postoji bojazan da bi mogao počiniti samoubojstvo zato jer boluje od depresije i aspergerovog sindroma čime je pravna bitka za McKinnona napokon završila, on i dalje nije (potpuno) slobodan čovjek. Ako napusti granice Engleske kako bi primjerice otišao u Škotsku posjetiti teško bolesnog oca, tamo može biti uhićen i izručen SAD-u, a isto vrijedi i za mnoge druge svjetske države, tako da je McKinnon praktički "zarobljen" unutar engleskih državnih granica.
No što je uopće McKinnon pronašao u svojim virtualnim šetnjama Pentagonom i NASA-om da se toliko zamjerio američkim vlastima, te kako je uopće uspio "otključati" virtualne barijere iza kojih su ti podaci bili skrivani? Svoj prvi "napad" izveo je 1995. godine dok je u kućnom ogrtaču sjedio zavaljen u fotelju u kući ujne svoje tadašnje djevojke. S interneta je skinuo program pomoću kojeg je tražio računala korisnika koji su koristili Windowse, ali koji nisu imali postavljene nikakve lozinke. Među tim korisnicima, a u to vrijeme se internetom koristilo tek nekoliko milijuna ljudi na cijelom svijetu, tražio je ljude koji su radili kao računalni administratori na visokim pozicijama u vladi ili vojsci SAD-a. Kada bi ih pronašao preko računala tih ljudi ulazio bi tamo gdje nije smio, a među prvim metama bila mu je mreža oksfordskog sveučilišta. S vremenom mu je hakiranje u sustave koji nisu bili tako strogo čuvani postalo, kako je sam priznao, dosadno.
- Jedne večeri sam odlučio ući u mrežu NASA-e, i nakon što mi je to bez većih problema pošlo za rukom totalno sam se navukao. Idućih šest-sedam godina, sve dok me nisu uhitili, gotovo svaku noć sam provodio kopajući po njihovim računalima. U to vrijeme pušio sam jako puno marihuane, a često sam bio i pijan, pa se i ne sjećam najbolje svega što sam vidio - govori McKinnon. U tim svojim ilegalnim lutanjima američkom vojnom i NASA-inom mrežom McKinnon je navodno pronašao fotografije građevina na Marsu koje sigurno nisu ljudskog podrijetla, kao i dokument nazvan "Vanzemaljski časnici". Imena vojnog osoblja koja se spominju u dokumentu nije mogao pronaći niti u jednoj drugoj bazi podataka. U potrazi je naišao i na projekt u kojem su okupljena svjedočenja visokih vojnih časnika o susretima s vanzemaljskom tehnologijom kao i pokušaji inženjera da tu tehnologiju prilagode ljudskim potrebama. U NASA-inoj bazi podataka naišao je i na posebni odjel zadužen za brisanje NLO-a sa satelitskih slika svemira, a na jednoj od fotografija koja još nije bila retuširana vidio je leteći objekt u obliku cigarete "koji nije djelovao kao da je s ovog planeta" kako nadlijeće zemljinu sjevernu polutku.
Noć prije nego je uhićen McKinnon je proveo igrajući igrice na računalu, a priča o njegovu "padu" i nije pretjerano impresivna. Istražitelji su ga pronašli preko e-mail adrese koju je koristio dok je hakirao, a porazna činjenica je da je to bila njegova vlastita mail adresa. - S vremenom sam se opustio, počeo sam raditi greške koju ne bi napravio ni totalni početnik, tako da je bilo samo pitanje vremena kada će me uhvatiti. Postao sam toliko pun sebe da sam počeo pričati s ljudima koje sam hakirao. Ostavljao sam im poruke poput: "vaš sigurnosni sustav je sranje" i "nastavljat ću provaljivati u vaša računala" - priznao je McKinnon koji je danas vlasnik male informatičke tvrtke koja se bavi optimizacijom internetskih stranica.
najgore je kada moras sutiti i praviti se lud, pijan i drogiran, a znas puno vise. mogao si drukcije izvesti sve to, ali zivot cini svoje