Hoće li i kada Hrvatska dobiti superbrzi fiksni internet u svim dijelovima Lijepe Naše?

Hoće li i kada Hrvatska dobiti superbrzi fiksni internet u svim dijelovima Lijepe Naše? Posljednja dva mjeseca pokazala su da je upravo fiksni internet itekako bitan u uvjetima krize, ali i u uvjetima '‘novo-starog normalnog'’ jer mnoge tvrtke planiraju dio poslova i dalje odrađivati na daljinu. Telekomi, a zapravo imamo samo dvije grupacije – HT i A1, zbog korone, ali i potresa dobro su se pomučili da održe kapacitete mreža na razinama dovoljnima za rad od kuće.

Bilježili su eksplozivan rast podatkovnog prometa od čak 90 posto, i to upravo putem fiksne mreže. Ipak, u ruralnim i nedostupnim krajevima nisu to mogli osigurati. Veliki projekt za gradnju optičke infrastrukture za najbrži i najmoderniji širokopojasni pristup internetu postoji već nekoliko godina. Gradi ga država, a većina novca odobrena je iz fondova EU onda kada su odobrena sredstva i za Pelješki most. I dok gradnja Pelješkog mosta odmiče, prva lopata za gigabitni internet još se čeka.

Da bismo svi imali superbrzi internet kod kuće, potrebna je svjetlovodna mreža ili popularno optika. Ili, kako to slikovito vole pojašnjavati stručnjaci, potrebna nam je moderna autocesta koja omogućava superbrzu vožnju. Izlaze s autoceste koji dolaze do kuća nazivamo pristupnom fiksnom mrežom.

Pristupna svjetlovodna mreža razgranata je mahom po gradovima i dijelovima zemlje koji su komercijalno isplativi telekomima koji su ih gradili i u njih ulagali. Dijelovi zemlje koji nisu komercijalno isplativi podijeljeni su u sive i bijele zone. Za njihov razvoj EU je dao dio novca, dok dio novca trebaju investirati lokalne uprave i samouprave. Natječaji su raspisani, odrađeni i čeka se početak gradnje. Cijela stvar ponešto je kasnila, a da bi se ozbiljno krenulo u gradnju, sada su na potezu “lokalci”. 

No ovo je priča o agregacijskoj mreži, temelju i za pristupnu mrežu. Hrvatska ima izgrađenu većinu “autoceste”, koja je postala vlasništvo HT-a u privatizacijskom procesu, odnosno prodajom HT-a Deutsche Telekomu davnih dana. Od tada do danas HT je održavao, gradio i nadograđivao autocestu. Naime, tehnologija se mijenjala, nekoć zapravo i nije bilo svjetlovodnih kabela, već je autocesta mahom  počivala na bakrenim žicama, dok je u optiku trebalo investirati. Dio optičke infrastrukture u rukama je države, točnije tvrtki poput HEP-a i HŽ-a koje su je gradile zbog vlastitih potreba, a dio su posljednjih nekoliko godina stavile i na tržište pod upravljanjem OIV-a. 

HT je svojedobno lobirao da uz pomoć novca EU i dijela vlastitih investicija dovrši kompletnu autocestu koja bi prema reguliranim uvjetima bila korisna i dostupna svim igračima na tržištu. Argument HT-a bilo je iskustvo, znanje, brzina gradnje, uz uvjet povlaštenog položaja u dogovorenom razdoblju na ime investicija i odrađenog posla. Dogovor nije postignut iako je neko vrijeme bio na stolu te je odlučeno da će taj posao odraditi država.

Država će, dakle, negdje, “proširiti” autocestu, a na dijelovima gdje nedostaje (u spomenutim sivim i bijelim zonama) gradit će se potpuno nova. Rezultat će biti državna svjetlovodna mreža koja spada u kritičnu infrastrukturu, bit će dostupna svima kojima je potrebna i koji na njoj žele poslovati prema istim uvjetima.

Konačno se kreće

Cijela ova priča razvijala se i odvijala nekoliko godina. Nakon što je država odlučila da će sama graditi agregacijsku mrežu, Europska unija odobrila je novac za gradnju optičke agregacijske fiksne mreže. Bilo je to istog datuma kada je odobren novac za gradnju Pelješkog mosta. EU je pristao financirati gradnju svjetlovodne telekomunikacijske infrastrukture, i to s 85 posto novaca, dok je 15 posto dužna financirati država.

Ukupna financijska sredstva za gradnju agregacijske mreže iznose 101,4 milijuna eura, od čega će se 85 posto financirati iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF), a preostalih 15% osigurava RH kao nacionalno sufinanciranje. Dakle, za agregacijsku mrežu novac, onaj dio od 15 posto, trebao bi stići iz proračuna.

Za početak raspitali smo se u kojoj je fazi cjelokupni projekt. Jer, bili smo u nekoliko navrata suočeni s kritikama Europske komisije, koja je čak prijetila oduzimanjem novaca i slala vrlo oštre opomene zbog odugovlačenja procesa. No, ipak, procedure su odrađene, ispisane su potrebne strategije i nacionalni planovi. Sve to odgovornost je Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, dok je nositelj tehničke provedbe projekta državna tvrtka OIV (Odašiljači i veze).

Sada smo gotovo na kraju puta, kako objašnjavaju iz OIV-a, do sada je učinjeno nekoliko važnih koraka u pripremnoj fazi projekta koji vode ka konačnom odobrenju sredstava, potpisivanju ugovora te pokretanju implementacije. Dobivena je potvrda studije izvedivosti CBA analize i održivosti samog projekta ili tzv. JASPERS Action Completition Note (Development of Next Generation Networks in Croatia). Također, OIV je kao prijavitelj uspješno podnio projektni prijedlog kroz sustav e-Fondovi vezan za poziv na dostavu projektnih prijedloga Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije koje je pak pokrenulo postupak prijave i odobrenja velikog projekta neovisnom stručnjaku za kontrolu kvalitete PVP-a.  (Jaspers Independent Quality Review - IQR). 

To se smatra završnim korakom u pripremi velikih projekata, nakon toga otvorena su vrata potpisivanju ugovora koje se očekuje uskoro, odnosno u trećem kvartalu 2020., ističu iz OIV-a.

Također, kod nadležnih tijela, prema Zakonu o strateškim investicijskim projektima, pokrenut je postupak proglašenja NP-BBI strateškim projektom, što bi za posljedicu trebalo imati ubrzanje svih administrativnih postupaka tijekom realizacije te omogućiti da se implementacija projekta odvije u željenim okvirima, pojašnjavaju nam u OIV-u. Do kraja godine planirano je pokretanje aktivnosti javne nabave potrebnih radova i usluga, dok se početkom 2021. očekuje početak radova na samoj implementaciji projekta, odnosno “prva lopata”.

Valja istaknuti da su događanja oko pandemije COVID-19 očekivano utjecala i na određene korake u planiranim aktivnostima, ali u konačnici ne očekuje se prevelik pomak u samom početku realizacije te je i dalje plan početi graditi u prvom kvartalu 2021., kažu u OIV-u.

Država treba uložiti 15 posto

Ono što još Vlada mora odlučiti jest kako će financirati svojih 15 posto, odnosno oko 15 milijuna eura nacionalne komponente. Trenutačno traje zastoj u odlukama zbog predstojećih izbora. Postoje naznake da bi projekt mogao neplanirano poskupjeti, primjerice zbog predloženih izmjena i dopuna Zakona o cestama. Istina, Zakon o cestama neuspješno se “izmjenjuje” već dvije godine i nikako da se dogodi. No u ovom kontekstu sporna je izmjena u dijelu naplate izgradnje optičke infrastrukture.

Tako bi, prema nekim naznakama, OIV mogao doći u situaciju koja nije planirana i ugrađena u projekt, odnosno da plaća pravo služnosti i gradnje. Jer ovih dana pokrenut je postupak prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama po kojem OIV više ne bi bio izuzet od plaćanja, kao što je to propisivao dosadašnji zakon. Time bi se ukinuo određeni oblik nejednakosti na tržištu, ali s druge strane i otvorila pitanja prema EU obvezama. Jednostavnije, država bi mogla doći u položaj da nema odakle namaknuti svojih 15 posto obveza za gradnju brzog fiksnog interneta.

Inače, polaganje svjetlovodnih kabela u dužini većoj od 5000 km planirano je ili korištenjem postojeće kabelske kanalizacije ako je dostupna ili izgradnjom potpuno nove kabelske kanalizacije, kažu u OIV-u i dodaju da će to biti velik i zahtjevan investicijski projekt koji bi, zbog angažmana velikog broja resursa, bio svakako važan poticaj revitalizaciji gospodarstva nakon sadašnje krize.