Hoće li više cestarine pojesti uštedu od jeftinijeg osiguranja?

O ideji da se naknada za korištenje cesta obračunava po masi automobila umjesto, kao što se sada radi, po snazi motora nedavno se u javnosti raspravljalo, no iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture tu su informaciju odbacili kao – dezinformaciju.

– Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture ne radi na izmjenama Pravilnika o visini godišnje naknade za uporabu javnih cesta pri registraciji vozila. Ako do njih i dođe, o svemu ćete biti pravodobno obaviješteni – odgovorili su na naš upit iz Samostalne službe za odnose s javnošću navedenog Ministarstva, uz napomenu da pitanje postavljamo temeljem neistine koju su iz tog ministarstva već demantirali. Zanimljivo, ali dokument iz Ministarstva prometa koji nam je u posjedu, a u čijem zaglavlju stoji da je riječ o prijedlogu izmjena spomenutog pravilnika o naknadama govori suprotno. Po tom prijedlogu, povećala bi se osnovna naknada za uporabu cesta, za mnoge bi vlasnike vozila bio nepovoljniji i korektivni faktor koji bi se, po tom prijedlogu, obračunavao po masi automobila. Naglašavamo, riječ je samo o prijedlogu, ali već je činjenica da je on napravljen takav kakav jest i da je Ministarstvo od pojedinih partnera zatražilo mišljenje o njemu i više nego dovoljan povod da ga stavimo u konkretan kontekst.

Poučeni iskustvom da mnoge dezinformacije i glasine na kraju ipak rezultiraju nekom promjenom, istražili smo temeljem kojih kriterija druge države određuju iznose godišnjih naknada za uporabu javnih cesta. Naime, u Hrvatskoj je u zadnje vrijeme čest argument za neke nametnute nam promjene i davanja kako je riječ o “usklađivanju s Europskom unijom”. Kako nismo pobornici promjena koje bi vodile određivanju iznosa naknade prema masi automobila, veseli nas činjenica da ta ideja nema uporište u europskim iskustvima.

Naknada koju prilikom godišnjeg produženja registracije vozila plaćamo za uporabu cesta u većini se europskih zemalja, naime, ne plaća po nosivosti vozila. Sličnu praksu imaju samo Nizozemska i Norveška, s tim što i te zemlje uz težinu vozila gledaju i koliko je vozilo staro, vrstu goriva, snagu motora te emisije CO2. Do 2009. godine u Mađarskoj se visina naknade za ceste određivala po težini automobila, no od 2009. i Mađari su odustali od tog sistema obračuna te kao kriterije za svrstavanje vozila u pojedini platežni razred uzimaju performanse motora i starost automobila. Naknada koju plaćaju vlasnici automobila u Belgiji temelji se na zapremnini i snazi motora, ali i emisiji ugljikova dioksida. Što više CO2 automobil proizvodi, to je veća naknada. Dodatno, godišnje i vlasnici vozila na plin moraju državi platiti svojevrsni nadomjestak jer zbog njihova rjeđeg dolaska na benzinsku postaju država manje zarađuje. Za vozila do 799 ccm on iznosi 84 eura godišnje, od 800 do 2499 ccm je 148 eura, a za vozila zapremine veće od 2500 kubika iznosi 208 eura godišnje.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

U Njemačkoj godišnji namet varira od 5 do 25 eura na svakih 100 ccm za benzince i 13 do 37 eura za dizelaše. Automobili registrirani prije 30. lipnja 2009. kategoriziraju se ovisno o zapremini motora i emisiji štetnih plinova. No, za vozila registrirana nakon tog datuma u obzir se uzima samo emisija CO2. U Španjolskoj su važni snaga vozila i emisija CO2. U Irskoj je do 2008. zapremina motora bila kriterij po kojem se određivala visina naknade između 199 eura (do 1000 ccm) i 1809 eura (preko 3001 ccm). Od srpnja 2008. naknada se određuje ovisno o emisiji CO2, a seže od 170 (do 80 grama CO2) do 2350 eura (više od 225 g CO2/km). U Francuskoj se od 2006. gleda emisija CO2, a iznosi sežu od dva do 19 eura po gramu CO2.

Ideja da se naknada za korištenje cesta obračunava po masi automobila nepoštena je i nelogična. Pa nije osobni automobil teretno vozilo... Jer, u dva auta iste nosivosti jedan se vozač vozi sam, dok drugi uz sebe može prevoziti još tri putnika i pun prtljažnik stvari. Prvi može godišnje prevaljivati 3000 kilometara, a drugome može biti uobičajena godišnja kilometraža od 30.000 km. Težina vozila im je jednaka, ali drugi bi vozač prometnice koristio intenzivnije i agresivnije. A plaćali bi jednaku naknadu za korištenje cesta. Poštenije bi bilo naknadu za uporabu cesta određivati po snazi motora i kilometraži koju je automobil prevalio od prethodnog tehničkog pregleda jer bi se tako vodilo računa o stvarnom intenzitetu korištenja cesta. Da, znamo, brojač kilometara u Europi nije naveden kao dio obvezne opreme, pa se njegovi podaci ne mogu koristiti u službene svrhe, ali ipak...

U Hrvatskoj je oko 1,7 milijuna registriranih osobnih automobila. Njihovi vlasnici već se godinama osjećaju poput hodajućih novčanika u koje ruku svako malo gurne svatko tko misli da za to ima ovlasti. I otprilike u isto vrijeme kad su dočekali olakšanje u vidu povoljnijih polica osiguranja, netko se dosjetio da bi otprilike za toliki iznos trebale poskupjeti naknade za ceste. Neovisno o tome je li ideja o izmjeni sustava naplate naknade za uporabu cesta odbačena trajno ili će za koji mjesec opet negdje “isplivati”, trebalo bi češće razmisliti i o činjenici da hrvatski vozači više nemaju otkud financirati sav taj teret koji im je stavljen na leđa.