Pri kraju je izrada koncepta prvog hrvatskog automobila. Zagrebačka tvrtka Dok-Ing, specijalisti u proizvodnji vozila specijalne namjene, priprema model koji dizajnerski harmonizira tri najatraktivnije vrijednosti gradskog automobila: malu dužinu (2,8 m), udobnost srednje velike klase (širina 1,7; visina 1,6 m) i performanse kompaktnih sportskih vozila (ubrzanje do 100 km/h - 7,7 s) – uz naravno nultu emisiju CO2.
Premijera je zakazana za salon automobila u Ženevi.
Trosjed je sagrađen na čvrstoj šasiji s neovisnim ovjesom i neovisnim elektropogonom stražnjih kotača, svaki snage 40 kW. Opremljen je i zračnim jastucima koji zatvaraju cijeli krug kabine i integralnim sigurnosnim sustavom elektroničke stabilnosti, elektroregenerativnim kočnicama (uz standardni ABS) i elektroničkim servoupravljačem, a predviđena je i izvedba s regenerativnim elektroamortizerima te nezavisnim pogonom na sva 4 kotača.
Radi ekonomičnosti omogućen je izbor režima vožnje: Sport/Comfort, pa kapacitet od 32 kWh nezapaljivih litij-željezo-fosfatnih baterija omogućuje domet XD-a od 200 – 250 km. Vrijeme punjenja baterija (0-100 %) ovisi od jakosti izvora, pa traje od 3 do 8 sati.
Simpatičan dizajn potpisuje Igor Jurić, upotpunjuju ga i vrata koja se otvaraju prema gore, kao i vrlo aerodinamična svojstva s koeficijentom 0,35. XD adaptira brojna elektronička rješenja koja su se potvrdila u DOK-ING-ovim daljinski upravljivim robotiziranim dizelskim, hibridnim ili elektrovozilima za razminiranje, vatrogastvo i radove u rudnicima, po kojima je ova kompanija poznata širom svijeta.
Automobil je sigurno zanimljiv, no narod bi trebao imati prigodu da ga vidi i opipa. Također bi taj automobil trebao biti dostupan sa prosječan Hrvatski džep, a ne da ga samo kao privjesak ili dodatno vozilo mogu kupiti samo oni dubljeg džepa. Osim toga ako će on biti predstavnik nove Hrvatske tehnologije, i da će Hrvatska od njega imati koristi, svakako ga valja serijski proizvoditi. Ali ono što je najbitnije, a to su njegove dataljne kakakteristike, od kojih je materijala izrađeno podvozje, kakva je kvaliteta sklopova i materijala od kojih su izrađeni dijelovi podložni habanju. Kakav je materijal u unutrašnjosti, da li dosita po kvaliteti i preciznosti izrade svih sklopova izgleda poput svih kvalitetnih zapadnih vozila ili kada sjednede u njega da je poput bivše \"peglice\". To su sve detalji koje bi građani htjeli znati. Posebno je važno, kao što sam napomenuo, da cijena vozila odmah u startu ne odbije prosječne građane jer će ih bogataši kao dodatno kućno vozilo kupiti bez razmišljanja. Vozilo bi trebalo postaviti na trgove naših gradova da ga građani mogu vidjeti iz vana i iznutra.