Projekt Digitalna Hrvatska počeo je prije pet godina, tada je krenula digitalna karavana našom zemljom, ne bi li pomogla građanima da bolje razumiju digitalni svijet. Prvi čovjek Večernjeg lista Dražen Klarić opisao je jučer tu putešestviju na konferenciji "Digitalna Hrvatska" održanoj na Visokom učilištu Algebra.
– Puno je straha i zazora u digitalnom svijetu. Sjetite se samo kada ste prvi put krenuli nešto platiti putem digitalnih platforma, razmišljali smo svi je li to sigurno. I mi smo s Večernjakovom karavanom krenuli među ljude, da na licu mjesta vidimo koja su njihova pitanja, koje su im dileme. Sjetite se i doba pandemije, tada je digitalno itekako bilo svima puno bliže. Neki su naručivali hranu, drugi su prijavljivali gradilišta, treći vadili dokumente digitalnim putem. I sada, kada je pandemija prošla, opet je digitalna osviještenost kod većine – stala. Strahovi su i dalje tu. A mi kao da smo, kao društvo, zakazali u promociji svega onoga što nam digitalni svijet pruža. I privatni sektor, državni, ali i mi mediji. Velika su pitanja bila i hoće li papir zamijeniti laptopi i iPadovi. Ali, svijet radi suprotno, opet se vraćamo na knjigu i papir. Moramo, usto, biti pažljivi što zagovaramo, u želji da budemo digitalni, izbjegavati greške. A to da se dalje treba digitalizirati, to je u našem društvu nužno, bez obzira na strahove i predrasude. Glasno i jasno moramo komunicirati što je to, zaista, digitalizacija – kazao je glavni urednik Večernjaka. Boris Jokić, znanstvenik i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja, svojedobno voditelj Cjelovite kurikularne reforme te naš autoritet za pedagogiju, objasnio je u izlaganju hoće li digitalni razvoj zaista spasiti formalno obrazovanje ili će ga – uništiti.
Zabavnije u školskoj klupi
– Volio sam čitati SF romane i stripove kao klinac, tamo negdje krajem osamdesetih zamišljao sam kako će 2023. godina biti neko super futurističko doba… Mnogo ozbiljniji znanstvenici od mene (smijeh), obećavali su različite stvari, a ja sam zamišljao kako ću danas od Jaruna do Črnomerca umjesto ruksaka imati jet-pack i preskočiti gužve. Došao sam – biciklom. Mislio sam tada da će roboti držati predavanja, a da će hrana biti u malim pilulama – počeo je izlaganje Jokić pa u šali dodao:
– Možda bi, zbog nakupljanja kilograma, ovo s hranom u pilulama bila i bolja stvar! Šalu na stranu, ali ni neke bolesti poput artritisa ili alergija, bez obzira na tehnologiju, danas nemaju lijeka. I znanost zna podbaciti, ona je nada. Ali, treba sve uzeti s rezervom.
POVEZANI ČLANCI:
Objasnio je i koliko je postojeći obrazovni model naše zemlje zapravo – linearan.
– U školu krećete sa sedam godina, počinje u osam ujutro, sat traje 45 minuta pa je pet minuta odmora. I učite činjenice, činjenice, činjenice... U današnje vrijeme, doba umjetne inteligencije, takav model nema velike šanse. Uostalom, na ChatGPT-u možete doznati ne samo da je Abuja glavni grad Nigerije, već će vam napisati esej o posljednjih 40 godina vladavine u toj zemlji, ali i njihovu odnosu s Rusijom. S druge strane, kad pitate mlade o digitalnim tehnologijama, mnogi će reći da im je već pomalo dosta. To govore djeca sama! Obrazac je jasan, kad mladi koriste digitalnu tehnologiju s mjerom, ona je povezana s pozitivnim elementima njihova mentalnog zdravlja, a ako je koriste nekontrolirano, ako ono nije stvaralačko, ima negativan ishod na zdravlje. Ali i – izolacija od tehnologije ima isto tako negativan ishod. Samo je umjereno korištenje – dobitna kombinacija – kazao je Jokić. Je li bolja stara drvena školska klupa, kreda i ploča ili mobitel i online škola, objasnio je na primjerima.
– Online škola pomaže itekako, ali učenicima je zabavnije u staroj drvenoj školskoj klupi, tamo je sve razumljivije i zabavnije. S druge strane, kad smo mi stariji u petom razredu učili o starom Rimu i Grčkoj ili o krvožilnom sustavu, učili smo iz – knjige. S papira. Danas mladi o tome uče tako da se mogu prošetati tim starim Rimom, mogu ploviti krvožilnim sustavom, stvari su im puno jasnije...
Dotaknuo se i distopije, ideje društva u pretpostavljenoj budućnosti koja je negativna, antiteza utopije.
Najvažnije ostaje znanje
– Distopija nam je uvijek bolje ležala, lakše je zamisliti da će se nešto u budućnosti raspasti nego da se može stvarati nabolje. Ipak, u digitalnoj tehnologiji je pozitiva osnova promišljanja. Mi smo, kao ljudi, već vidjeli da milijune možemo gurnuti u ratove, da možemo bacati atomske bombe kako bismo prekinuli ratove zauvijek, a danas su ratovi opet oko nas, zatvarali smo one koji su drugih rasa ili religije... Ipak, tehnologija čini to da danas klinac iz Vinkovaca može ujutro razgovarati s nekim drugim klincem iz Vancouvera. Pobjeđujemo bolesti, ali i najvažnije što ostaje je – znanje. Izazovi koji nam dolaze u budućnosti bit će u interakciji, korjenite su promjene u obrazovanju koje će slijediti razvoj digitalne tehnologije, ali koje će svijetu dati novu snagu. Povratak u prošlost nije moguć niti je poželjan, ali ako kao društvo dobro posložimo obrazovanje, naša civilizacija na kraju će – sigurno pobijediti. Samo trebamo biti hrabri i otvoreni – poručuje Jokić.
GALERIJA Konferencija "Digitalna Hrvatska" održana je u Algebri