Do kraja stoljeća temperatura će rasti 4,8 stupnjeva

Temperatura će do kraja ovog stoljeća porasti čak 15 posto više nego se do sada očekivalo, donosi studija nedavno objavljena u utjecajnom znanstvenom magazinu Nature. Zaključak je to koji su znanstvenici Ken Caldeira i Patrick Brown s Carnegie Institution for Science na kalifornijskom sveučilištu Stanford izvukli promatrajući najtočnije izrađene simulacije porasta temperature na Zemlji. Te simulacije koje su temeljene na fizikalnim formulama kojima se nastoji predvidjeti ponašanje atmosfere i oceana, “daju puno topliji” scenarij od onih koje se do sada nisu pokazale sasvim točnima. I autori studije napominju kako velik broj modela koji simuliraju klimatske promjene postoji zato što nema konsenzusa oko toga kako na najbolji način simulirati brojne elemente klime. Iako je temeljena tek na novom pogledu postojećih simulacija te je se ne može smatrati konačnom, vijest su prenijeli svi svjetski mediji kako bi se dodatno dalo na važnosti negativnom ljudskom utjecaju na klimatske promjene.

Ključnu ulogu imaju oblaci

K tome, dobar se dio studije bavi predviđanjima kako će planet reagirati na klimatske promjene, a rezultati simulacija umnogome se preklapaju. Jer, kako donose Caldeira i Brown, najbolje izračunane simulacije predviđaju kako će između 2081. i 2100. godine temperatura porasti za 4,8 Celzija, a ne 4,3, koliko se dobilo kada se u obzir uzmu lošije proračunate simulacije.

– Patrick Brown i Ken Caldeira u svom radu objavljenom u časopisu Nature povezuju rezultate klimatskih modela za scenarij „business-as-usual“ po kojem je izvjesno udvostručenje stakleničkih plinova do kraja 21. stoljeća. Za taj scenarij ,koji se drži najgorom varijantom, predviđen je rast srednje globalne temperature do kraja 21. stoljeća u rasponu od 3,2ºC do 5,9ºC, s vjerojatnošću od 62 posto da će biti veći od 4ºC.

Upotrebom odgovarajućih informacija iz povijesnih mjerenja autori su suzili interval očekivane projekcije srednje globalne temperature i s vjerojatnošću 93 posto potvrđuju da će zatopljenje premašiti 4ºC. Dakle, prema njima, izvjesno je za oko 0,5ºC izraženije zatopljenje nego što je predviđeno u 5. Izvješću Međuvladina panela o klimatskim promjenama, kaže dr. sc. Krešo Pandžić, zamjenik ravnateljice Državnog hidrometeorološkog zavoda, te nastavlja kako je takav rezultat, uz ostalo, posljedica zaključka autora da treba dati prednost klimatskim modelima koji smanjuju doprinos hlađenja zbog povećanja naoblake pa tako doprinose povećanom zatopljenju.

Inače, modeli nisu konzistentni u procjeni simuliranja naoblake. U idućih 4-5 godina Intergovernmental Panel on Climate Change, Međuvladin panel o klimatskim promjena, planira izdavanje 6. izvješća o stanju klime pa ostaje za vidjeti koliko će biti uvaženi rezultati citiranih autora, kaže dr. Pandžić. Oblaci igraju ključnu ulogu u klimi jer, između ostalog, od njihove se površine natrag u svemir odbija solarna radijacija. Ako se oblaci počnu mijenjati uslijed globalnog zatopljenja, to bi moglo promijeniti i način na koji klima odgovara na solarnu radijaciju.

Odnosno, ako ona počne prolaziti kroz oblake, to će rezultirati povećanim zagrijavanjem.

– Navedeno istraživanje ne dolazi kao iznenađenje za znanstvenu zajednicu. Unatoč interesu da očekivano globalno zagrijavanje zadržimo na nivoima od 2 ili 1.5 °C, trenutan razvoj emisija i koncentracija stakleničkih plinova ide u smjeru još većih promjena u klimatskom sustavu. Isto istraživanje imalo je za cilj smanjiti neizvjesnosti prisutne u projekcijama globalnih klimatskih modela. Naime, ovakvi izračuni se rade u nekoliko desetaka istraživačkih grupa diljem svijeta, no ne daju svi modeli identičan rezultat. Postojali su i ranije pokušaji da se raspon rješenja suzi tako da se uzmu u obzir modeli koji bolje opisuju već opažene promjene u sadašnjoj klimi te da se takvim modelima veća težina u analizi očekivanih promjena. Ono što je zanimljivost ove studije jest da naglašava rezultat prema kojem su najuspješniji modeli za sadašnju klimu upravo oni koji daju najizraženije promjene do kraja 21. stoljeća. Ovo i slična istraživanja, nažalost, naglašavaju koliko smo još daleko od ispunjavanja ciljeva Pariškog sporazuma. U svijetu koji je u prosjeku topliji 4 °C od predindustrijskog razdoblja neizbježan je daljnji porast razine mora, smanjenje ledenog i snježnog pokrivača te veći broj temperaturnih i oborinskih ekstrema, kaže znanstvenik iz DHMZ-a dr. sc. Ivan Guettler.

Upozorenja nisu nova

U svakom slučaju, i ova studija potvrđuje kako održavanje stabilne globalne temperature zahtijeva još drastičnije smanjenje emisije stakleničkih plinova nego što se to smatralo prije. Neuspjeh u tome značio bi još teže suše, toplinske udare i još jače ciklone. I to, prema nekim proračunima, čak za trećinu njihove sadašnje snage. I to sve a da se ne računa otapanje leda na Grenlandu i Antarktici, za što u ovom trenutku ne postoji model koji bi to predvidio s dovoljnom razinom točnosti.

Ujedinjeni su narodi već nekoliko puta ponovili kako je obveza koju je većina svjetskih zemalja prihvatila u sklopu Pariškog sporazuma već nedostatna kako bi zatopljenje bilo manje od tri Celzijeva stupnja. Ovakva upozorenja doista nisu ništa novo.

– Prof. Steven Sherwood s australskog Sveučilišta New South Wales još je 2013. godine u svom radu upozorio da, kako se globalno zatopljenje povećava, utječe na smanjenja niske naoblake u tropskom području, što bi imalo teške posljedice u slučaja da se udvostruči koncentracija stakleničkih plinova do 2100 godine. On tvrdi da bi u tom slučaju, zbog smanjenja niske naoblake, bio vjerojatniji porast srednje globalne temperature u rasponu od 3 do 5 stupnjeva Celzijevih, pri čemu se kao sredina uzima ju 4 stupnja, nego prethodno dobiveni raspon od 1,5 do 5 stupnjeva. Dakle, vjerojatna srednja vrijednost je pomaknuta prema većoj vrijednost – kaže dr. Pandžić, koji podsjeća kako se, prema zaključku Petog klimatskog izvješća Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) iz 2014. godine, vidi da raspon porasta srednje globalne temperature do kraja 21. stoljeća jako ovisi o scenariju emisije stakleničkih plinova.

– Uz scenarij da se postigne minimalna emisija, čak i „negativna“, predviđa se porast temperature od 0,3 do 1,7 stupnjeva Celzijevih, dakle manje od dva stupnja, što traži Pariški sporazum. Međutim, nasuprot tome je scenarij s dvostrukim porastom koncentracije stakleničkih plinova u odnosu na sadašnje stanje, kod kojeg se očekuje porast srednje globalne temperature od 2,6 do 4,8 stupnjeva, što je na tragu rada prof. Stevena Sherwooda, kaže dr. sc. Krešo Pandžić.

Iz svega proizlazi kako je Pariški sporazum, koji je bio predmetom spora administracije Donalda Trumpa i ostalog svijeta, zapravo bio jako ambiciozan. Čovječanstvo i prema ovoj posljednjoj studiji mora uložiti mnogo veće napore kako bi globalno zatopljenje do kraja stoljeća zadržalo na nekom minimumu. Ako se napori cijelog svijeta ne povećaju, ostaje nam jedino nadati se kako sve te simulacije i na njima temeljene studije – jednostavno nisu točne.

Pogledajte i galeriju: Dugotrajna suša isušila jezero kod Garešnice