Dva muškarca, ukupno 230 kilograma "žive vage", koji jure autocestom u automobilčiću kraćem od 3,5 metara, a na stražnjem sjedalu još voze i stol za dnevni boravak, i još se dobro provode, tako je izgledao test Toyote Aygo 1.0 VVT-i. Dakle, vrlo zabavno. Japanskog mališana "rođenog" u Češkoj, koji se busa o prsa početnom cijenom od 61.600 kuna podvrgnuli smo nešto kompleksnijoj zadaći, ionako je svima jasno kako je automobil idealan za grad. No, da ga vidimo na malo dužoj relaciji, otišli smo iz Zagreba u Graz, u Ikeu, u kojoj po namještaj ionako hodočaste mlade obitelji i djevojke, upravo kupci kojima je automobil i namijenjen. Utovar tereta olakšala su vrata na stražnjim sjedalima. U redu, ne za opremiti penthaus, ali stao nam je stol i nekoliko sitnica. Dojam? Vrlo udoban, prostora za dvojac na prednjim sjedalima taman koliko treba, hitar u gradskoj gužvi, a i na autocesti se nosi s "velikim dečkima". Maksimalna brzina je nešto manja od 160 km/h, sjedala velika i udobna, upravljač precizan, taman kakav treba. Klima, ABS, mp3, pet vrata, prtljažnik u koji stane velika putna torba... U mali prostor Japanci su nagurali apsolutno sve što vozaču treba. Imali smo i aluminijske felge na 14-inčnim gumama! Šminka.
Idealnom drugom automobilu u obitelji ili prvom "friškom" vozaču pronašli smo zamjerku. Naime, točkasta plastika armature kod jakog sunca "špiglira" se na prednje staklo i vozač ima osjećaj kao da gleda kroz mrežu. Rješiv problem, ali nepotreban kiks.