Mario Poje dobri je duh hrvatske tviteraške scene. Ako ste na Twitteru i redovito tvitate, velika je šansa da je vaš novi lijepi avatar upravo Marijevo djelo. Jer nema tog TweetUpa, pogotovo velikogoričkog, na koji Mario ne dođe sa svojim standardnim "oružjem" – kvalitetnim profesionalnim fotoaparatom. Mario već više godina redovito fotografijama bilježi kroniku zbivanja na domaćoj tviteraškoj sceni, ali s vremenom su njegove vrline vrsnog fotografa zamijetile i marketinške agencije i poslovni korisnici.
iQ: Čini se da si sada gotovo svaki drugi dan na nekom photosessionu, što privatno, što poslovno. Kako je to krenulo? Može li se reći da ti je Twitter bio dobra platforma za iskorak u tvom hobiju?
– Twitter je sve :D
Od njega je sve počelo i na njemu je najiskrenija publika. Da nije bilo Twittera, ja sam gotovo siguran da se moj fotografski hobi ne bi toliko razgranao.
iQ: Izdvoji nam nekoliko primjera gdje su te ugodno iznenadili pozivi da fotografiraš neki događaj ili nekoga?
– Kako je meni fotografija hobi, imam privilegij birati koje ću projekte raditi pa biram one za koje smatram da će biti ugodni za rad. No ono što zbilja veseli nije sam poziv, nego onaj dio poslije obavljenog posla, feedback koji dobiješ.
iQ: Čime se inače baviš?
– "Dnevni posao" mi je software developer u jednoj maloj IT tvrtki u Varaždinu.
iQ: Uz fotkanje, iz hobija u posao, ako se to tako može reći, prešlo ti je i recenziranje uređaja, pa i vozila? Kako se to dogodilo?
– To i je i za mene samog enigma. Ali mislim da odgovor leži u mojoj aktivnosti na Facebooku i Twitteru. Na sve što radim i smatram zanimljivim ja se na neki način osvrnem na društvenim mrežama. Ponekad je to samo fotka nečega ili neki manji popratni tekst. Priča s automobilima je počela čisto kao fotografska, ali se upravo zbog tog nekog dosega na društvenim mrežama pretvorila i u nešto više.
iQ: Koji ti je auto bio najveći gušt isprobati?
– Pa moram reći da su to Mercedesove AMG inačice. To je adrenalin koji bih uvijek iznova htio osjetiti.
iQ: Kako usklađuješ svoje vrijeme i hobije?
– Teško, zaista teško. Tu moram nešto promijeniti jer sam često toliko premoren od obaveza da samo sanjam vikende da se – naspavam. Srećom je moja supruga vrlo razumna žena i jako sam sretan da sam je tamo negdje 2008. uspio nagovoriti da se uda za mene. A sina obožavam, on mi je životna inspiracija.
iQ: Koju aplikaciju za kalendar najviše koristiš
– Koristim službene Google calendar aplikacije jer je sve u cloudu pa su mi termini dostupni gdje god da se nalazim.
iQ: Kojim se smartphoneom se rade najbolje fotke?
– Onim koji znaš najbolje koristiti! Bitna je, naravno, i tehnička strana priče, ali najbitnije je da imate oko za dobru fotku. Imamo svakodnevne primjere fenomenalnih fotografija koje su nastale ultrajeftinim telefonima ili fotoaparatima, ali pričaju dobru priču pa je tehnička strana sekundarna. Osobno sam najbolje fotke snimao Nokijinim Lumijama, oni su se zbilja potrudili taj fotografski dio priče napraviti vrhunski.
iQ: Koji smartphone koristiš?
– Nokiju Lumiju 930. iQ: Koliko slideova aplikacija imaš na mobitelu?
– Kad je o tome riječ, veliki sam čistunac. Ne volim imati puno smeća po telefonu pa tako, ako instaliram neku novu aplikaciju i vidim da mi ne odgovara, odmah je maknem. Imam samo nužne aplikacije za društvene mreže i, naravno, obradu fotografija.
iQ: Kakve su tvoje navike s gadgetima i pravilima korištenja u krugu obitelji?
– Po noći često radim pa mi notifikacije ne smetaju, ali nakon, recimo, 21 sat stavljam telefon na vibraciju da ne bi "bipkanja" iz mobitela probudila mojeg sina ili suprugu. U kući nemamo problema s gadgetima jer svatko ima svoj. Imam i tu sreću da se sve to koristi za svoju svrhu, nema opsesivnog buljenja u ekran. Za stolom ne koristimo ništa od elektronike, volimo jesti u miru.
iQ: Vratimo se Twitteru, kako bi opisao domaću tviterašku scenu?
– "Valovita" je. Imala je svoj bum u Hrvatskoj prije 2-3 godine, tada smo se zbilja često družili, organizirali TweetUpove koji su bili zbilja legendarni. Mnoštvo ljudi istih ili sličnih interesa na jednom mjestu. Onda se to malo smirilo pa je došlo do nekog suhog razdoblja, a sada su opet počela druženja. To je što se offline Twitter zajednice tiče, a online stanje ostalo je manje-više isto: imate filozofe, imate "voajere" (koji samo prate, ali ne tvitaju), imate spamere i one, poput mene, koji dođu na Twitter da se ili opuste ili dobro zabave. Twitter scena je neopterećena, to mi se najviše sviđa.
iQ: Je li se domaća Twitter zajednica profilirala po svojim interesnim skupinama ili je prostor još otvoren i šarolik po korisnicima?
– Ovo potonje. Šarenilo. Bilo kakvo formiranje klanova ne traje dugo na Twitteru. Brzo si na stupu srama pa se ili korigiraš ili odeš. Barem je takav moj dojam.
iQ: O čemu se najčešće razgovara na velikogoričkom TweetUpu? I zašto su uvijek ćevapi na meniju?
– Tu Marcec drži monopol – i mi mu to dozvoljavamo. Zapravo nemam pojma zašto uvijek ćevapi, nisu uvijek ni baš tako fini. VgTweetUp jako je zanimljiv TweetUp na kojem se razgovara o svemu – filmovima, glazbi, automobilima i, naravno, gadgetima. Volimo sve što vole mladi. I lovačke priče, naravno, pogotovo one tipa da je nekome baterija na iPhoneu trajala cijeli dan ili da je netko uspio pojesti samo jedan gumeni bombon iz otvorene vrećice.