Mornar: Dobri smo jer su Turska i Tajland užasno loši

U međunarodnom istraživanju računalne i informacijske pismenosti koje je Međunarodno udruženje za vrednovanje obrazovnih postignuća (ICILS) provelo prošle godine u 22 zemlje hrvatski učenici postigli su iznadprosječan rezultat, odnosno s postignutih 512 bodova pozicionirali su se na 14 mjesto.

Informacijska i računalna pismenost je jedna od rijetkih u kojoj je u posljednjih nekoliko godina najbolje rezultate postigla neka europska zemlja ­ Češka sa 553 boda. Nešto lošiji od čeških su učenici Ontarija (Kanada) i Australije. Bolje rezultate od naših učenika imaju i četrnaestogodišnjaci Njemačke, Slovačke i Ruske Federacije, a neznatno, za samo jedan bod od naših lošiji su slovenski osmaši. Lošiji od nas u informacijskoj i računalnoj pismenosti su i učenici iz Hong Konga koji su u PISA istraživanju matematičke pismenosti 2012. godine bili na trećem mjestu. Najlošije znanje pokazali su učenici iz Turske koji su na zadnjem mjestu sa 361 bodom, a predzadnji je Tajland sa 373. I upravo zahvaljujući jako lošim rezultatima turskih i tajlandskih četrnaestogodišnjaka, rezultat hrvatskih učenika je natprosječan.

Primijetio je to i ministar obrazovanja Vedran Mornar. – Relativno dobro stojimo, ali poslovica kaže da postoji velika i mala laž, a onda dolazi statistika, dobri smo jer su Turska i Tajland užasno loši. Fantastično smo dobri s obzirom na to koliko ulažemo u nastavnike, opremu i obrazovanje u cjelini ­ prokomentirao je. Podsjetio je da je njegov resor nekada imao upravu za informatiku koja je imala proračun od 300 milijuna kuna. – Sada za to nemamo, ali imamo za razna socijalna davanja i prijevoz učenika. Dok ne počnemo više ulagati u obrazovanje, samo ćemo tonuti ­ – kazao je Mornar. Po njegovim riječima Turska, u kojoj na jedan kompjuter dolazi 80 učenika, ( u Hrvatskoj 26), toga je postala svjesna pa kupuje 620 tisuća pametnih ploča za svoje škole, 17 milijuna tableta za svoje učenike i milijun za nastavnike. To će je koštati 7 milijardi dolara.

– To je mojih 6 godišnjih proračuna za osnovne i srednje obrazovanje s plaćama nastavnika ­ – napominje Mornar i dodaje da bi Hrvatska trebala uložiti oko 2 i pol milijarde dolara. Iako taj novac nemamo od koga dobiti, Mornar se nada da će se jedan dio ipak uzeti iz fondova europske unije i najavljuje promjene kurikuluma kako se nastavnici ubuduće ne bi trebali baviti “beskrajnim pripremama i pisati plan rada svake godine”. Veliki problem hrvatskih učenika je što informatika nije obvezan, već samo izborni predmet.

– Znam da u jednoj zagrebačkoj školi informatiku želi mnogo učenika, a kako su kapaciteti ograničeni, onda se postavljaju uvjeti da učenik mora imati odličan iz matematike i slično ­ kazala je Michelle Braš Roth, nacionalna koordinatorica ICILS istraživanja. Istraživanje je također pokazalo da učenici iz obitelji s višim socioekonomskim statusom postižu bolje rezultate te da su djevojčice uspješnije od svojih vršnjaka. Zanimljivo je također, da unatoč tome što im informatika nije obvezan predmet, hrvatski četrnaestogodišnjaci računalo u prosjeku koriste šest godina, a čak 43 posto ih se računalom služi dulje od sedam godina. I dok u školama čak 26 učenika dijeli jedno računalo, 98 posto naših učenika kući ima barem jedno, a 38 posto ih navodi da kući imaju tri ili više računala. U istraživanju su sudjelovali i učitelji i njih samo 53 smatra da korištenje računala i informacijskih tehnologija poboljšava uspjeh učenika, što je najniži zabilježeni postotak među zemljama sudionicama. Još problematičnija je činjenica da čak 15 posto hrvatskih učitelja uopće ne koristi računala u procesu poučavanja učenika jer je u svim drugim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju taj broj ispod 9 posto. Istraživanje je u Hrvatskoj provedeno u 179 škola, a obuhvatilo je 2913 učenika i 2736 učitelja.

>> Ministar Mornar: Učenje treba biti igra, a ovo je dokaz da je to i moguće