Koje su posljedice rata Amerike i Kine za Hrvatsku i EU

Sve je bilo divno, pametni mobitel najočitiji je dokaz globalne povezanosti, potpune demokratizacije, jednakosti na cijelom svijetu. Beskrajni izbor raznih modela, od poshy iPhonea, shiny Samsunga i Huaweija, odličnih i povoljnih kineskih inačica i čak i naše dobre Noe...

Iskreno, nitko nije ni razmišljao što je unutra u našem voljenom pametnom telefonu... neki čudni komplicirani čipovi, rijetke zemlje, softveri u vidu operativnog sustava, appovi.... Najvažnije da možemo chatati, postati, tražiti, slikati, naručiti Uber ili taksi, platiti račun bez čekanja u pošti ili banci.

I onda odjednom, jednom odlukom cijeli sustav se zaljuljao, jedna tvrtka je na nekoj “crnoj listi”, možda dođe i druga, treća, i moj mobitel, neću dobiti najnoviji update, neću moći staviti novu aplikaciju... nezamislivo!

Početak je sasvim jednostavan, trgovinski rat između SAD-a i Kine garniran tzv. “security issues”. Što je bolje za postizanje svjetske pažnje, uključenje cijelog svijeta u trgovinski i/ili politički sukob, od mobilnih komunikacija, pametnih telefona, puni pogodak koji se tiče svakog stanovnika planeta, bilo kroz razvoj infrastrukture ili dostupnost pametnih telefona i njihove funkcionalnosti. Carine na čelik, aluminij, pšenicu, soju ili plastične igračke ne zvuče tako seksi niti osjećamo izravni efekt.

Uzrok kaosu nije preslagivanje u tehnobiznisu, ali može postati posljedica. “Security” je tu samo izgovor jer je jasno da je jedini do sada otkriveni i priznati “tapping” bio od američkih službi i one, naravno, žele zadržati monopol.

Za pretpostaviti je da se oni perfektno služe rupama i “propustima” u digitalnim i telekomunikacijskim tehnologijama i po toj analogiji polaze od toga da i druge službe pokušavaju isto. Bitno je navesti da do sada nije bilo apsolutno nikakvog dokaza ni osnovane sumnje da je ijedan proizvođač telekom-opreme ili operator bio aktivno ili pasivno uključen u sigurnosne slučajeve. Bilo bi i beskrajno glupo od bilo kojeg proizvođača to namjerno činiti jer bi otkrivanjem (a sve se otkrije) zauvijek zatvorili vrata svih tržišta. Znači, radi se o trgovinskom i političkom sukobu koji je na sasvim drugom nivou, a čak i divovi poput Googlea, Qualcoma, Huaweija samo su igračke i oruđe u tom sukobu. S druge strane ovaj slučaj pokazuje da postoji jaka ovisnost globalnog digitaliziranog svijeta o američkim tehnologijama i on neće brzo nestati.

Kina je dobrim dijelom “zaštitila” svoj web i njegove servise, Rusija donekle, a Europa je bespomoćna. Europa se u aktualnom sukobu i ne spominje, mi smo “nevažni”, ali ćemo osjetiti sve posljedice svih koraka obiju strana. Ozbiljniji povod za pojačano ulaganje Europe u R&D (istraživanje i razvoj) ne može postojati, možda se probudimo ako naši digitalizirani Audiji, BMW-i, Mercedesi, Fiati ili Renaulti jednostavno stanu jer se neki ugrađeni procesor “predomislio” i sluša samo američke ili kineske naredbe?

Nažalost, posljedice ucjene patentima, tehnologijama procesora, softvera ili rijetkim materijalima može dovesti do raspada globalnog digitalnog sustava i povrata u “pećinsko doba” izoliranih i nekompatibilnih telekomunikacijskih i IT sustava što bi imalo fatalne posljedice na svjetsko gospodarstvo i na kraju na mir u svijetu. Ne možemo ni zamisliti kakve bi bile posljedice filtriranja ili zatvaranja SWIFT-a, DNS servisa (interneta) ili ARS-a (airline reservation sistem)... Opasna igra.