Tijekom proteklih trideset godina mnogi su progresivni akademici, konzultanti, menadžeri i predstavnici nevladinih organizacija dijelili mišljenje prema kojem će održivost postati jedini način poslovanja te će jedino one kompanije koje slijede okolišno i društveno odgovornu agendu moći napredovati i postati otporne na izazove budućnosti. Uključivanjem sve većeg broja kompanija u mjerenje pokazatelja i javno izvještavanje o održivosti njihova poslovanja poboljšat će se njihova okolišna, društvena i upravljačka, tzv. ESG (eng. environmental, social and governance) komponenta – jer ono što se mjeri, time se i upravlja. Načini mjerenja okolišnog i društvenog utjecaja postat će egzaktniji, rigorozniji i široko prihvaćeni, a investitori i potrošači vjernošću će nagrađivati kompanije s boljim performansama u području održivosti, što će u konačnici rezultirati i njihovim boljim prinosom na kapital.
Mnoga istraživanja dala bi naslutiti da je ovakav pristup urodio plodom i donekle bi bila u pravu: broj kompanija koje izvještavaju o održivosti, prema Global Reporting Initiative (GRI), u posljednja se tri desetljeća ustostručio. Nadalje, studija provedena za Fidelity International Asset Management kojom se pratila uspješnost niza ESG ulaganja diljem svijeta između 1970. i 2014. pokazala je da je polovica uspješnošću nadmašila ostatak tržišta, a tek 11% pokazalo je negativan učinak. Prema istraživanju Morningstara, osim isplate većih dividendi dioničarima, kompanije s visokim ESG rejtingom također su uživale i snažnije povećanje cijena dionica u posljednjih pet godina.
Međutim, bliži pogled na stanje stvari sugerira da je očekivani utjecaj na pitanja globalne održivosti preoptimističan. Tijekom tog istog razdoblja izvještavanja i održivih ulaganja emisije ugljika i negativne posljedice za okoliš nastavile su rasti, a društveni jaz nastavio se produbljivati. Izvješće Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) objavljeno u veljači ove godine upozorilo je da je polovica svjetske populacije već ranjiva na sve opasnije klimatske utjecaje, a izostanak brzog djelovanja u smjeru ograničavanja globalnog zagrijavanja rezultirat će sve većom učestalošću ekstremnih klimatskih uvjeta. Iako se zastupljenost održivog financiranja i ulaganje u zelene tehnologije ubrzano povećava, prema istraživanju Chartered Bankera, trenutačno izdane zelene obveznice obuhvaćaju tek oko tri posto ukupnih svjetskih obveznica, dok zeleno i održivo korporativno kreditiranje čini manje od 10 posto ukupnog kreditiranja. Brz napredak stoga je prijeko potreban. Izgradnja održivog globalnog gospodarstva mora biti zajednički napor građana, vlade, regulatora i privatnog sektora.
Jedinstveni standardi izvještavanja o održivosti: od regulatorne obveze do upravljačkog alata
Od posljednje konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjena COP 26 mnoge su velike korporacije ojačale svoju predanost ovom pothvatu, a tom je prilikom osnovana i nova organizacija – Međunarodni odbor za standarde održivosti (ISSB), sa zadaćom razvoja zajedničkih globalnih standarda izvještavanja o održivosti i definiranjem jedinstvenog skupa pravila jednako rigoroznih poput onih koji reguliraju financijsko izvještavanje. Europska unija i u ovom se slučaju pokazala kao predvodnik na putu postizanja klimatski neutralnog gospodarstva. Tako je Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) nedavno na javnu raspravu uputila nacrt Europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS) dajući uvid u buduće zahtjeve regulatornog izvještavanja o održivosti.
Mnogi na predložene standarde izvještavanja i novu Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) gledaju kao na “seizmički pomak” kojim će uprave kompanija trebati preuzeti znatnu odgovornost za agendu održivosti te će zajedno s odjelima korporativne strategije morati razumjeti i djelovati u odnosu na ta pitanja do stupnja koji je prije samo nekoliko godina bio nezamisliv. CSRD bi trebao zamijeniti postojeću Direktivu o nefinancijskom izvještavanju (NFRD). Promjena imena je dobrodošla, naglašavajući da su teme održivosti također materijalne teme, a ne u suprotnosti s njima. U konačnici, informacije o održivosti kompanija ovom se direktivnom počinju smatrati jednako važnima kao i financijska izvješća.
Iako izvještavanje o održivosti nije tema koja je dosad privlačila veliku pažnju, svi gospodarski akteri prepoznaju važnost ovog razvoja. Dostupnost kvalitetnih i usporedivih podataka o održivosti kompanija bit će ključan korak u preusmjeravanju tokova kapitala prema održivom gospodarstvu. Kompanije i njihovi ulagači već sada moraju razumjeti rizike s kojima se suočavaju – i fizičke rizike i rizike tranzicije koji će doći s prelaskom na ugljično neutralno gospodarstvo. Pružanjem takvih usporedivih informacija investitori će kompanije moći procijeniti u odnosu na ostatak sektora te usmjeriti kapital prema gospodarskim subjektima koji pokazuju stratešku predanost prelasku na ugljično neutralno poslovanje.
S kvalitetnim i pouzdanim podacima kompanije mogu raditi na razvoju strategije održivosti kojom će umanjiti rizike i kapitalizirati prilike, ali ništa od toga neće biti moguće bez zajedničkog jezika koji će uvesti novi standardi. Dovoljno je pogledati trenutačno stanje da bismo shvatili zašto je tome tako. Kompanije su dosad dobrovoljno izvještavale o održivosti, mogle su birati između niza različitih, često neusporedivih standarda izvještavanja i mogle su ih tumačiti na različite načine. Takve informacije nisu uvijek bile korisne, a rezultat svega bila je zbrka koja nije koristila ni kompanijama ni investitorima.
Pripreme za učinkovitu implementaciju
S dalekosežnim implikacijama za kompanije na individualnoj osnovi, kao i za budućnost izvještavanja o održivosti, kako u Europi tako i globalno, CSRD i ESRS predstavljaju veliki korak naprijed. Od više od 49.000 kompanija diljem Europe, u usporedbi s trenutačnih 11.600, očekivat će se objava puno šireg spektra podataka o održivosti s obzirom na poslovni model, strategiju i lanac vrijednosti. Konačno, cilj direktive je da kompanije potakne na integraciju održivosti u poslovnu strategiju i na promjenu načina na koji pristupaju vlastitim procesima donošenja odluka te kako to dijele s ključnim dionicima.
Kompanije obuhvaćene direktivom, regulatori i revizori morat će posvetiti znatno vrijeme i resurse kako bi se pripremili za provedbu direktive i primjenu europskih standarda izvještavanja o održivosti u relativno kratkom roku. Stoga je važno da kompanije već sada počnu poduzimati mjere kako bi razumjele utjecaj direktive na njihovu poslovnu strategiju, kao i utjecaj koji ima na trenutačno korporativno izvještavanje, interne kontrole i druge ključne poslovne procese uzimajući pritom u obzir:
1. Predanost uprave i menadžmenta te primjena ESG kriterija u procesima donošenja odluka
CRSD će zahtijevati informacije o ulozi uprave i menadžmenta tvrtke te otpornosti poslovnog modela i strategije na rizike i prilike povezane s pitanjima održivosti. Iz perspektive upravljanja rizicima, trošak neusklađenosti s kriterijima održivosti samo će biti sve veći te ga uprave moraju uzeti u obzir u svom planiranju. Od kompanija se očekuje da usmjere pogled u budućnost u svojim učincima na pitanja održivosti i da na odgovarajući način razmotre i dubinski analiziraju cijeli lanac vrijednosti, uključujući vlastite operacije, proizvode i usluge te svoje poslovne odnose i lanac opskrbe. Kompanije bi se stoga trebale pripremiti za uključivanje održivosti u svoje strategije i korporativne ciljeve te biti spremne pružiti informacije u svojim godišnjim izvješćima poslovodstva.
2. Edukacija financijskih stručnjaka i stručnjaka za upravljanje rizicima o temama održivosti
Održivost ima različite utjecaje, a sada kada je konkurentska prednost u pitanju, kompanije si više ne mogu priuštiti da je ignoriraju. Većina planiranja, upravljanja i izvještavanja u radu financijskih direktora usmjerena je na ključne financijske pokazatelje uspješnosti, no vrijednost kompanije i rizici poslovanja nisu više samo izraženi u financijskim izvještajima. Stručnjaci za upravljanje rizicima u kompanijama stoga će igrati važnu ulogu u procjeni kako pitanja održivosti, poput klimatskih promjena, mogu kratkoročno ili dugoročno utjecati na poslovanje. S druge strane, s obzirom na to da izvještavanje o održivosti mora biti u skladu s financijskim podacima, financijski stručnjaci moraju izgraditi vještine potrebne za povezivanje financijskih i nefinancijskih, odnosno informacija o održivosti. Metodologije praćenja i procjena profitabilnosti mjera održivosti sve su brojnije i naprednije te će financijskim direktorima dati širu sliku koju trebaju kako bi utjecali na financijske i nefinancijske učinke te postavili smjernice za postizanje ciljeva kompanije.
3. Priprema poslovanja na novu razinu transparentnosti i dodatne objave u skladu s novim europskim standardima izvještavanja o održivosti
Regulative postavljaju minimalne zahtjeve, ali napredne kompanije ciljaju dalje od puke usklađenosti. Stoga je potrebno već sada posvetiti se postavljanju znanstveno utvrđenih klimatskih ciljeva te ažurirati dubinsku analizu kompanije u dodatnim područjima zaštite okoliša, društva i upravljanja. Dobro polazište zasigurno je prepoznavanje materijalnih tema u održivosti i identificiranje onih koje su najrelevantnije i najvažnije za kompaniju. Kompanije trebaju razumjeti kako pitanja održivosti utječu na njihovo poslovanje i kakav utjecaj njihovo poslovanje ima na okoliš i društvo prema načelu dvostruke materijalnosti koje novi standardi izvještavanja uvode. Sve kvalitativne i kvantitativne informacije o održivosti trebale bi u vidu imati napredak u odnosu na postavljene ciljeve te planove za daljnje unapređivanje uzimajući u obzir kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu perspektivu i cijeli lanac vrijednosti kompanije.
4. Ulaganje u pouzdan i sljedovit sustav izvještavanja
Prema novoj direktivi i standardima izvještavanja, nezavisna revizija informacija o održivosti postat će obvezna. Revizijski odbori unutar kompanija stoga će imati dodatnu odgovornost. Uz praćenje procesa izvještavanja o održivosti te davanje preporuka kako bi se osigurala cjelovitost informacija o održivosti, trebat će nadzirati učinkovitost unutarnjih kontrolnih mehanizama i sustava upravljanja rizicima kompanije, nadzirati izradu izvješća o održivosti te osigurati neovisnost pružatelja uvjerenja.
5. Digitalizacija izvještavanja o održivosti
Direktiva će od kompanija zahtijevati da informacije o održivosti objavljuju u digitalnom, strojno čitljivom formatu na digitalnoj platformi koja će objedinjavati podatke kompanija diljem EU. Zajednički standardi izvještavanja olakšat će digitalizaciju, no prije nego što se standardi počnu primjenjivati, kompanije se potiče da svoje izvještavanje digitaliziraju kako bi ispunile obveze izvještavanja te učinkovito upravljale provedbom svoje strategije održivosti i povezanim rizicima. Kvalitetni ESG podaci i uvidi stoga moraju u svakom trenutku biti lako dostupni donositeljima odluka. Ulaganje u ESG rješenje koje podržava integraciju mnoštva potrebnih podataka, konfigurabilnih radnih procesa, robusnih mehanizama za izračun ključnih pokazatelja uspješnosti, ugrađene analitike, automatiziranih alata za izvještavanje i nadzornih mehanizama neophodno je za upravljanje održivošću kompanije.
Iako je ESG izvještavanje izazovno, SAP rješenjima složena izvještavanja nisu strana. Nadovezujući se na bogato iskustvo u području financija i izvještavanja, gdje se, kao i u ESG području, primjenjuju različiti standardi, metodologije i procesi, te prepoznajući nužnost djelovanja, SAP je zajedno s MSG-om već uložio sredstva i napore u stvaranje rješenja za ESG izvještavanje SAP Performance and Profitability Management for Sustainability, koje organizacije koriste za podršku svim područjima izvještavanja i upravljanja održivošću. •