'Kad sam ga kupio, tast je rekao: 'Brzo, otvori štagalj, da ga nitko ne vidi'. Čuvam ga više nego vlastite noge'

Topolino, mali miš, mišić – ima rođendan. Ovog mjeseca, 13. svibnja proslavio je 72 godine. Čestitamo! Oldtimer Fiat 500C Topolino, sive boje, gušta na suncu na svježe ošišanoj travi u Maloj Hrastilnici, nešto više od pola sata vožnje od metropole. U Zagreb rijetko ide, već je u godinama, većinu vremena provodi – u garaži. Ušminkan, blista, pali iz prve.

– Kad sam ja cendrao kao jednogodišnja beba, njega su dečki šarafili u Torinu – ponosno pokazuje svoj oldtimer Miljenko Paunović (73), tek nešto stariji od svog mišjeg ljubimca na četiri kotača.

– Kupio sam ga prije 45 godina i otada napravio tek 7330 kilometara. Kad bismo računali, godišnje je to oko 163 kilometara, dakle 500 metara dnevno. Čuvam ga više nego vlastite noge – smije se Paunović, čovjek koji je četvrt stoljeća radio u Tehničkom muzeju. Dolazili su mu u Savsku kao gosti i Charles Duke, najmlađi čovjek koji je bio na Mjesecu pa i naš Milojko Vucelić, glavni koordinator spašavanja misije Apolo 13., susjed iz Garešnice koji je izgradio zavidnu svemirsku karijeru te razgledavali. Ostajemo na zemlji, tu u garaži.

– Sanjao sam uvijek kako ću voziti susjedov crni Jaguar SS iz 1938. godine koji je u mojoj mladosti bio parkiran u Palmotićevoj ulici. No, za to nije bilo novca. I onda je otac Dujo od frenda Drage čuo da se prodaje Topolino. Išao sam u Vukovarsku u neku garažicu i platio ga 650 tisuća dinara. I još 150 tisuća dao sam za tvorničke knjige.

Koliko troši?

– Pisalo je u papirima 4,5 litre, danas je već na 6 litara po sto kilometara. Ali tih je šest litara benzina meni dosta za cijelu godinu koliko se rijetko vozim. Ima 569 ccm te 16,5 konjskih snaga.

Kamo se vozite Topolinom?

– Odem do dućana, na kavu... I na koji reli, no problem su mu uzbrdice, brzo se zagrije, pa izbjegavam ove relije oldtimera po bregima. Za njega je ravna cesta!

Može li se pretjecati?

– Apsolutno! I to sve automobile koji su – parkirani! (smijeh) – kaže Paunović, jedan od osnivača Oldtimer kluba Zagreb koji ima i člansku iskaznicu s brojem 001.

– Ovako ću ja vožnju u Topolinu usporediti, kad sjednem iz njega u Renault 4 kao da sam sjeo u Cadillac! Zaista, tolika je razlika. Renault 4 je limuzina i pol. Ali, ovo je gušt! Kad smo ga kupili moja gospođa i ja, a u braku smo uskoro će biti 50 godina, njezin je otac rekao “brzo otvori štagalj, da ga nitko ne vidi”.

Da ga ne ukradu?

– Ma ne... Da netko ne vidi kakvu smo starinu doveli doma. Čak me tast Štefek zezao, kad automobil nije upalio, da će dovesti konje pa da me malo oni propelaju po mjestu.

Koliko ima brzina?

– Četiri. Tvrd je, kratak. Ali je gušt spustiti krov, voziti se 50 kilometara na sat i gledati kako – trava raste. Mogao bih ga žmirećki sastaviti i rastaviti koliko sam ga puta popravljao i ušminkavao. Imao je registracije PU–1329, SI 22–11, ZG 288–12, ZG 666 FB, a danas ima ZG 1950 MP. I boje je mijenjao, bio je sivi, pa crveni i sad je original sivi kakav je i izašao iz tvornice u Torinu.

Tko su sve bili vlasnici?

– Šesti sam vlasnik, većini prethodnika znam imena. Auto je pedesetih bio u Italiji, u Paviji ili Trstu, a 1960. kupio ga je jedan čovjek iz Roča, bio je i na Banovini neko vrijeme, završio u Zagrebu, a sad je tu u Križu posljednja četiri desetljeća.

Koje su dimenzije guma?

– 125 x 15, poput onih na Spačekima. I nema zimskih guma jer zimi spava zimski san pokriven u garaži. Ima štos kako je generalku na njemu radio Drago Posarić, koji je u tom trenutku imao 82 godine. Bio je genijalac, sve je znao o starim autima, a i u tim je godinama spuznuo ispod auta, odšarafio sve što je trebalo, sve uglancao i popravio te mi rekao “može još 80.000 kilometara napraviti”.

Koja mu je budućnost?

– Godinama sam se brinuo o njemu, a danas bih ga možda i dao u ruke nekom zaljubljeniku. Nekome da se o njemu brine, da nastavi moj put. Dao sam i oglas na Njuškalo.hr, javljaju se ljudi. Ne znam što će biti. Šteta bi bilo da automobil propadne kad više ja neću o njemu moći brinuti. Pa ovakvih u zemlji nema za nabrojiti na prste ruke, a kamoli u ovom, originalnom stanju.

Miljenko Paunović, jedan od osnivača Oldtimer kluba Zagreb, itekako ima uvid u to koji su oldtimeri u našem kraju. Najstariji automobil u zemlji je Ford T s kraja Prvog svjetskog rata. Postoji i Renault NN iz 1926. godine koji je dugo vremena bio najstariji osobni automobil, a najstarije je vatrogasno vozilo Magirus iz 1924. koji se može vidjeti u Tehničkom muzeju. Ondje je i kultni Mercedes SSK iz 1926. godine, koji je poslastica za svjetske kužere, zbog njega su zaljubljenici dolazili sa svih krajeva svijeta ne bi li ga vidjeli uživo u Zagrebu. U garažama članova je i Porsche 911 iz 1962., Bentley S1 Continental iz 1960., dvosjedi Mercedesa iz šezdesetih, a na cestama se pojavio i Jaguar SS bijele boje zagrebačkih registracija s kraja tridesetih godina...

Miljenko je skupio devet oldtimera, a sada ima tri – uz Topolina u garaži su i Lancia Fulvia 2C Berlina koja tri desetljeća stoji te Peugeot 404. Dio automobila darovao je Tehničkom muzeju u kojem je radio četvrt stoljeća, među njima i DAF 44 Variomat. Prvi automobil dobio je umjesto miraza – od supruginih roditelja žutu Simcu 1100.