U civiliziranom svijetu gradnja autoceste znači sigurniji promet, manje poginulih. Lani je tako i bilo, no ovogodišnja je sezona počela zabrinjavajuće. Gine se i na "običnim" cestama, ali autocesta je specifična jer su na njoj i brzine veće. Nije problem u autocesti. Problem je u vozačkom (ne)znanju. Svaki peti vozač ne zna se ponašati na autocesti. Lijevim, preticajnim trakom voze i prespori automobili, a kad se iza njih pojavi netko brži, vozači stisnu kočnicu pa se tek tada prestroje u desni trak. Čemu kočenje? U toj je situaciji i nepotrebno i opasno. Treća pogibeljna pogreška polukružno je okretanje na autocesti.
Četvrta je pogreška nesavjesnih policajaca. Na autocesti Rijeka Zagreb domislili su se vozače zaustavljati na izlazu iz tunela. Zgodna lokacija, jamči dobar ulov jer mnogi ne poštuju ograničenje brzine u tunelima. Međutim, takvo je mjesto preduvjet za nesreću jer se oči ne mogu tako brzo nakon izlaska iz tunela prilagoditi sunčevu svjetlu. Vidjela sam i zaustavljanje vozača na zaustavnom traku autoceste, doživjela zaustavljanje na poluautocesti pružanjem palice kroz prozor policijskog vozila. Policajci moraju vozače zaustavljati na za to prikladnim i sigurnim mjestima. Autocesta to nije. Kontrole mora biti, ali bolje je rješenje postaviti radare te na izlasku s autoceste kazniti prebrze vozače sve do onih poput bahatog vozača koji se i medijima pohvalio da je autocestom jurio 320 km/h.
Presretači su počeli dobro prebrze su vozače vodili do prvog odmorišta no neki su od njih odlučili skratiti postupak. Prijavite policajca koji vas zaustavi na neprikladnom mjestu na autocesti, na izlazu iz tunela. Prebrz vozač je opasan, ali to je i nesavjestan policajac.