Otkrio nam je kako se u svemiru šiša kosa, peru zubi, režu nokti, što se događa sa suzama...

Nema nikakve sumnje da mjesta dvojice najpoznatijih astronauta na svijetu drže prvi čovjek u svemiru, Rus Jurij Gagarin, te prvi čovjek koji je hodao Mjesečevom površinom, Amerikanac Neil Armstrong, ali tko je dobitnik brončane medalje? Do prije kakvih šest godina treće mjesto, barem kad je u pitanju “popularnost među masama” praktički nije držao nitko, a onda se gotovo pa preko noći pojavio Kanađanin Chris Hadfield i osvojio srca ljudi diljem zemaljske kugle.

U svemiru proveo 4000 sati

Stigavši u prosincu 2012. godine na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) Hadfield je pametnim korištenjem Twittera u samo nekoliko tjedana stekao više od milijun fanova na toj društvenoj mreži, i to jer je gotovo svakog dana za vrijeme svog petomjesečnog boravka na ISS-u preko Twittera, ali i nekih drugih popularnih internetskih zajednica poput Reddita, komunicirao s, kako je rekao, “svim zainteresiranim Zemljanima”.

– On je astronaut kakvog svijet dosad nije vidio, a kakvog međunarodna svemirska postaja dosad nije imala. Kad nam je došao s idejom da ljudima želi poučnim i zabavnim snimkama pokazati kako doista izgleda život u svemiru, bio je toliko entuzijastičan zbog te ideje da ga nismo mogli odbiti. Objasnio je kako mu je to oduvijek bila želja, a čak je zamolio i svog sina da ga nauči kako na najbolji način koristiti Twitter, Facebook i druge društvene mreže kako bi dopro do što većeg broja ljudi – kazao je nakon Hadfieldova povratka na Zemlju direktor Kanadske svemirske agencije, čiji je Hadfield bio član.

Međutim, taj danas 59-godišnji umirovljeni astronaut na ISS nije išao samo zato kako bi snimao zabavne i poučne videe, bio mu je to treći let u svemir, a na njemu je bio proglašen i zapovjednikom postaje te je bio direktno nadređen NASA-inu astronautu Tomu Marshburnu i ruskom kozmonautu Romanu Romanenku. U svemiru je proveo više od četiri tisuće sati, a riječ je i o prvom Kanađaninu u povijesti koji je izveo “svemirsku šetnju” tijekom koje je nakratko bio i potpuno oslijepio.

– Lista njegovih postignuća mogla bi se nabrajati satima, ali unatoč njima, Chris je uvijek ostao jednako pristupačna, draga i, u pozitivnom smislu, jako blesava osoba – riječi su njegovog prijatelja Davida Kellera.

Sam Hadfield rekao je kako je za njega misija u kojoj je sudjelovao utjelovljenje Svemirske stanice i toga što zapravo ljudi znače na njoj – što rade, kako provode vrijeme, zbog čega idu gore... Sve to do tada je na internetu ili u knjigama bilo moguće široj javnosti uglavnom pronaći samo u nekakvom teoretskom dijelu, pa je Hadfield od prvog dana sve nas Zemljane počeo “bombardirati” jednostavnim, ali zanimljivim, uglavnom tek nekoliko minuta dugačkim videima. Tako smo mogli, a i još uvijek možemo, pogledati kako se u svemiru cijedi mokra krpa, što se događa sa suzama kad astronauti plaču, kako spavaju, piju vodu, režu nokte, što jedu za ručak i doručak, kako se briju ili peru zube...

– Mokru krpu praktički je nemoguće iscijediti do kraja, a ona voda koju uspijemo iscijediti u biti se zbog površinske napetosti samo kreće po tkanini i zatim premjesti na površinu moje ruke, kao da se radi o nekakvom ljepljivom želeu. Baš zbog toga prilikom brijanja ne smijemo koristiti vodu, nego koristimo specijalnu kremu za brijanje koja u sebi zadržava dlake. Naravno, s obzirom na to da su nam bitne naše frizure moramo se i šišati, a kod šišanja koristimo aparat koji je pričvršćen na vakuum. Ako nisam zadovoljan frizurom nakon što me kolega ošiša, nije baš poželjno rasplakati se jer suze ostaju zalijepljene u oku, a pri tome znaju i jako peckati. Još jedna stvar, nije nam sve što pojedemo jako fino. U biti, nakon svakog pranja zubi moramo progutati pastu, nema pljuvanja. Isto tako, u svemiru ne jedemo kruh, nego tortilje, a razlog je jednostavan – od kruha bi svuda uokolo ostajale lebdjeti mrvice, a tortilje se uopće ne mrve – samo su neke od lekcija kojima nas je u svojim videima naučio ovaj simpatični Kanađanin.

Ipak, najpopularniji, ali prema mnogima i najemocionalniji video snimio je nekoliko dana prije nego što je završio sa svojom misijom na ISS-u i uspješno se vratio na Zemlju. Kao vlastiti pozdrav velikom svemirskom crnilu, Hadfield je prepjevao klasik Davida Bowieja “Space Oddity“, koji je možda bio i najprigodnija pjesma za takav oproštaj.

Bio je to i službeno prvi glazbeni spot u potpunosti snimljen u svemiru, a osim prekrasnih prizora našeg planeta, svemira i vanjštine Međunarodne svemirske postaje njegov dobar dio se odvija i u unutrašnjosti, gdje Hadfield, lebdeći u bestežinskom stanju, pjeva, svira gitaru i “pliva” skučenim hodnicima postaje.

– Ovo je, bez sumnje, najsrčanija verzija te pjesme koja je snimljena – riječi su kojima je sam David Bowie nakon što je vidio spomenuti spot prokomentirao Hadfieldovu obradu, što je posebno razveselilo i Hadfielda koji, kako je i sam priznao, nikada nije mislio da će jednog dana doista uspjeti postati astronautom, ali je ipak činio baš sve kako bi u tome uspio.

Dijete s farme kukuruza

– Imao sam devet godina kada sam, zajedno s braćom i roditeljima, kod susjeda na malenom televizoru koji je prenosio lošu, zrnatu sliku gledao kako se Neil Armstrong spušta na Mjesec. Živjeli smo tada na farmi kukuruza u Ontariju, a ja sam tog dana, baš kao i, vjerujem, stotine tisuća druge djece odlučio kako jednog dana želim postati astronautom. Naravno, bio sam itekako svjestan da Kanada tada nije imala ni svemirsku agenciju, ali svejedno sam sve što sam od tada radio u životu, u smislu školovanja i odabiranja puteva odlučio podrediti tome da jednog dana odletim u svemir – navodi Hadfield u svojoj autobiografskoj knjizi “Astronautov vodič za život na Zemlji”.

S obzirom na to da nije bio Amerikanac pa se nije mogao prijaviti u NASA-u, odlučio se školovati za pilota, pa je tako u ranim dvadesetima kao testni pilot počeo voziti različite vrste letjelica. Osim toga, istovremeno je stekao i diplomu iz strojarstva i čekao je svoju priliku, a ona se pojavila nakon što je Kanadska svemirska agencija 1992. godine objavila kako regrutira četiri čovjeka za astronautsku obuku.

Chris Hedfield prošao je desetke različitih testiranja i na kraju je, nakon više od godinu dana, izabran zajedno s još trojicom kolega u konkurenciji među čak 5330 prijavljenih. Prvi je put u svemir poletio 1995. godine i to na rusku svemirsku stanicu Mir, a drugi je put sudjelovao u instaliranju robotske ruke koju su proizveli Kanađani na Međunarodnu svemirsku postaju. Upravo je tijekom vrijeme te misije, i to za vrijeme svemirske “šetnje”, oslijepio na 30-ak minuta nakon što mu je u lijevo oko ušla mješavina ulja i sapuna koja služi za odmagljivanje vizira.

– Bio sam potpuno slijep, a nalazio sam se izvan svemirskog broda. U takvoj situaciji svatko bi bio nervozan i zabrinut. No, zbog priprema i dugotrajnih treninga nisam paničario – kazao je Hedfield pritom objašnjavajući da astronauti doslovce cijeli život uče i treniraju kako bi se svemirom prošetali na tek nekoliko sati.