Kad su prvi put na velikom zaslonu ugledali novogodišnju povorku u kalifornijskoj Pasadeni u svoj svojoj šarenoj raskoši, tisuće Amerikanaca koje su imale tu priliku jednostavno nisu mogle doći k sebi. Oduševljenje je bilo veliko, a mnogi su ostali zaprepašteni kad su vidjeli crvene, plave i zelene boje parade koje su na svojim malim ekranima do tada mogli vidjeti samo u nijansama crne, sive i bijele. Slika je bila mutna i maglovita, često je titrala, ali nije bila crno-bijela, a to je već bilo mnogo.
Bilo je to 31. prosinca 1953. godine, a samo dan ranije, 30. prosinca, u prodaju su pušteni prvi televizori u boji. Bio je to povijesni trenutak jer u to vrijeme u polovini američkih domova uopće nije bilo televizora, a gledatelji su prizore u boji do tada mogli vidjeti samo na kinoplatnu.
Kako bi gledateljima pokazala koliko je ovo, tada čudo tehnologije odlično, korporacija RCA, koja je proizvela televizore u boji, organizirala je zajedničko gledanje dočeka Nove Godine u dvadeset gradova sa svake strane američke obale. Oko 200 komada ekskluzivno je prodano luksuznim hotelima i ostalim top-kupcima kako bi i oni mogli svojim gostima pružiti tada jedinstveno iskustvo gledanja TV-a u boji. A da bi bolje uputili na kontrast između ovog i dotadašnjeg klasičnog crno-bijelog TV-a, u prostorije su stavili nekoliko velikih 21-inčnih modela stare generacije uz jedan ili dva 12-inčna moderna televizora.
“Parada Ruža u Pasadeni bio je, bez sumnje, najgledaniji program do sada, a nekoliko tisuća gledatelja promatralo je taj prijenos u boji. Koncentrirati toliko boje na jednom malom ekranu, gdje se stalno nešto kreće, bio je nevjerojatan pothvat i izgledalo je kao da netko izvodi magiju. U usporedbi s time, monokromne scene na standardnim televizorima bile su beznačajne”, pisao je nekoliko dana nakon dočeka američki New York Times, pokazujući još jednom koliko je to bilo revolucionarno za ta vremena.
Rezultat je bio očekivan, a pomama za televizorima u boji ubrzo je krenula. No, proći će gotovo cijelo desetljeće prije nego što gledanje sapunica, filmova ili čak reklama u boji postane standard. Cijena ovih setova – jer televizori tada nisu bili samo kutije već su dolazili u setovima poput ormara – bila je paprena: prvih nekoliko godina stajali su više od 1100, odnosno današnjih 8800 dolara, a iznos se s godinama nije mnogo spuštao tako da je sredinom šezdesetih za ovaj luksuz trebalo izdvojiti “samo” oko 450 dolara.
Osim toga, u to vrijeme nije bilo mnogo programa predviđenih za emitiranje u boji; doček Nove godine bio je specijalan događaj za koji su se televizijske kuće i proizvođači posebno pripremali mjesecima. Velika većina nacionalnih programa i gotovo svi lokalni i dalje su emitirali samo u crno-bijeloj varijanti, a tek 1956. godine pojavila se prva serija koja je većinu svog programa prikazivala u boji. Bio je to “The Perry Como Show”, koji je emitirao NBC.
– Bilo je to razumljivo. Većina ljudi neće kupiti TV u boji ako ne postoji program koji mogu gledati u boji – objasnio je za Post Gazette David Arland iz tvrtke Thomson Inc. koja je prije 15 godina proizvodila televizore za RCA.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća porastao je broj programa u boji, među kojima je najomiljeniji bio ““Walt Disney’s Wonderful World of Color” koji je 1961. godine počeo s emitiranjem jednom tjedno. Tehnologija je također unaprijeđena pa je proizvodnja, a time i prodaja TV-a u boji, postala jeftinija. Došlo je do masovne kupnje koja se nastavila, zanimljivo, sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas tek oko 6000 kućanstava u SAD-u ima crno-bijele televizore, a većina globalnog stanovništva uživa u HD, 4K, pa čak i 8K zaslonima koji se ponegdje prostiru i preko cijelog zida. Danas se tehnologija otprije 66 godina čini rudimentarnom, no u ono doba bila je to tehnološka revolucija.
VIDEO Najšokantnije i najzabavnije snimke 2019.: Prizori s Visa posebno su vas ostavili u čudu
Sta ste ga spetljali smuljali sa cijenama, najprije 1100?? pa onda 8800. pa cijene nisu padale mnogo ali moglo ga se kupiti za 450. sta je to!?? kakve su to informacije! ni pas s maslom ih ne bi probavio!