Može li se vjerovati Rayu Kurzwellu, Googleovu direktoru razvoja, očekuje nas uzbudljiva budućnost s robotima. Za samo petnaest godina, točnije do 2029., roboti i računala postat će inteligentniji od ljudi, a moći će ne samo razumjeti što im govorimo, već će učiti iz iskustva, pričati viceve, smišljati priče pa čak i koketirati.
– Roboti će biti znatno inteligentniji od svojih stvaratelja. Razvoj tehnologije ide golemim koracima naprijed, i samo je pitanje trenutka kada će doći do prijelomnog koraka – kaže Kurzwell.
Uvijek pogađao
Iako ovo može izgledati kao pretjerivanje, Kurzwellove reference iz prošlosti govore da svako njegovo predviđanje treba shvatiti vrlo ozbiljno.
Naime, Kurzwell ne samo da je izumio prvi skener i načinio program kojim računalo prepoznaje ljudsko lice ili prvi program koji tekst pretvara u govor, već je i jedan od najboljih futurologa današnjice. Još 1990. predvidio je da će u sljedećih osam godina svjetski prvak u šahu izgubiti partiju od računala. I prevario se. Gari Kasparov izgubio je partiju protiv superračunala Deep Blue 1997., godinu dana prije Kurzwellova predviđanja. Ovaj put tehnološko proročanstvo ne odnosi se na mogućnost sraza stroja i čovjeka za šahovskim poljem, već na nešto puno složenije. Budućnost čovječanstva. Jer vrlo je upitno bi li inteligentni strojevi, s mogućnošću razumijevanja i velikom inteligencijom, dopustili da njima upravljaju manje inteligentna i manje sposobna bića kao što su ljudi.
Roboti nemaju socijalni osjećaj i ne vode se našom logikom. Stoga će donositi odluke koje neće uzimati u obzir potrebe ljudi
U bliskoj budućnosti roboti bi mogli voditi svijet, upravljati gradovima, novcem, mogli bi čak upravljati i našim privatnim životima. I pogreške, s ljudskog stajališta, bile bi gotovo neizbježne.
– Roboti i računala nemaju socijalni osjećaj i ne vode se našom logikom. Uzmimo za primjer slučaj velikog, katastrofalnog potresa. U takvim se slučajevima na velikim područjima javljaju golemi požari, a roboti bi, slijedom svoje logike, svu vodu preusmjerili na njihovo gašenje, ne uzimajući u obzir potrebe ljudi. Potom se javlja žeđ, a nedugo zatim i cijeli niz epidemija i bolesti. Robot mora birati između dvije kataklizme, od kojih je jedna žeđ, pojam koji on ne razumije – kaže dr. Michio Kaku, profesor robotike sa Sveučilišta u New Yorku i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za umjetnu inteligenciju.
FOTO: Press Association/PIXSELL
Razvoj robota u posljednjih nekoliko desetljeća doista se odvija puževim korakom. Hondini inženjeri razvijaju Asimova, možda najboljeg humanoidnog robota današnjice, već dva i pol desetljeća, a samo da ga nauče hodati trebalo im je gotovo dvadeset godina. Asimov danas hoda, penje se uz stepenice, rukuje s ljudima i izmjenjuje jednostavne rečenice. No kritični korak je prijeđen i do sljedeće razine razvoja više neće trebati čekati desetljećima već nekoliko godina, a potom sve kraće i kraće. U Japanu je prije desetak godina razvijen PaPeRo, maleni robot visok četrdesetak centimetara koji tada nije bio više od puke igračke. Danas je PaPeRo osobni asistent koji razumije oko 3000 riječi, autonomno se kreće, prepoznaje lica ljudi. I što je najvažnije, uči iz iskustva. Kada napravi nešto dobro, vlasnik ga “pomiluje” po glavi i PaPeRo shvaća da je dobro izveo radnju spremajući pri tome podatke u svoju memoriju. I upravo se na tome temelji novi pristup u razvoju robota. Naučiti ih da uče.
Bez zdravog razuma
– Ono što roboti nemaju i što vjerojatno neće ni imati je zdravi razum. Robot ne zna ono što je svim ljudima očito. Da je voda mokra, da se konopcem nešto ne može pogurati već samo povući. Kada bi pokušali programirati zdravi razum u robote, to bi trajalo desetljećima. Zato ih je bitno naučiti da uče iz iskustva – kaže dr. Kaku.
Prema općeprihvaćenim procjenama, roboti, uvjetno rečeno, danas imaju inteligenciju na razini žohara. Za nekoliko godina mogli bi doći na inteligenciju razine psa. A razvojem tehnologije, koja se razvija eksponencionalnom brzinom, sasvim je izvjesno da će uskoro prestići i inteligenciju ljudi.
A pitanje je što će se onda dogoditi. Kada se razviju robosapiensi, kako futurolozi već sada nazivaju strojeve s inteligencijom na razini ljudskog roda. Hoće li nas uništiti ili će nam biti od neizmjerne pomoći? Na to pitanje odgovor ne mogu dati ni njihovi tvorci. Jedno je sasvim sigurno, svijet za vrlo kratko vrijeme više neće biti isti.
>> RoboEarth - mreža na kojoj roboti mogu učiti jedni od drugih
Božanska Iskra života je u Čovjeku koja se prenosi rođenjem djeteta. Hibrid čovjeka nikada ne može biti čovjek!