Ono na što prvo pomislimo kad govorimo o automatizaciji novinarstva, robotsko pisanje tekstova, neće se dogoditi u većem obujmu. Strojevi neće zamijeniti ljude, ali im mogu pomoći – kaže dr. sc. Marko Velić, voditelj Data Science tima novinske izdavačke kuće Styria.
Tvrdnja Marka Velića ujedno je i opći zaključak projekta “Automatizirano novinarstvo u Hrvatskoj” koje je podržalo Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava, a u sklopu koga smo istražile rade li već hrvatski izdavači s nekim oblicima automatizirane produkcije vijesti te što bi to značilo za novinare i njihova autorska prava; kako o tome razmišljaju izdavači, novinari i čitatelji.
Diljem svijeta kompanije poput Associated Pressa, Forbesa ili The New York Timesa već koriste softver za proizvodnju vijesti, ali i razne druge informatičke alate koji pomažu novinarima i tako djelomično automatiziraju novinarstvo. Osim softvera koji omogućuje pisanje financijskih izvještaja i jednostavnih sportskih vijesti, svjetske redakcije koriste aplikacije poput News Tracera (Reuters) koji može pratiti najnovije vijesti tako da su novinari oslobođeni tog zadatka ili Editora (New York Times) koji pojednostavljuje proces istraživanja i omogućuje brzu i točnu provjeru činjenica.
Softver prepoznaje temu
U Hrvatskoj izdavačke kuće nisu odmakle tako daleko, ali pomaci postoje. Upravo Styria, u čijem su vlasništvu Večernji list, 24 sata i još niz izdanja, ulaže značajne napore na ovom polju, prije svega u smjeru kvalitetnijeg i bržeg plasiranja vijesti i tekstova na portalima. Velić otkriva kako Styrijin Data Science tim radi na projektu koji već ostvaruje 36 posto bolje rezultate nego kad taj isti posao radi čovjek, što se upravo testira na portalu 24 sata.
– Radi se tagiranje i spajanje sadržajno sličnih tekstova tako da se ne povezuju samo ključne riječi već da softver prepoznaje temu o kojoj se piše. Korisnik tako dobiva cjelovitiju i smisleniju informaciju, a novinarima se, i posebice urednicima, olakšava posao koji se radi ručno i u kojem vlada popriličan kaos jer je podložan subjektivnim odlukama, ali i uvjetovan brzinom. Umjetna inteligencija prepoznaje pravi sadržaj, eliminira pogreške i ujednačava procese – kaže Velić. U sklopu istog projekta radi se i na pomoći pri odabiru fotografija, što znači da treba ujednačiti velike baze podataka i olakšati ponudu urednicima koji potom donose konačnu odluku pri izboru fotografije.
Čini se jednostavno, ali nije jer da bi softver uopće mogao obaviti takav posao koristi se computer vision, unaprijeđena verzija koju je napravio Styrijin tim, a već samo otkriće računalnog vida bio je veliki skok u tehnologiji kad je računalo naučilo da može vidjeti i procesuirati podatke.
– Naučili smo mrežu da na temelju fotografije i popratnog teksta donosi pravi rezultat. Za sada imamo znanstveni rezultat i slijedi primjena u praksi – kaže Velić, najavljujući da bi u konačnici trebali dobiti personalizirano iskustvo čitanja portala, gdje bi svatko dobio i svoju naslovnicu.
Podaci postaju tekstovi
Styria nije jedina hrvatska tvrtka koja se bavi projektima povezanima s automatizacijom novinarstva. Varaždinska tvrtka Internet novinarstvo za inozemno je tržište lansirala desetak projekata koji su u potpunosti automatizirani prikazi podataka u obliku koji je prihvatljiv za ljude.
– Svaki pojedini projekt ima u prosjeku nekoliko stotina tisuća stranica koje odgovaraju na različita pitanja na desetke različitih jezika – kaže direktor Krešimir Kovač, objašnjavajući kako je to u potpunosti automatiziran oblik proizvodnje sadržaja, ali rezultat nisu klasični članci, nego više informativni tekstovi koji suhoparne podatke pretvaraju u kratke tekstove.
– Radimo i automatizirano uređivanje uz malo “ljudske” dorade i kontrole. Drugim riječima, na različite, ali precizno definirane načine portali skupljaju različite vrste novinskog sadržaja. Ljudska intervencija svodi se na kontrolu, a urednik je zapravo virtualan i oslanja se na različite povratne informacije prikupljene od čitatelja (“klikanost”, komentiranost, aktivnost na društvenim mrežama, aktivnost unutar samih članaka itd.) – kaže Kovač.
Glavni je posao ove tvrtke još uvijek, međutim, prilagodba novinarstva modernim medijima, a ne automatizirano novinarstvo.
– Prilagodba novinarstva modernim medijima katkad se krivo interpretira i negativno etiketira kao “automatizirano novinarstvo” – ističe Kovač.
Hanza media, uz Styriju najveća novinska izdavačka kuća u Hrvatskoj, za sada ne planira razvijati nijedan oblik automatiziranog novinarstva. Tomislav Wruss, direktor izdavaštva, ističe da “automatizaciju novinarstva u užem smislu tog pojma, kao strojno stvaranje sadržaja, ne smatra jednim od najvažnijih trendova u modernom novinarstvu, ali automatizaciju kao strojno posredovanja sadržaja korisnicima – da”. Wruss naglašava da je tehnološki skok dokinuo privilegiranu poziciju izdavača i omogućio svakom čitatelju da postane proizvođač sadržaja/izdavač.
– Granica masovnih medija i interpersonalne komunikacije uvelike je izbrisana, ono što je tehnologija dala, to je u puno snažnijem obliku oduzela – upozorava Wruss otvarajući bolnu temu i za izdavače i za novinare jer visokotehnologizirano društvo, u kojem je moć koncentrirana u rukama daleko manjeg broja igrača, rastočilo je novinarstvo kao institucionalnu djelatnost rušeći tiraže i brišući novinarska radna mjesta.
Načuo za automatizaciju
Ispitivanje stavova o automatizaciji novinarstva pokazuje da su novinari itekako svjesni utjecaja informacijske tehnologije na svoj posao i status, ali i da smatraju kako ih robot, odnosno softver ne može zamijeniti osim na najjednostavnijim zadacima. Anketa provedena u redakciji dnevnih novina i na nekoliko portala pokazala je da su novinari slabo informirani, a još manje educirani o novostima na polju automatizacije novinarstva.
“Jeste li čuli za automatizirano novinarstvo? Što je po vašem mišljenju automatizirano novinarstvo?” – pitanja su iz ankete na koje je novinar koji radi na web portalu dnevnih novina ovako odgovorio: ”Načuo. Zapravo mi je to teško shvatiti i pojmiti. Valjda neki program koji sam unosi i obrađuje podatke i objavljuje ih.” Urednica na news portalu na isto je pitanje odgovorila: “Sa sintagmom ‘automatizirano novinarstvo’ upoznata sam površno, na razini vijesti o početku primjene posebnih softvera i algoritama u ‘proizvodnji’ vijesti.” Puno je češći odgovor u anketi na ista ova pitanja vrlo kratak: “Nisam čuo/la za automatizirano novinarstvo.” A riječ je o zaposlenicima većih izdavačkih kuća koji većinom rade za tiskana izdanja ili na način tiskanih izdanja i nisu upućeni u napore svojih tvrtki da moderniziraju proizvodnju vijesti, ili, u drugim slučajevima, te tvrtke niti ne pokazuju interes da učine neki korak u smjeru automatizacije novinarstva.
Anketirani novinari većinom smatraju da ih softver neće moći potpuno zamijeniti. “Na početku lanca uvijek mora biti čovjek koji unosi podatke. A i poslije, u procesu proizvodnje, ima mjesta za ljude”, piše novinar zaposlen na webu. “Ne smatram da kompjutorski programi mogu zamijeniti novinare. Promijenili su i mijenjaju naš način rada, ali mu srž ostaje ista”, piše 45-godišnja urednica na news portalu. “Pedeset plus” novinarka odgovorila je na isto pitanje da će kompjutorski programi neke novinare moći zamijeniti, a neke ne, a njezina mlađa kolegica iz iste redakcije mišljenja je da su novinari nezamjenjivi. Jedan kolega ne vjeruje u mogućnost da softver zamijeni novinara u domaćoj medijskoj industriji uz sljedeće obrazloženje: “Pretpostavljam da je to preskupo. Izrabljivanje čovjeka puno je isplativije ili barem traži manja ulaganja.”
Strah za posao
I dok anketa pokazuje da automatizacija novinarstva pothranjuje strah novinara od gubitka već ionako često potplaćenih radnih mjesta, izdavači smatraju da nema mjesta za bojazan. Na pitanje “Hoće li automatizacija novinarstva izazvati gubitak radnih mjesta?” novinari odgovaraju: “Sasvim sigurno”; “I bez automatizacije novinarstvo je suočeno s gubitkom radnih mjesta, a automatizacija je samo korak dalje u tom smjeru.” Proizvođač medijskog sadržaja Krešimir Kovač iz Internet novinarstva pak tvrdi: – Moderne tehnologije olakšavaju život i uvode dodatnu kvalitetu pa ih se stoga ne treba bojati. Ništa nije crno-bijelo, odnosno s njima dolaze i neke neželjene pojave, ali pozitivni pomaci daleko su veći od tih negativnosti.
Štedi vrijeme i novac
Anketa među čitateljima pokazuje pak da oni niti ne razmišljaju o automatizaciji novinarstva i njezinim posljedicama. Uzimaju je zdravo za gotovo, osim kad je riječ o generacijama koje su odrasle davno prije pojave interneta. Žele li preživjeti, jasno je da će se novinari i izdavači morati prilagoditi ovom trendu. Na anketno pitanje “Jeste li čuli za automatizirano novinarstvo? Što je po vašem mišljenju automatizirano novinarstvo?”, čitatelji stariji od 50 odgovaraju: “Ne, nisam čuo/la”, a mlađi: “To je kad računala pišu tekstove” ili: “Za taj termin nisam čuo, ali pretpostavljam da je to novinarstvo u kojem sudjeluje umjetna inteligencija.”
Bez obzira na dob, anketirani čitatelji smatraju da će algoritmi moći zamijeniti novinare samo u pisanju jednostavnih vijesti i da bismo trebali znati je li vijest napisao softver ili čovjek, a brinulo bi ih tko će odgovarati za posljedice pogrešne vijesti koju je napisao robot. “Za posljedice pogrešne vijesti trebali bi odgovarati vlasnik medija i proizvođač robota”, napisao je 26-godišnji student anglistike.
Hoće li redakcije u budućnosti voditi uglavnom inteligentni strojevi ili će ih činiti ljudski reporteri potpomognuti računalima, tek će se vidjeti. Za sada je jasno da umjetna inteligencija u svjetskim redakcijama ima svoje mjesto jer štedi vrijeme i novac te povećava brzinu i učinkovitost, čime pomaže novinarima da održe korak sa sve višom razinom globalnih medija. U Hrvatskoj? Počeo je razvoj softvera koji bi trebali pomoći novinarima i urednicima, a robotsko pisanje vijesti za sada nam je najmanja briga.
Hoće, hoće.