Slovenski pršutski entuzijast i vrhunski poznavatelj pršuta Zoran Memon na VinoCOM-u je održao radionice na temu sredozemnih pršuta s okosnicom na najbolje španjolske pršute Joselito i Cinco Jotas. Memon je svojevrsni sommelier za pršute, završio je profesionalni tečaj rezanja španjolskog pršuta u Malagi u Španjolskoj, ali je i certificirani promotor istarskog pršuta. Iznimno je zanimljivo razgovarati i slušati Memona koji će otkriti i doista neke nepoznate činjenice o deliciji koja je i u nas smatrana nacionalnom, kao što je smatraju u više zemalj sredozmenog kruga. Ali je ima i u Kini. - Pa frižider smo dobili tek prošlog stoljeća, prije toga stoljećima nije bilo nikakvog drugog načina da se meso sačuva osim da ga se na neki način konzervira, pa i sušenjem. Sjetite se samo, recimo, rimske vojske. Te su legije mogle preživjeti samo loveći ili sakupljajući hranu putem ili noseći hranu sa sobom. A ona je morala biti posebno pripremljena, počinje priču zašto uopće postoje jela poput pršuta.
Podučio je kako pršuta ima i u Bugarskoj gdje će ga se naći u pušnicama na obalama Crnog mora, u Mađarskoj gdje ga prave od i u nas vrlo popularne mangalice, ali pršuta ima i u Kini, prave ga u provinciji Zhejiang ali se koristi kao dodatak različitim jelima, iako je znatno stariji od španjolskih ili talijanskih pršuta. Kada se govori o dva najbolja španjolska pršuta, koje će tamo nazivati i najboljima na svijetu, Cinco Jotas pršut je koji se radi od 1879. godine koliko je poznato, gotovo 150 godina. Radi se od mesa svinje sorte iberico, a suši se u Jabugu gdje je klima jedinstvena i pogodna za sušenje, mnogi ga upravo zbog te činjenice i smatraju jednim od najekskluzivnijim pršutom.
Joselito potječe iz Salamance gdje je prvi puta napravljen 1868. godine kao obiteljski proizvod koji se pravi kroz šest generacija. Kao svoj omiljeni pršut istakao ga je i sam Ferran Adria, jedan od najboljih europskih chefova. Vrlo je sočan, po teksturi nešto mekši, a hvale ga i zbog manje triglicerida, kolesterola a više antioksidansa pa ga to čini i blagotvornim. Pršuti su doista iznimni, ali i različiti, jer je Cinco Jotas nešto čvršće teksture i s nešto drugačijim završetkom koji vuče na malo gorčine. Pršut se, poučavao je Memon, reže ručno, do debljine milimetra i pol, a u Španjolskoj će preporučiti i grijanje tanjura, preporuka je 25 Celzija. No, istaći će i kako ne treba zaboraviti kako je Jugoslavija bila zemlja koja je imala nekoliko odličnih pršuta, od kraškoga, drniškog, istarskog, njeguškog, odnosno crnogorskog, a od kojih je drniški ipak bio najpoznatiji. I to toliko da je otišao kao poklon jednoj kraljici.
- Imate odličnu povijest, 1952. godine Josip Broz Tito poklonio ga je kraljici Elizabeti za njezinu krunidbu, a ona ga je nakon toga naručivala svake godine. Tako da je za mene to taj pršut kojega se sjećam iz mladosti i ljetovanja u Dalmaciji, kazivao je Memon. Ipak je iberijski pršut kralj pršuta za Memona, o njemu se vodi i posebna briga na nacionalnom nivou, od 2014. godine vrijedi kraljevski dekret koji definira njegovu klasifikaciju, podijeljen je na četiri vrste koje se označava bojama, crna bi pripadala poznatoj Pata Negri, crvena Belloti gdje spadaju i ova dva najbolja pršuta koji su posjetitelji radionica na VinoCOM-u mogli probati. Najveći naš vinski festival ovim je radionicama pokazao kako je doista i više od vinskog festivala, već je u dobroj mjeri posvećen i gastronomiji.