Artificijelna ili umjetna inteligencija pojam je koji mnogi vizualiziraju kao robote koji će s vremenom pokoriti ljude i uništiti ljudsku vrstu. Znanstveno-fantastični filmovi poput Terminatora najčešća su asocijacija kada se spomene budućnost umjetne inteligencije. Opće je poznato da strah izaziva nepoznavanje materije i nedovoljan broj informacija, a brzi razvoj tehnologije mnogi ne mogu pratiti. Stoga smo odlučili pokušati razbiti strah svima onima koji na spomen pametnih strojeva, robota, računala ili bilo kojeg drugog uređaja osjećaju nelagodu. Istina, ugledni znanstvenici i stručnjaci poput Stevena Hawkinga, Billa Gatesa, Elona Muska... pridonose tom strahu jer govore o mogućim negativnim razvojima tehnologije, nezamislivim. Upozoravaju na mogućnosti koje bi se mogle odviti u nekom budućem vremenu ne bi li potakli svijest i etičnost ostalih kao i na vrijeme kreirali okvire i regulativu u kojem će se tehnologije razvijati u korist i na dobrobit čovječanstva.
Računalni vid
Dakle, kada govorimo o sadašnjem vremenu ili u onom koje će se odviti do kraja ove i sljedeće dekade, roboti, vjerojatno, neće postati svjesni, a još manje samostalno i namjerno zločesti. Smatra to i dr. sc. Marko Velić, koji trenutačno vodi Styrijin Data Science tim.
– U ovom trenutku doista je prerano govoriti o svjesnim robotima, takvo što se ni blizu ne nazire. Kompjuteri koji posjeduju ljudska svojstva nisu tako blizu, no nikada nije prerano razmišljati o budućnosti i biti oprezan u smislu njezina razvoja. Ono o čemu u sadašnjem trenutku možemo govoriti jest jesu li i koliko roboti odnosno strojevi inteligentni, koje to specifične i zahtjevne radnje temeljene na modelima ljudskog razmišljanja mogu obavljati – pojašnjava nam Velić.
Valja znati da pojam artificijelne inteligencije (AI) seže otkad postoji ideja o računalima jer ustvari se radi o tome da smo željeli automatizirati procese i odraditi nešto umjesto čovjeka. Ima niz različitih područja i izvedbi AI-ja, pojašnjava Velić. Primjerice, mnogi nisu svjesni da su detekcija neželjene e-pošte, automatsko tagiranje fotografija, raspoznavanje lica, inteligencija u računalnim igrama ili autonomnim vozilima različiti i specifični problemi koji se rješavaju.
Možda bismo mogli govoriti o jakoj i slaboj inteligenciji, no teško je povući granicu budući da ona ovisi o stupnju integracije u neke sustave. Ono što se sada događa je da jednostavno sve postaje pametno, poput satova, mobitela, automobila te da će postajati sve pametnije. Trendovi govore da će pamet obuzeti skoro sve stvari i usluge koje nas okružuju.
– Kada govorimo o inteligenciji strojeva, onoj koji laici i zovu pravom umjetnom inteligencijom ili kada su strojevi u stanju razmišljati i donositi odluke poput čovjeka, moramo znati da se radi o kompleksnom pitanju. Strojevi su u nekim sferama već puno bolji negoli će ljudi ikada biti. Oni mogu procesuirati veliku količinu podataka u puno kraćem vremenu nego ljudska vrsta. Primjerice, u dijagnostici mogu biti puno bolji od liječnika te je zdravstvo jedno od područja koje ima i imat će velike benefite od umjetne inteligencije – kazao je Velić
– Znatan pomak u AI dogodio se 2012. vezano uz računalni vid. Tada su stručnjaci uspjeli strojeve naučiti da razumiju slike, fotografije, a algoritmi su u konačnici postali puno bolji u prepoznavanju mutnih i neoštrih fotografija nego ljudi. Ne znamo koje su im granice, no takvi algoritmi rade na fokusiranim područjima – kazuje Velić i dodaje – vjerujem da je mnogima čudno da računala to mogu tek pet godina i da za to nisu bila ranije sposobna. Zašto? Jer mi vid uzimamo kao nešto jednostavno i lako, no s inženjerske strane, to je dugo bio popriličan problem te predstavlja prekretnicu u razvoju umjetne inteligencije.
Klasičan i moderan algoritam
Glavna distinkcija između algoritama koji spadaju u modernu skupinu AI i standardnih jest način na koji rade. Kada se radi o klasičnim algoritmima, tada računalu dajete instrukcije kako riješiti problem, jednu po jednu naredbu upisujete i dobijete slijed koraka koji su točno usmjereni na rješenje određenog zadatka. Ono što čini revoluciju jest strojno učenje ili kada dajemo kostur algoritmu i način na koji će učiti odnosno obraditi ogromne količine podataka. Dakle, ne morate eksplicitno navesti kako doći do rješenja, već na temelju podataka i postojećih rješenja računalo samo dolazi do optimalne odluke.
Primjerice, svojedobno je prvaka u šahu Garija Kasparova pobijedilo računalo Deep Blue, kojem su klasično upisani algoritmi, odnosno dani su mu svi ishodi nekih poteza (stablo igre) te je računalo iscrpnim pretraživanjem odgovaralo na poteze. Deep Mind računalo igralo je kinesku igru Go i pobijedilo, dobilo je suvremene naredbe, odnosno sve igre ikada igrane s mogućnošću da samo odluči o optimalnom potezu. Kako kaže Marko Velić, Kasparova je pobijedio klasični program, no protiv Deep Minda ne bi imao nikakve šanse.
A to što su najveći umovi današnjice uključeni u razvoj ovih tehnologija svjesni potencijalnih opasnosti, ustvari je utjeha. A zajednica znanstvenika napredak u AI odlučila je javno objavljivati i na taj način se štiti od mogućih zatvorenih sustava. Demokratizacija može pridonijeti da se svaki napredak koristi na pravi način, a otvorenost i demokratizacija znanja daju sigurnost da neće doći u ruke korporacija i vlada i biti iskorištena za nešto loše, smatra Velić.
>> Ovaj samovozeći kamion odradio je svoju prvu dostavu na putu dugom gotovo 200 kilometara
>> Impresivno: Teslin automobil sam je odvezao vlasnika na posao, ostavio ga i otišao pronaći parking
Artificijelna ?!?!?!? Tko tebi da osnovnoškolsku svjedodžbu... ?