Nije nepoznato da u Hrvatskoj nedostaje IT stručnjaka svih profila. Poslodavci nerijetko muku muče s pronalaženjem inženjera i kvalitetnog IT kadra. Slična je situacija i u Europskoj uniji gdje posljednje procjene govore da će do 2020. nedostajati 500.000 IT stručnjaka. Dakle, posla u IT branši ima. Završetak fakulteta poput zagrebačkog FER-a, PMF-a, varaždinskog FOI-a i ostalih visokih tehnoškola gdje se usvajaju STEM vještine u pravilu osigurava buduće zaposlenje, bilo da se radi u nekoj domaćoj IT tvrtki ili pak stranoj tehnokorporaciji.
Željeli smo provjeriti kakvi su uvjeti rada IT-jevcima u Hrvatskoj, što im je najbitnije u svakodnevnom poslu, što ih drži da ne odu, jesu li točna istraživanja koja govore da milenijci puno polažu na unapređenje svojeg znanja, fleksibilno radno vrijeme, da žele raditi samo ono što im je zanimljivo. Ukratko, da su specifični jer imaju novi pristup poslu i zaposlenju – u neprekidnoj potrazi za novim izazovima u radu i vrlo jednostavno mijenjaju poslodavce.
Zato smo svratili u Combis
Biti developer ili razvojni inženjer u domaćoj IT tvrtki, pitate li Krunoslava Sabljaka (36), dobra je stvar. Naime, on je zaposlen u Combisu već 11 godina, što je zasigurno odlična referenca za obje strane. U tom svjetlu, Krunoslav je zapravo, kako sam kaže, tradicionalan i nimalo ne pripada nepredvidivoj generaciji koja nije sklona dugoročnijim obvezama. – Vjerujem da svi mladi ljudi žele slične stvari kada se radi o poslu. Žele sigurnost i mogućnost razvoja, naravno, uz pristojnu plaću. Sasvim normalne stvari. I u tome se generacijama nije ništa promijenilo, mladi ljudi koji dolaze k nama jednako se ponašaju kao što smo se i mi ponašali nekoć pri prvom zapošljavanju. Jedina je razlika što oni sada malo više znaju od nas tada.
– Istina je da ako posjeduješ specifične i tražene vještine, imaš više izbora, no istodobno to ne znači da odlaziš i napuštaš radno mjesto samo zato da bi otišao na veću plaću, već procjenjuješ što ti to može donijeti – kazuje Krunoslav te dodaje da je imao ponuda, i to doista dobrih, no nisu mu bile primamljive. Ono što ga je zadržalo i još ga drži u Combisu jest to što je, kako kaže, rastao s tvrtkom. Kada je zaposlen, a bilo je to 2006., bilo je dvadesetak developera, sada pak, više ih je od 50. Uz to je uključen u procese i smatra da je postao dio kulture tvrtke. Upravo ekipa, atmosfera i širina zadataka koje obavlja u Combisu dovoljna su mu motivacija da svaki dan daje sve od sebe na poslu. A posao, baš zbog raspona mogućnosti učenja i dodatnog razvoja, potpuno mu odgovara, kaže Krunoslav koji radi kao softver arhitekt.
U cijeloj toj priči treba naglasiti, smatra Krunoslav, da uz dobar posao neizbježno stižu i odgovornosti i to čini tu zadovoljavajuću cjelinu. Danijel Čengija, senior CRM konzultant za implementaciju Dynamics CRM rješenja, devet je godina u Combisu i uglavnom se slaže s kolegom. I također ne namjerava, barem kako sada stvari stoje, mijenjati tvrtku. – Prednost je rada u Combisu što se ovdje čovjek i osjeća kao čovjek, kao dio tima.
Postoji razumijevanje kolega i priznanje za rad – kazuje Danijel koji smatra da mijenjanje tvrtki nije neka sreća jer uvijek zahtijeva ponovno uklapanje u sredinu. Uostalom, zašto bi mijenjao nešto ako mu je dobro. Sigurnost radnog mjesta, gdje se ne mora brinuti o dodatnim administrativnim radnjama, potpuno mu odgovara. Kada govori o poslu koji obavlja, motivacija mu je vrlo jednostavna. – Kada radite nešto što naposljetku ima učinka i možete vidjeti što ste učinili, a da je pritom ispalo dobro, dobar je osjećaj, a ako to ljudi oko vas također vrednuju na pravi način – to je velika stvar. U Combisu sam imao priliku raditi i na poslovima za unapređenje internih procesa. Radio sam s Combisovcima unutar tvrtke i suradnja je sa svima bila odlična. Uvijek je, uz plaću, prisutan i taj element poštovanja koje imate od kolega i to vrijedi – pojašnjava Danijel Čengija (32).
Ono što IT-jevci imaju kada se radi o poslu, jest izbor. – U IT-ju zasad nema straha. Posla je sve više i potražnja za IT stručnjacima i dalje raste.
Taj trend se neće mijenjati idućih godina jer prostor za poboljšanje nema kraja. Tehnologija je sve modernija i s naglaskom na proizvodnju naprednijih softvera. Za ljude koji žele pratiti novine koje nam svakodnevno dolaze i koji prihvaćaju izazove cjeloživotnog učenja IT je sredina upravo za njih.
Ne uskoj specijalizaciji
Ono što bi Krunoslav savjetovao novim generacijama kada se radi o IT-ju svakako je to da nastoje steći što šire znanje. Uska specijalizacija, primjerice, za samo jedan programski jezik, dovodi vas u situaciju da uglavnom obavljate slične radnje.
Programere već i nazivaju “šljakerima” budućnosti.
– Da, upravo uska specijalizacija je to zlo. Jer poslodavci su vrlo često nemilosrdni. Kada traže usko specijalizirane ljude, to znači da ih lakše mogu zamijeniti i pri tome manje platiti. Stoga, mladi ljudi, studenti trebaju težiti širem spektru znanja. Fokus na mali dio, koliko god stručni bili, zapravo postaje rad na traci, što nikako nije u korelaciji s razvojem, bilo poslovnim bilo ljudskim. A posebna je šteta ako nakon godina i godina školovanja zapravo završite na takvom radnom mjestu jer jednostavno ne odgovara uloženom trudu – smatra Krunoslav Sabljak.
Obojica Combisovaca, kako tvrde, tradicionalni su što se životnog puta tiče. Škola, posao i obitelj, kažu, donosi im mir. Krunoslav Sabljak voli sve što radi obaviti uz stopostotni angažman, pa nakon kraja radnog vremena ili kad završi dnevne obveze jednostavno iskopča posao kao funkciju i prebaci se na obiteljsku ulogu.
– Tako funkcioniram. Moram se odmoriti da bih drugi dan bio opet u formi i radio najbolje što mogu – kaže Kruno.
Danijel, pak, malo posla ipak nosi doma. Ne mogu se potpuno iskopčati usred nekih projekata. Promišljam o njima i doma, no ne mislim da mi to šteti.