Nema kameru! Ne prikazuje flash! Ne mogu slušati glazbu dok pišem mail! Ne mogu slike prikazati na TV-u! Ružno je ime – Amerikance asocira na higijenske uloške!
Samo je to dio vriske koja se mogla čuti u danu poslije noći triježnjenja od čarobnjačke seanse koju je 27. siječnja u San Franciscu izveo prvak Applea Steve Jobs. Taj je 55-godišnjak, uostalom, poznat po opsjenarskom djelovanju na publiku, po tome što mu svatko tko mu upozna opus duguje dubok naklon.
Njegovi vršnjaci poput Billa Gatesa, Paula Allena, Stevea Wozniaka... odavno su se povukli iz operativnih poslova. On je jedini od velikana među pionirima osobnoga računalstva koji je ostao. Appleu nije lako: ne smije se ni nakašljati jer će to netko čuti i zaljuljat će se cijene dionica s kodom AAPL.
U kulturnom centru Yerba Buena Jobs se pojavio na pozornici prvi put nakon rujna 2008., kad je – aludirajući na pogreškom objavljen svoj in memoriam – publiku nasmijao pozdravom: “Vijesti o mojoj smrti jako su preuveličane”.
Od siječnja 2009. bio je odsutan zbog liječenja, u travnju su mu transplantirana jetra, a od srpnja ponovno radi punom parom, upravo onako kako ga prati zao glas: kao najgoreg poslodavca na svijetu, zato što je previše moćno gunđalo i cjepidlaka koji se miješa u svaku pojedinost projekta. Naravno, drugi znaju da su i njegovi pritisci na zaposlene u istraživanju i razvoju dio čarolije koju poslije otkrivaju na napravama s obrisima odgrizene jabučice.
Cijena Appleovih dionica sve je više rasla što su češće lokalne novine u San Franciscu bilježile da je na parkiralištu viđen njegov mercedes SL 55 AMG. Znali su da je njegov jer je jedino njemu, među svim stanovnicima Beverly Hillsa i Hollywooda, policija dopustila da se vozi bez registracijskih pločica. Jedino su ih njemu krali!
Tajne iz azijskih glasila
Oni koji Jobsa prate i poznaju kao osobu znali su da užurbano radi na nečem važnom. Nervozno je odgovarao na pitanja tipa “zašto se Apple ne pridruži svima koji proizvode novu kategoriju prijenosnih računala?”
– Apple si ne može dopustiti da proizvede nešto tako loše, s tako malo mogućnosti, a k svemu samo zato da bi se uklopio u trend – nekoliko je puta odlučno opovrgnuo nagađanja. Da Apple priprema nešto drugo bilo je očito i kad je za 278 milijuna dolara u travnju kupio znanje, prava i ljude tvrtke P. A. Semiconductors, inženjersku ekipu od 150 ljudi koji kreiraju procesore. Što se zapravo događa postalo je jasno iz dalekoistočnih poslovnih glasila kada se pročulo da netko na veliko kupuje sve raspoložive memorijske čipove.
Sve se povezalo kad je na industrijskom tržištu počela slična nestašica najkvalitetnijih LCD ekrana. Takva strategija, s karakterističnom tajanstvenošću, uz Appleov nepropusni sustav koji zaposlenicima onemogućuje da novinarima došapnu na čemu se radi te nesvakidašnju šestomjesečnu tišinu, upućenima su bili znak: Apple radi na malom računalu i taj posao smatra iznimno važnim.
A kritičari?
Oni su graktali i na iPod i na iPhone. I prošli su kao skeptični zaposlenici u Appleu.
Navigacijski uređaj s najvećim ekranom
Na zaslonu dijagonale 24 centimetra može se napraviti mnogo toga. Jedna je od fascinantnih činjenica to što je iPad, uza sve što jest, i navigacijski uređaj s neusporedivo najvećim ekranom. A nije i najskuplji, iako je sigurno najsposobniji! Proizvođače automobila mami da za njega ugrade pripremu, kao dosad za iPod i iPhone. Tehnički, spajanje je identično. Osim Detroita i softveraša, iPad će nesumnjivo pratiti i golema industrija raznih dodataka.
{fw4k_gallery}
Nije da kudim ali 16GB u odnosu na recimo 130 GB prosječnog notebooka ...sucks. Ustvari sam ljut na Jobsa jer je izbacio bilo što, samo da se čuje.Trebao je to propisno napraviti pa onda...nek se zna