Konačno je i ljeto završilo! Nisam među onima koji radije biraju zimu umjesto ljeta. Upravo suprotno. Nisam kritizirao ljeto ni kad su bile one nesnosne sparine. Ali kraj ljeta znači da će ekipa na Facebooku konačno prestati nas s 'kontinenta' daviti onim fotkama s plaža. Čovječe, jedna ili dvije fotke su dovoljne, ne trebaš cijeli set. Opet.
Osim ako si na ljetovanju s obitelji, uključujući i klince, tada je OK i krcaj fotki koliko ti drago. Naučio sam prihvatiti da roditelji nemaju mjere kada je u pitanju neodoljivi podmladak pa je se može očekivati da će im uvijek zid na Facebooku biti pun djece u novim avanturama. Kao što će, kad se konačno uspijemo poloviti na kavi, govoriti većinom o svojim klincima. To je jednostavno tako.
Koliko god smo, prigrlivši Facebook, svi pomalo prodali dušu vragu, odnosno Zuckerbergu, ima jedna Fejs-mogućnost koja mi se sviđa. A to je odobravanje tagiranja. Često se ljudi znaju zaigrati s tagiranjem pa to čine u raznim prilikama. Čak i u noćnom izlasku, ne razmišljajući pritom u kakvoj su situaciji ni o tome odobravaju li druge osobe, naročito one tagirane, taj čin.
Jeste li ikad zamjerili prijateljima što su vas tagirali na fotki bez pitanja? I to na fotki koju sami ne biste izabrali? Dogodi se i najboljima...
Nepisano pravilo Facebook-bontona o tagiranju kaže da je najbolje nikoga ne tagirati bez pitanja, odnosno ne objaviti nečiju fotografiju ako tu osobu niste pitali slaže li se ona s objavom. Neki pak nemaju problema s time i ne smeta im što god objavili. Sto ljudi, sto ćudi. No nijansiranje je pogotovo bitno pri objavi fotografija na društvenim mrežama jer su one najuočljivije i danas su postale norma komunikacije.
Zato, ako već niste, svakako si namjestite postavke Facebooka na autoriziranje tagiranja. Još je bitnije da jasno kažete partneru ili prijateljima što je OK, a što nije u javnoj objavi na društvenim mrežama kada spominjete ili tagirate jedni druge.
Fotografije na društvenim mrežama danas gotovo da više dođu kao vrsta trenutačnog komuniciranja, a manje kao arhiviranje fotoalbuma za kasnije gledanje. Često ćemo prije fotografijom otkriti što radimo i gdje smo nego što ćemo napisati cijelu suvislu rečenicu. Fotografija ipak govori tisuću riječi, zar ne?
Stvaramo više sadržaja nego ikad prije u povijesti. No većina digitalnog prostora odlazi na fotografije i video, a sve manje na tekst.
Stoga je razumljivo što je objavljivanje privatnih fotografija u žiži tema u krugovima prijatelja. Što više prijatelja objavljujete na fotografijama, veća je mogućnost da ćete nekoga i zakinuti ili zamjeriti se nekome ako sliku niste dogovorili za objavu.
Kada uskoro zaživi Facebookova 'dislike' varijanta, dobit ćemo još više emocija povezanih uz fotografije koje objavljujemo na svom ili gledamo na profilima prijatelja. Možda će to biti i novi alat za trolove pa će dovoditi i do još većeg kaosa na našim Fejs-zidovima. Ali bit će to svakako i dobar izazov za dosad nenadmašni, ali i pomalo 'uspavani' like, koji nam je često izgovor da ne napišemo nekome jedan suvisao komentar. 'Evo, kliknut ću ti lajk i time sam obavio Fejs-dužnost, imam dokaz da sam ti vidio objavu'.
Nemojte se skrivati iza lajkova, ako vam se već nešto sviđa ili želite nekome dati podršku, unesite iskren komentar i time ćete postići puno više nego automatskim lajkanjem.
Psiholozi su ustvrdili da je ostavljeni komentar puno važniji za održavanje i poboljšanje međusobnog odnosa nego što je to lajk. Također, komentar će i puno češće donijeti i reakciju te veće zadovoljstvo i pošiljatelju i primatelju.
Bilo bi zanimljivo vidjeti i evoluciju lajka, recimo kada bi Facebook uveo definiranje poticaja za lajk. "Lajkam ovo jer si ti super", ili "lajkam ovo jer podržavam tvoj stav", ili "lajkam ovo jer nemam sad što drugo raditi"... Mogućnosti su beskonačne!
Ovaj članak izašao je u novom broju magazina iQ koji možete naći na kioscima