Mi stariji gameri redovito mlađim naraštajima pričamo o starim igrama, o vremenima kad su igre bile rjeđe, dulje je trebalo da se naprave i rađene su s puno više pažnje, imale su zanimljivije i dublje likove koji bi ostajali u sjećanju dugo nakon što ih ugasimo te smo ih se uvijek rado prisjećali. No teško je to nekome objasniti danas kad svaki tjedan izađe nova igra, a od njih sto jedva je pet pamtljivih. Već zaista dugo nisam zaigrao nešto što je u meni pobudilo emocije prema likovima i priči, gdje me zabrinjavao kurs koji sam zacrtao zbog opasnosti da će me odvesti krivim putom i presuditi jednom od mojih suputnika. Već dugo nisam zaigrao nešto kao što je Banner Saga.
Prvo što će vam upasti u oči u Banner Sagi jest predivan stil koji neodoljivo podsjeća na zlatne dane Disneya, dok se još sve crtalo i bojilo rukom, a uz vikinšku tematiku i mitologiju, cijela igra ima originalan i ugodan ambijent što se ne mijenja čak ni u borbi, u kojoj je atmosfera istovremeno ispunjena hladnoćom i melankolijom. Kad bih igru morao usporediti s nečim modernim, rekao bih da je poput Igre prijestolja s puno manje loše glume i puno više snage antičkih epova.
To je zapravo jedna od najvećih kvaliteta ove igre, priča i dijalozi koji nisu ograničeni samo na međuscene i animacije.
Trebati će vam nešto vremena da pohvatate povezanost između likova, rasa i stvorenja koji se pojavljuju u igri, dobrim dijelom jer koriste stare izvorne nazive, no to samo produbljuje postupno spuštanje u svijet ove igre. Najvažnija su dimenzija ove igre odluke koje za sobom povlače posljedice puno dramatičnije od onih na koje smo navikli u današnjim igrama, većinom počinju jednostavno, a ponekad potpuno mijenjaju tijek igre i priče. Među lakšim je odlukama, recimo, pustiti vrckavog lika za kojeg ste se vezali u borbu te poslije doznati da je poginuo u bitki u koju ste ga poslali, no tu su i puno veće odluke, npr. uništiti ili ne drevni most koji su sagradili Varli i tako dovesti u pitanje savez između ljudi i Varla. Nemogućnost spremanja pozicije gdje želite tjera igrača da živi sa svojim odlukama i kad nije zadovoljan posljedicama koje su te odluke donijele. Kad se situacija u kojoj je vaša povorka ne razvija kako želite, ali idete dalje mireći se sa situacijom, to ostavlja u vama onaj osjećaj kao kad omiljeni lik umire u knjizi.
To je i dobar test karaktera, koliko ste voljni gurati i opstati kad se situacija okrene protiv vas i očekivanja, kad nema mogućnosti ispravljanja lošeg odabira (osim krenuti iznova). Banner Saga je taktički role-play s više-manje standardnom borbom na poteze (turn-based), ako ste igrali bilo koju turn-based strategiju, znate što možete očekivati. Valja napomenuti da je Banner Saga izuzetno teška čak i na najlakšim postavkama te će okrutno i bez milosti kazniti brzoplete odluke. Igra zahtijeva taktičko razmišljanje, a ja nisam baš najbolje prošao i uza sav trud dobar dio borbi sveo se na odugovlačenje i umaranje protivnika, no ni to nekad nije upalilo.
U odabir boraca za bitke opet se upleće priča! Dobar dio likova nisam uopće koristio samo zato što se nisam htio odvojiti od njih!
Banner Saga zaslužuje sve pohvale i divljenje zbog umjetničkog i audiosegmenta. Bez svog unikatnog stila, izgleda i ambijenta ovo bi bila samo još jedna role-play strategija, ali zato što briljira u tim područjima, ona je puno više.
Nažalost strategije na poteze jedan su od manje popularnih žanrova stoga ovu igru ne mogu preporučiti svima, ali preporučujem da barem probate! Igra košta 23 eura na Steamu, što i nije tako puno jer onima koji su željni izazovnije strategije na poteze ovo bi trebalo biti obvezno štivo!
>> Povijest žanra - pucačine iz prvog lica
>> Company of Heroes 2 - njemačka invazija, sovjetsko osvajanje