Ljubitelji strateških igara u realnom vremenu (real time strategy ili RTS) posljednjih godina rijetko dobivaju kvalitetan i dugoročno zabavan uradak. Jedine takve strategije u posljednjih nekoliko godina koje su i ostale jesu Company of Heroes i Starcraft 2, a većina drugih manje poznatih uradaka, npr. Wargame, igra se drugačijim mehanikama i stilovima igre. Nijedan od tih naslova ne daje onaj staromodni osjećaj kakav je prije mnogo godina davao Command and Conquer ili Warcraft. Za sve ljubitelje staromodne strategije koja svejedno donosi pregršt novina stigla je strategija koja neće samo ponuditi predivnu grafiku i već spomenuti ugođaj nego donosi i novo značenje terminu "totalni rat" – ratovanje će vas ne samo voditi kroz solarne sustave i galaksije nego će vam omogućiti da na protivnikovu glavu spustite – mjesec!
Iako Planetary Annihilation donosi mnoge revolucionarne novine, u biti je to nasljednik stare strateške igre Total Annihilation iz 90-ih godina koja je među prvima koristila pravi 3D teren. Stil je igre zapravo jednak, svaku bitku počinjete s commanderom, ključnom jedinicom koja gradi osnovne građevine i ima popriličan arsenal oružja. Cilj je svake bitke uništiti protivnički commander, što nije uvijek jednostavno jer se morate probiti kroz njegovu vojsku, obranu, baze, a ponekad ga i loviti između nekoliko planeta. Priča prati onu originalnu iz Total Annihilationa i nema neku dubinu – naime, sve "rase" u ovoj igri automatizirane su robotske vojske koje su odavno nadživjele svoje tvorce i sada jednostavno prate svoje programe: pronađi i uništi sve pripadnike protivničkih vojski.
Što je ostalo isto? Stil igre jednak je kao u originalnom Annihilationu, commander gradi osnovne građevine, elektrane i ekstraktore metala (dva osnovna resursa), tvornice robota, tenkova, aviona i brodova. Na raspolaganju vam je široka paleta tenkova, robota, aviona i bombardera, svaki ima dobre i loše osobine, a samo strateškim korištenjem svog arsenala možete izvojevati pobjedu. Jedinice su dobro izbalansirane i gomilanje jedinica jednog tipa funkcionira samo ako je dobro isplanirano. Primjerice, skupite gomilu najjačih tenkova i pošaljete je na protivnikovu bazu, no ako je ne zaštitite od zračnog napada, protivnik će je začas rastaviti najslabijim bombarderima. Čak je i kompjutorski vođen protivnik izuzetno pametan i tražit će rupe u vašoj obrani te tamo usmjeriti svoje napade. Osim široke palete jedinica, tu je i široka paleta obrambenih i topničkih građevina, od ukopanih haubica koje imaju skroman domet preko "debelih Berti" koje mogu pucati između kontinenata do nuklearnih bombi koje mogu putovati između planeta.
Total Annihilation po mnogočemu je revolucionaran, grafika je prelijepa, zvukovi dobri, a glazba dodaje svemu poseban SF ugođaj
Najveća je novina što niste vezani za jedan planet i rijetko će bitka ostati samo na jednom planetu. Svaku bitku počinjete u solarnom sustavu koji može imati nekoliko planeta, asteroida, mjeseca, čak i plinovite divove na koje ne možete sletjeti, ali možete graditi u njihovoj orbiti. Igra se većinom orijentira na multiplayer borbu između igrača, no ima i kampanju za jednog igrača nazvanu Galactic War u kojoj počinjete samo s osnovnim tehnologijama, a sve druge morate zaraditi zarobljavajući sustave i planete. Igra proceduralno generira solarne sustave i planete pa će se svaka borba voditi na drugačijem planetu i u drugačijim uvjetima, usto planeti istog tipa nemaju istu površinu, a čak su i orbite planeta različitih radijusa, što znači da projektili i transporti moraju njima dulje putovati. No najrevolucionarnija je mogućnost da planetoidi određenih veličina ili tipova (metalni planetoidi, npr.) mogu biti pretvoreni u oružje. Većinu manjih planetoida možete pretvoriti u goleme projektile ako na njima sagradite masivne raketne motore i sudariti ih s planetom koji je okupirao vaš protivnik (usput budi rečeno, to izgleda više nego impresivno). Metalne planete možete doslovno pretvoriti u zvijezde smrti s masivnim laserom i potpuno izbrisati bilo koji planet. Budući da se borba odvija istovremeno na nekoliko planeta, tvorci su osigurali nekoliko korisnih sustava koji igraču omogućuju da lakše snalazi u kaosu. Jedan je od tih sustava image-in-image odnosno slika u slici. Bilo koju jedinicu možete označiti i držati je na oku u posebnom prozoru kojim možete manipulirati kao i bilo kojim prozorom u Windowsima. Osim toga, svaka uzbuna i poruka vašeg kompjutorskog vodiča ima manju sliku u slici pa odmah možete vidjeti što se događa, a kliknete li na nju, transportira vas na mjesto uzbune.
Total Annihilation po mnogočemu je revolucionaran, grafika je prelijepa, zvukovi dobri, a glazba dodaje svemu poseban SF ugođaj. Za ljubitelje klasičnih strategija ovaj je naslov ispunjenje snova, no treba istaknuti nekoliko detalja. Iako je već mjesec dana izdana i službeno gotova, to nije posve točno. Dobar je dio igre nedovršen ili treba poliranje, neki dijelovi nedostaju, a nadogradnje su redovite. Usto je ponajprije namijenjena mrežnom igranju jer Galactic War, iako u početku zabavan, ubrzo postane repetitivan. Igra je odlična i nudi klasičnu strategiju koju priželjkujemo pa fanovi Supreme Commandera i Total Annihilationa ne moraju ni razmišljati: ovo je igra za njih i svakom ljubitelju RTS žanra preporučujem da barem proba.