Veliki projekt državnog interneta kasni, novac EU fondova nije iskorišten, čeka se novi

Preduvjet za digitalizaciju države, naravno, kvalitetna je infrastruktura, u ovom slučaju kvalitetne mobilne i fiksne mreže koje omogućavaju brzi internet, odnosno povezivost. I dok je u gradovima i svim onim područjima gdje telekomi imaju komercijalni interes to dobro riješeno, čak i odlično kada se radi o mobilnim mrežama, a malo manje odlično kada su u pitanju fiksne mreže, u ruralnim dijelovima i onima koji se nalaze na teško dostupnim područjima i dalje ne stojimo dobro.
Ocjena za cjelokupnu povezivost po europskom indeksu digitalizacije društva i gospodarstva jedva je dovoljan. Naime, nalazimo se na začelju kolone zemalja članica EU, odnosno na 24. mjestu u tom segmentu DESI indeksa. Dijagnozu je postavila Europska unija i već se dugo s njom borimo iako stanje nije neizlječivo. Europa nam je iz svojih fondova ponudila novac i odobrila ga, jer zacrtali su cilj da do 2030. svi u EU imaju ultrabrzi internet.
Dakle, EU nam je odobrio novac, a vijest je objavljena istoga dana kada je odobren novac za izgradnju Pelješkog mosta. No čini se da naši kapaciteti i volja jednostavno nisu bili na razini da uspješno odradimo dvije kapitalne stvari istovremeno.
Pelješki most izgrađen je i otvoren, dok internet u ruralnim dijelovima, posebice fiksni, nije još ni blizu. Još uvijek nema položenog kabela koji je u funkciji u takozvanim bijelim područjima koja su financirani novcem EU.

Pristupna i agregacijska mreža
Za početak valja razlikovati dvije stvari za koje smo tada, prije nekoliko godina, osigurali novac. Radilo se o pristupnoj fiksnoj i agregacijskoj mreži. Pristupna mreža je ona koja se gradi do kućanstava i za koju su natječaji odrađeni te se uglavnom odnose na javno-privatna partnerstva jedinica lokalne samouprave i telekoma. Od jeseni stižu izvještaji obaju telekoma – HT-a i A1 Hrvatska, koji su sudjelovali u tim natječajima i dodatno investirali, o tome da su projekti spremni te da je odrađena priprema za konačno polaganje kabela, a negdje su već i položeni. Tvrdi se da će do kraja 2023. biti u komercijalnoj funkciji. Dakle, mogli bismo reći da je gradnja pristupnih mreža počela.
Istina, nije bilo dovoljno novca za sve što se željelo napraviti, u toj prvoj financijskoj perspektivi do 2020., stoga je dodatni novac država osigurala u Nacionalnom planu otpornosti i oporavka. Radi se o 800 milijuna kuna, s tim da nam iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kažu da će u tom dijelu još biti potrebna dodatna ulaganja telekoma i jedinica lokalne uprave od 200 milijuna kuna. Tako su pristupne fiksne brze internetske mreže, mahom svjetlovodni kabeli, možemo zaključiti, manji problem od drugog dijela, takozvane agregacijske mreže.

Agregacijska mreža je, slikovito rečeno, autocesta, dok su pristupne mreže svi izlazi do kuća koji na njoj postoje. Budući da je jasno da je agregacijska mreža u arhitekturi povezivosti iznimno bitna te da bez nje zapravo nema ni pristupnih mreža, a pri tom ni mobilnih, jer i bazne stanice moraju kabelima biti povezane na glavne putove – točnije optičku agregacijsku mrežu, upravo je ova mreža ključna za kvalitetnu povezivost. Kada se razgovaralo o tome treba li država graditi agregacijsku optiku, jer HT kao nasljednik državnog telekoma već je dobrim dijelom imao preduvjete za moderniziranje svojeg nasljedstva i gradnju novih mreža, odluka je pala da takva kritična infrastruktura mora biti u vlasništvu države.
Sve je izgledalo idilično, novac je odobren, govorilo se o projektu "velikog državnog interneta" koji će povezati sve dijelove države i pri tom omogućiti jačanje konkurencije na terenu, jer više neće postojati samo agregacijska mreža HT-a već i ona državna. Svi i u najzadnjem kutku Lijepe Naše tako će imati mogućnost dobiti ultrabrzi internet s brzinama većim od 100 megabita u sekundi.

Veliki državni projekt
Projekt izgradnje nacionalne agregacijske širokopojasne optičke infrastrukture sljedeće generacije, poznat i pod nazivom NP-BBI, podrazumijevao je izgradnju pasivne svjetlovodne infrastrukture do ciljanih naselja u prigradskim i ruralnim područjima, u duljini većoj od 5000 kilometara. Dok su ciljne skupine unutar navedenih naselja i javne ustanove, odnosno nacionalni, regionalni i lokalni Vladini uredi i podružnice, uključujući obrazovne, zdravstvene, kulturne, turističke i pravosudne ustanove, namijenjen je i komercijalnim operatorima i lokalnim upravama. Ukupna financijska sredstva za provedbu programa iznosila su 101,4 milijuna eura, od čega je 85 posto iz fondova EU, a preostalih 15 posto trebala je osigurati RH.
Nositelj projekta izgradnje agregacijske mreže tzv. velikog interneta jest Ministarstvo mora prometa i veza. Rok koji se ugovorio s EU bio je kraj 2023. godine. Za tehničku provedbu zaduženi su Odašiljači i veze, državna tvrtka koja, osim izgradnje agregacija, upravlja objedinjenom optičkom mrežom javnih poduzeća poput HEP-a ili HŽ-a, u onom dijelu koji se može komercijalno ponuditi.
Od samih početaka zapinjalo je s tim projektom. Prvo je OiV čekao da država odobri sve birokratske forme i dokumente koji su bili potrebni da procesi otpočnu, a potom i EU. A kada se to sve dogodilo, počela je muka po javnim natječajima koji su se mahom otezali zbog žalbi na natječajnu dokumentaciju. I zapravo se dosad još nije dogodilo ništa konkretno. Početkom listopada upitali smo OiV u kojoj su fazi. Tada su nam rekli da "cjelokupna provedba javne nabave upravljanja projektom, uključujući ishođenje nužnih prethodnih suglasnosti, traje već gotovo 15 mjeseci do danas te dobrim dijelom kasni zbog uloženih žalbi tijekom trajanja postupka. U međuvremenu, uspješno je održano otvaranje ponuda za usluge upravljanja programom. Nakon toga uslijedili su propisani javno-nabavni postupci kao što su analize pristiglih ponuda, traženje pojašnjenja i popratnih ažuriranih dokumenata i sl. Ono što slijedi je suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (MMPI) kao nositelja programa, donošenje odluke o odabiru ili poništenje, rok mirovanja, rok za žalbe te, ako ih ne bude, potpis samog ugovora usluge upravljanja programom izgradnje NGN agregacijske infrastrukture. Očekivano vrijeme za navedeno jest kraj listopada, odnosno sredina studenog." Kako u odgovoru OiV-a nastavljaju: "Nabava usluge projektiranja i izgradnje pokrenut će se neposredno nakon odabira dobavljača za upravljanje projektom (Q4 2022. – Q1 2023.), a nakon što se s odabranim dobavljačem pripremi dokumentacija za nabavu navedenih usluga. Implementacija, odnosno početak radova, pokrenut će se neposredno nakon provedenih prethodno navedenih javnih nabava, očekivano do sredine 2023. godine."

Umjesto '23 bit će krajem '25?
Usto smo doznali da je planirani, novi rok za završetak izgradnje s kraja 2023. pomaknut na kraj 2025. godine. Usto su iz OiV-a poručili kako zajedno s Ministarstvom ulažu dodatne napore da bi se završetak postupaka javnih nabava proveo što prije te se stekli uvjeti za implementaciju planirane agregacijske infrastrukture.
Budući da je kraj listopada tu, a vijest o tome tko je odabran za upravljanje programom još nije stigla, poslali smo upit u nadležno Ministarstvo iz kojeg su nam potvrdili da je OiV u postupku odabira za uslugu upravljanja programom izgradnje NGN agregacijske infrastrukture te da se uskoro očekuje donošenje odluke o odabiru te nastavak projekta.
Na pitanje očekuju li zbog kašnjenja možda kritiku Europske komisije i postoji li opasnost da bude opozvan iz Ministarstva kažu: "Iako je provedba projekta u kašnjenju u financijskoj perspektivi 2014.-2020. s obzirom na dugotrajnost postupaka javne nabave, nastavak financiranja projekta izgradnje nacionalne agregacijske širokopojasne infrastrukture i povezivanje ciljanih javnih korisnika predviđen je kroz program Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027. te se konačna realizacija projekta očekuje u financijskoj perspektivi 2021.-2027."

Agregacijska mreža će se, dakle, financirati iz novog višegodišnjeg financijskog okvira, onog od 2021. do 2027., što znači da je novac koji smo trebali iskoristiti ranijih godina nepovratno izgubljen.
Naime, riječ je o projektu koji se trebao financirati iz sredstava Kohezijskog fonda iz ranijeg razdoblja, u okviru kojega se projekti moraju završiti do kraja 2023. godine, a iz odgovora Ministarstva posve je jasno da na to više ne računamo. Hrvatska je, doduše, zajedno s još 10 članica EU u svibnju od Europske komisije zatražila jednogodišnje produljenje rokova za korištenje strukturnih fondova u sklopu europskog proračuna za razdoblje od 2014. do 2020. godine, i to zbog nepredviđenih događaja vezanih uz pandemiju koronavirusa i rat u Ukrajini, no pozitivan odgovor do sada nije stigao, a neslužbene informacije govore da Komisija nije sklona takvoj ideji.

Gdje je novac?
Novac koji ne uspijemo potrošiti do kraja iduće godine bit će izgubljen, a na to je u posljednjem izvješću upozorio i Europski revizorski sud, kontrolna institucija EU nadležna za reviziju prihoda i rashoda svih tijela EU. U izvješću za 2021. europski revizori upozoravaju kako bi, s obzirom na skori istek rokova, neke zemlje morale ubrzati korištenje novca iz prošle financijske perspektive "kako bi se izbjegao opoziv sredstava". Uz to upozorenje izvješće donosi i tablicu po kojoj je Hrvatskoj preostalo još 46 posto sredstava iz ESI fondova koje treba iskoristiti. Hrvatska je pritom na vrhu tablice po postotku neiskorištenog novca, a slijede je Slovačka i Malta, dok je na dnu tablice Irska, s manje od 20 posto neiskorištenog novca. Iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU stižu, doduše, umirujuće poruke o ugovorenosti većoj od 127 posto, što bi značilo da Hrvatska "na lageru" ima projekte koji bi u zadnji tren mogli nadomjestiti one koje se neće stići ostvariti, no taj podatak ništa ne znači kad je u pitanju izgradnja agregacijske mreže.
Iako se ne može reći da je projekt propao i da se neće provesti uz pomoć EU fondova, njegovo prebacivanje u novi višegodišnji proračun smanjuje prostor za financiranje nekih drugih mogućih velikih projekata.

Što se tiče agregacijske mreže, ovisnost o HT-u se nastavlja, a budući da su oni svojedobno i tvrdili da to nije kritično pitanje jer imaju dovoljno kapacitete i za sebe i za ostale, vraćamo se na početak i pitanje zašto još nismo dovoljno internetizirani, posebice u ruralnom dijelu. Gradnja pristupne mreže je počela te je prvi korak napravljen, što jest pohvalno. Može li brže i kakvi su problemi na relaciji između telekoma i jedinica lokalnih samouprava ili pak možda Ministarstva graditeljstva, ostavit ćemo za sljedeću priču.