Vino ili "vino"? I Rimljani čija je poslovica "Dobro vino, mir u kući" počinjala s "Vinum bonum", dakle dobrim vinom, znali su da ako je obrnuto, počinju problemi u kući, ali i za zdravlje. Aktualne analize koje su vinari iz Slavonije dali na analizu, pokazale su da su vina kupljena u trgovačkim lancima, od njih sedam čak šest – patvorena. Nisu vina, već su to "vina". Te rezultate analiza je regionalna organizacija vinara i vinograda “Graševina Croatica” proslijedila Državnom inspektoratu, Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu i Carinskoj upravi.
Razgovarali smo s našim poznatim i nagrađivanim vinarima iz Slavonije, Središnje Hrvatske, sommelierima, novinarima pa i autorom prvog specijaliziranog vinskog portala vinskiklub.hr, s ciljem otkriti kako se kupac, koji zalazi u trgovački centar, može odvratiti od kupovine patvorenog vina, odnosno boca u kojima je malo vina, puno vode, kiseline i dodanih alkohola porijeklom čak iz kukuruza ili šećerne trske, a koja stoje maltene kao i – litra vode.
– Došli ste u trgovinu i kupujete vino. I to po nevjerojatno niskoj cijeni, i tu bi već kupcu trebao biti upitnik iznad glave. Zamislite da kupujete novi Golf, koji stoji recimo 30.000 eura, a da vam ga netko nudi, isto tako novog – za 17.000 eura. Počeli bi se češkati po glavi, bilo bi sumnjivo, zar ne? – govori novinar Ivo Kozarčanin. I sami vinari iz Središnje Hrvatske, čije su butelje vina i pjenušca višestruko nagrađivane, rade ih u manjim serijama te su redom iz vinarija koje ne prodaju tako jeftina vina te su svjesni problema s kojima se nose velike vinarije koje prodaju jeftina vina, nastavljaju u sličnom kursu:
– Da ne znam apsolutno ništa o vinima, stao bih pred policu s vinima u dućanu, preskočio u startu birati ona najjeftinija vina, te bih kupio ono drugo ili treće po redu. Pa i kad dođete kupiti tenisice ili cipele, ne kupite najjeftinije, nego one koje su sljedeće po redu po cijeni. I tu je već kupac siguran... – priča proizvođač vrhunskih vina iz okolice metropole.
Može li se, na okus, otkriti je li vino patvoreno?
– Ne, nažalost ne. Okus može pokazati da je vino vrlo niske kvalitete, da je prazno, da nema voćne okuse, da "niti smrdi niti miriši", odnosno da je "vodica". Da ima malo boje, ali ne onu lijepu zelenkasto–žućkastu nego više smećkastu. Treba znati i da ta sporna vina, koja su patvorena, nisu ona čija butelja stoji 20 ili 30 eura, već se radi o najjeftinijim vinima čija je litra otprilike dva eura.
POVEZANI ČLANCI:
Zašto to vinari rade? Zašto patvore vina?
– Ne rade to namjerno! I to treba znati. Jer oni koji u svojim bocama imaju patvoreno vino, sigurno za to nisu ni znali. Veliki proizvođači koji nemaju dovoljno vlastitog vina, kupuju vino na cisterne, mi vinari to zovemo "bulk wine", svojevrsnu rinfuzu ali na veliko, i tu postaju – žrtveni janjci. Tko zna od kuda to vino dolazi, a ima parametre koji odgovaraju. Neke se analize rade, no da bi se radile pune analize tih jeftinih vina koje u naše velike vinarije stižu iz uvoza, analize bi stajale više nego što stoji vino! Recimo, ako tko kupi iz Španjolske 10.000 litara vina, i ispostavi se da je to vino patvoreno, taj bi trebao prozvati onoga od koga je takvo patvoreno vino i – kupio – govore vinari pa dodaju:
– Da netko doma patvori vino, to mu se ne bi isplatilo. A ovako, ako kupi vino iz uvoza, zapravo je kupio – "mačka u vreći", sigurni smo da nije bio svjestan da je tome tako...
Idemo na proizvodnju, i tu se vraćamo na najniže cijene koje se ne mogu opravdati.
– Računajte da za kilogram grožđa da možete napraviti recimo nešto više od pola litre vina. Treba grožđe ubrati, platiti i berače, kupiti bačvu, sagraditi podrum, uostalom i staklenim bocama su cijene udvostručile. Treba isprintati etikete, staviti čepove, pa transportirati vino do cilja. A gdje je tek rad… Tu itekako ima visokih troškova gledajući po litri koji ne mogu povratiti tako niske cijene od eura ili dva. I ako je vino toliko jeftino, jasno je da je neka sumnjiva radnja u pitanju...
>> Tko ima najnižu, a tko najvišu plaću u Hrvatskoj: Za ovo zanimanje plaća je čak 3120 eura
Vinari dodaju:
– Postoji još jedan problem, a to je da mnoge vinarije moraju uvoziti jeftina vina, jer da nestane jeftinih vina iz uvoza, a koje oni dalje pakiraju pod svojom etiketom, već kroz nekoliko tjedana sva bi domaća vina nestala s polica...
Urednik portala vinskiklub.hr Ivo Kozarčanin objašnjava i kako to da ne mogu po okusu, na prvu, prepoznati patvoreno vino.
– Upravo sam se vratio iz Neustadta, s natjecanja "Mundus Vini", koji je uz bok "Decanteru" i na kojem sam probao preko 300 vrta vina, samo prošli tjedan. Ono što vinari govore jest - točno. Nemoguće je po okusu vidjeti je li vino patvoreno ili nije. Problem može biti i to što se vina koja idu na analizu – mogu i poslati prava. Tko vam brani da vi ne pošaljete šest butelja, kolika je norma, te da ona prođu kontrole. A kasnije, kad idete puniti boce s istom etiketom, u bocu možete staviti što želite. Na kraju, tko bi na natjecanje slao patvoreno vino?
Kako riješiti problem, zaštiti kupce, da oni koji kući donesu bocu vina, znaju da je unutra, zaista – ono što i piše na etiketi?
– Razmisliti dva puta u trenutku ruka krene prema najjeftinijoj boci vina koja je na polici…
Po našim vinarima, naša vina su najbolja u svijetu, po maslinarima masline najbolje u svijetu po stočarima govedina također najbolja. Kaj god! Doduše cijene su nam stvarno najbolje tj najviše u svijetu.